Tajnik SDP-a za Dalmaciju Damir Barbir u srijedu je predsjednici Upravnog vijeća Dječjeg vrtića Marjan u Splitu podnio zahtjev za promjenom imena te predškolske ustanove. U svom je zahtjevu predložio da se vrtiću Tamarin (kako se naziva od 1990. godine) vrati ime koje je do tada nosio – Palmina Piplović.

Ta je predškolska ustanova, naime, izgrađena na zemljištu koje je gradu darovala obitelj mlade splitske antifašistkinje i članice pokreta otpora. Sve do 1990. vrtić je nosio njezino ime, da bi ga tadašnje lokalne vlasti na krilima novopečenog patriotizma preimenovale u Tamarin.

Barbirov zahtjev prvi je službeni korak u proceduri tijekom koje bi ime Palmine Piplović trebalo biti vraćeno. Na pitanje o motivu zbog kojeg je povukao taj potez, Barbir je za nacional.hr samo kratko potvrdio kako vjeruje da je zaista došlo “vrime za Palminu”.

“Nepravda koja je nanesena njezinoj obitelji koja je gradu darovala zemljište za gradnju vrtića napokon bi trebala biti ispravljena. Vjerujem da će procedura donijeti pozitivan ishod”, kazao nam je mladi političar, uz konstataciju kako njegov prijedlog nije motiviran nikakvim predizbornim tajmingom, jer izbora na vidiku i nema. Želja mu je, kako ističe, povratak sjećanja na hrabrost mlade sugrađanke koja je izgubila život u borbi za slobodu.

Palmina Piplović bila je civilna veza s partizanima u ratnom Splitu, a djevojka iz Varoša i njezin krug poticali su njemačke vojnike na dezertiranje. U jednoj od akcija, 7. listopada 1944. uhitili su je Nijemci i odveli u zatvor na Gripama. Imala je samo 22 godine.

“Recite da Palmina zna umrijeti kao komunist. Ni riječi im nisam rekla …”

Tri dana u zatvoru je trpjela najgore torture. Uspjele su je posjetiti dvije prijateljice. Kad su joj donijele nešto hrane, Palmina je bila sva u modricama, iskidane odjeće.

“Tuku me. Od jučer poslije podne, i čitavu noć izmijenilo ih se preko dvadeset. Svi me tuku i traže da priznam … Ubit će te … Znam. Ali recite da Palmina zna umrijeti kao komunist. Ni riječi im nisam rekla … Rina, donesi mi bjankariju da se preobučem, jer, znaš, vidiš kakva sam … Gadovi! Ne mogu u smrt ovakva…”, stoji u Antifašističkom vjesniku, u kojem je potanko opisano njezino revolucionarno djelovanje.

Palmina Piplović nije se predala sve do svoje smrti. Objesili su je na stup blizu Solina.

Antifašistički vjesnik

“Kroz kakve je strahote prošla, nikada nećemo saznati. Moglo se vidjeti da su joj čupali nokte. Što su sve drugo činili, zaklonila je odjeća, a potom plitki, neoznačeni grob. Zajedno s Nikolom Zavoreom i njemačkim vojnikom, stanovitim brijačem Fritzom, obješena je o stup električne rasvjete na predjelu Ljubinac, na putu između Bilankuše i Majdana. Razlog? Poticali su njemačke vojnike da dezertiraju”, nadalje se navodi u Antifašističkom vjesniku.

Markovina: “Split nikada nije bio u ljudskom smislu veći nego u doba Palmine Piplović”

U listopadu 2020. godine splitska umjetnica Andrea Resner u Varošu, blizu rodne kuće Palmine Piplović izradila je mural. Oslikavanje su organizirale članice udruge Domine, dok ni jedna gradska vlast nije našla za shodno vratiti ime vrtiću u znak sjećanja na hrabru Splićanku.

Inicijativu Damira Barbira pozdravio je povjesničar i publicist Dragan Markovina, koji ističe kako je malo bilo tako besmislenih, pa i monstruoznih odluka od one da vrtić Palmine Piplović promijeni ime.

Dusko Jaramaz/PIXSELL

Markovina je o rebrandiranju Splita od crvenog ka crnom gradu pisao u prvoj knjizi, a naglašava kako ta ideja nije bila samo ideološka, nego je bila usmjerena i ka kompletnom brisanju same memorije grada, odnosno Splita kao takvog.

“Jer odvojiti Split od partizanske baštine, pa i činjenicu da je vrtić podignut na zemljištu obitelji Piplović, iskazuju jasnu namjeru da se sve ono što je činilo Split izbriše, ponizi i zanemari. A razlog zbog kojeg je ubijena Palmina, njezino držanje pred fašistima, pa na koncu i njezina dob – možda više od bilo čega drugog govore koliko je velik u ljudskom smislu bio taj grad. I realno, nikada nije bio veći nego tada i nekako vjerujem da je sva monumentalnost poslijeratne izgradnje dolazila iz ove ljudske monumentalnosti i stvarnog otpora“, naglašava povjesničar.

“Sve dok se to ne uvaži kao činjenica i dok se Split ne vrati samom sebi i ljudima koji su ga kao takvog stvarali, imat ćemo ozbiljan problem sa samopoštovanjem i ljudskošću”, zaključuje Markovina.

Povijesni datum na splitskoj Pjaci: “Tog slavnog dana prvi odredi umarširali su u Split…”