Nacional je proteklog tjedna upozoren o višegodišnjem sporu na Katoličko bogoslovnom fakultetu (KBF) u Splitu koji, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, krnji i vjerodostojnost današnjega zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, jer za njegova mandata velikog kancelara splitskog KBF-a od 2020. do 2023. nije uspio riješiti taj dugogodišnji problem. Riječ je o procesu u kojemu su dvojica profesora tog fakulteta, Mladen Parlov i Alojzije Čondić, prije više od desetljeća prijavljeni za plagijat, da bi potom obojica postali dekani, a oni potom protiv svojega prijavitelja, profesora KBF-a Ivana Tadića, podnijeli tužbe fakultetskom Etičkom povjerenstvu, pa je cijeli spor stigao i do Vatikana, koji je u Split poslao apostolsku vizitaciju, ali i do Ustavnog suda, a potom i do Upravnog suda – i još nije okončan.

Navodne plagijate Ivan Tadić prijavio je 2009. protiv profesora KBF-a Mladena Parlova i 2012. protiv profesora Alojzija Čondića nadležnim tijelima KBF-a. S prijavama je bio upoznat i tadašnji veliki kancelar KBF-a i splitsko-makarski nadbiskup monsinjor Marin Barišić, a obaviješteni su i Sveučilište u Splitu te njegov rektor Dragan Ljutić, Ministarstvo znanosti i obrazovanja s ministrima u dva mandata, Blaženke Divjak i aktualnog ministra Radovana Fuchsa, Agencija za znanost i visoko obrazovanje te Stručno povjerenstvo za reakreditaciju KBF-a. Nadbiskup Barišić, kao veliki kancelar KBF-a, u dva je navrata, 2010. i 2013., svojim odlukama zaustavio procese o utvrđivanju plagijata, uz sugestiju kako bi bilo dobro raspraviti o kriterijima i metodama znanstvenog rada. No s obzirom na to da prijavitelj plagijata, profesor KBF-a Ivan Tadić, nikada nije odustao od svojih tvrdnji, on se usprotivio i izboru Čondića i Parlova za dekane KBF-a 2017. i 2019. Tada je prijavljen Etičkom povjerenstvu KBF-a sa sumnjom u “uznemiravanje ili povredu osobnog dostojanstva” i “ometanje obavljanja radnih zadataka ili smanjenje kvalitete života” profesora Parlova i Čondića. Svi ti događaji, koje smo ovdje samo ukratko prepričali, s prijavama za plagijate, o kojima je bio obaviješten i Vatikan, uzrokovali su da je na splitski KBF od 1. do 4. srpnja 2019. stigla apostolska vizitacija.

Nakon apostolske vizitacije 2019., papa Franjo je smijenio velikoga kancelara splitskog Katoličko-bogoslovnog fakulteta Marina Barišića i na njegovo mjesto imenovao monsinjora Dražena Kutlešu, današnjeg zagrebačkog nadbiskupa. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Nakon tog procesa, papa Franjo smijenio je velikoga kancelara Marina Barišića i na njegovo mjesto imenovao monsinjora Dražena Kutlešu, današnjeg zagrebačkog nadbiskupa. On je službu velikog kancelara KBF-a preuzeo 8. rujna 2020., sa zadaćom, između ostalog, i da riješi probleme na KBF-u. Izvori Nacionala, međutim, tvrde da nije riješio nijedan od brojnih problema, uključujući i višegodišnji spor oko navodnih plagijata. Štoviše, neki izvori tvrde da se stanje na KBF-u nakon Kutlešina dolaska čak i pogoršalo. Naime, kada je o sporu o navodnim plagijatima riječ, premda je Ustavni sud svojom odlukom prošle godine utvrdio da su prijavitelju plagijata, profesoru Ivanu Tadiću, grubo povrijeđena ustavna i konvencijska prava jer mu u postupku pred Etičkim povjerenstvom KBF-a nije omogućen uvid u dokumentaciju, ni Etičko povjerenstvo ni Kutleša nisu proveli odluku Ustavnog suda i omogućili Tadiću uvid u spornu dokumentaciju. Stoga je Tadić, koji je u međuvremenu obolio i umirovljen, protiv Etičkog povjerenstva pokrenuo sporove pred Upravnim sudom kako bi dobio dokumentaciju na koju, po odluci Ustavnog suda, ima pravo.

Izvori koji su Nacional upozorili na spor oko plagijata na splitskom KBF-u nezadovoljni su postupcima Dražena Kutleše na mjestu velikog kancelara fakulteta, i tvrde kako on, za razliku od Marina Barišića, nijedan problem nije ni pokušao riješiti, ali ga je papa Franjo usprkos tome imenovao zagrebačkim nadbiskupom. “U javnosti je Kutleša prikazan kao velikodostojnik koji je riješio sve probleme na KBF-u, ali to nije istina. Protiv Kutleše na KBF-u osobno nitko nema ništa, ali smatra se da je kao veliki kancelar bio izrazito pristran i uglavnom nedostupan ili teško dostupan profesorima i drugim djelatnicima kao i studentima KBF-a, premda, dakako, ne i prema onima u koje je imao povjerenje i s kojima je redovito surađivao ili se s njima sastajao”, kazao je jedan od Nacionalovih izvora.

Primjedbe Nacionalovih izvora prema postupanju Dražena Kutleše na splitskom KBF-u poklapaju se s nadbiskupovim ignoriranjem najveće afere razotkrivanja seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj koju je potaknuo Nacional, a javno pokrenuo riječki nadbiskup Mate Uzinić. Naime, ni tri tjedna nakon što je Mate Uzinić održao dramatičnu konferenciju za novinare u Rijeci, na kojoj je iznio slučajeve svećeničkog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba u Riječkoj nadbiskupiji, zagrebački nadbiskup Kutleša nije se oglasio, premda mu je Nacional poslao ponudu za intervju dan poslije konferencije za novinare riječkog nadbiskupa Uzinića. Slične sumnje u Kutlešinu neodlučnost iznose i izvori Nacionala kada je riječ o Kutlešinu mandatu na splitskom KBF-u. Tvrde, na primjer, da nije odgovarao studentima koji su mu slali pisane prigovore zbog nepravilnosti ili neugodnosti koje su proživljavali te da je na odgovorne položaje potvrdio profesore protiv kojih se vode kazneni postupci. Nije, tvrde također izvori Nacionala, otklonio diskriminaciju niti zaštitio djelatnika kojemu je KBF nezakonito dao izvanredni otkaz ugovora o radu, a nije spriječio ni kršenje prava na pristup informacijama, zbog čega je povjerenik za informiranje donio brojna rješenja zbog šutnje uprave i poništavao nezakonita rješenja KBF-a, održao edukaciju na KBF-u, pa čak i proveo inspekcijski nadzor na fakultetu. O tim rješenjima povjerenika za informiranje o splitskom KBF-u može se doznati iz povjerenikovih izvješća Hrvatskom saboru za protekle tri godine. Izvori Nacionala tvrde također kako su u Kutlešinu mandatu na splitskom KBF-u izdane doktorske diplome sa specijalizacijama iz teologije temeljem izmijenjenih studijskih programa koje nije odobrila Apostolska Stolica. Izvori Nacionala pritom tvrde suprotno uvriježenom mišljenju o zagrebačkom nadbiskupu: da “nije Papin čovjek”, nego “ultrakonzervativni crkveni velikodostojnik blizak umirovljenom mostarskom biskupu Ratku Periću, koji zasigurno ne odgovara papi Franji, ali ima snažne veze u Vatikanu, pa je tako i došao na položaj zagrebačkog nadbiskupa”.

Profesor splitskog Katoličko-bogodlovnog fakulteta Mladen Parlov još je 2009. prijavljen za plagijat, ali to nije spriječilo njegovo imenovanje za dekana tog fakulteta. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Kada je riječ o problemima na splitskom KBF-u, sve je započelo još prije četrnaest godina, prvom prijavom protiv Mladena Parlova, a nastavilo se tri godine kasnije, 2012., prijavom za plagijat protiv Alojzija Čondića. Dijelovi tog kompliciranog višegodišnjeg spora objašnjeni su u odluci Ustavnog suda broj: U-III-4727/2021 od 31. ožujka prošle godine. Iz tog je dokumenta vidljivo da je ustavnu tužbu podnio “prof.dr.sc. T. I. iz S.”. Riječ je o umirovljenom profesoru splitskog KBF-a Ivanu Tadiću, koji je protiv dvojice profesora tog fakulteta, Mladena Parlova i Alojzija Čondića, podnio prijave za plagijat, što su oba profesora potvrdila za Nacional. Nacional je profesora Tadića zatražio komentar slučaja, ali on o tome nije htio govoriti. Pristao je tek, s obzirom na to da su u zapisniku sjednice Fakultetskoga vijeća KBF-a javno objavljena imena sudionika u postupcima pred Etičkim povjerenstvom, ukratko navesti neke nepravilnosti prilikom imenovanja Etičkih povjerenstava na KBF-u 2018. i 2019., kao i povrede njegovih prava, a što je, tvrdi Tadić, Ustavni sud u svojoj odluci od 31. ožujka 2022. i utvrdio. Nikako ne može prihvatiti tumačenje bivšega prorektora za pravna pitanja Sveučilišta u Splitu koji je za navedena imenovanja Etičkih povjerenstava na KBF-u 2018. i 2019. u elektroničkoj poruci od 1. lipnja 2021. napisao dekanu: „Nikako se ne slažem ni sa stavom koji upravi Fakulteta odriče pravo da promijeni sastav nekog povjerenstva i prije isteka vremena na koje je to povjerenstvo birano ili imenovano. Povjerenstvo ne uživa nikakav suverenitet u odnosu na upravu Fakulteta, i pravo uprave da povjerenstvo raspusti i prije, sastavni je dio akademske samouprave. Nonsens je takvo što propisati, a ako takav propis i postoji treba ga zanemariti, a zatim i čim prije izmijeniti“. To mišljenje dekan je, kaže Tadić, naveo u svom službenom dopisu velikom kancelaru od 2. lipnja 2021. Imajući u vidu da su sudski postupci u tijeku, Tadić je zamolio za razumijevanje što ne može opširnije iznijeti činjenice tih postupaka niti prilagati dokaze.

Protic svog prijavitelja, profesora KBF-a Ivana Tadića (drugi s lijeva), Mladen Parlov i Alojzije Čondić podnijeli SU tužbe fakultetskom Etičkom povjerenstvu, pa je spor stigao i do Vatikana i Ustavnog suda. FOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Postoje i drugi izvori i dokumenti o tom predmetu, uključujući, među ostalima, i spomenutu odluku Ustavnog suda koja je javno objavljena, spomenuti zapisnik sjednice Fakultetskog vijeća KBF-a Split, koji je također javno objavljen, ali i kratku vijest koja je prije dvije i pol godine objavljena na zadarskom portalu mega-media.hr. Taj je portal 12. listopada 2020., u vrijeme kada je Mladen Parlov bio dekan splitskog KBF-a, objavio kako taj profesor “ima vrlo ozbiljne optužbe za plagiranje”, jer je, prema tvrdnjama tog portala, “u knjizi ‘Čovjek Božji. Razmišljanja o svećeništvu’, u izdanju splitskog Verbuma iz 2002. plagirao dijelove teksta”.

Portal je objavio i usporedbu dijelova za koje je njegov izvor ustvrdio da su plagirani: na stranicama 139.-141. knjige Mladena Parlova navodno je tekst sa stranica 252.-254. knjige Agostina Favalea, ”l ministero presbiterale. Aspetti dottrinali, pastorali, spirituali”, objavljene kod LAS-a u Rimu 1989., Također, prema tvrdnjama portala, Parlov je na stranici 169. svoje knjige preuzeo i tekst sa stranice 275. te knjige, te na još dva mjesta: stranice 296.-301. iz talijanskog izdanja preuzeo u svoju knjigu na stranice 42.-47., te stranice 330.-334. talijanskog autora u svoju knjigu, na stranicama 68.-72. Također, portal mega-media.hr objavio je kako je Parlov preuzeo dijelove knjige Klausa Hemmerlea, ”Scelto per gli uomini. Profilo del sacerdote”, Città Nuova Editrice, Rim, 1995., i to stranice 120.-133., preuzevši ih na stranicama 156.-167. svoje knjige.

Nacional je o tome tražio očitovanje profesora Mladena Parlova koji je danas pročelnik Katedre povijesti kršćanske literature i kršćanskoga nauka splitskog KBF-a. Odgovorio nam je opširno, naglašavajući kako se “objede jednog kolege protiv mene nastavljaju već godinama, premda su Fakultet, veliki kancelar i Kongregacija za katolički odgoj odbacili njegove optužbe za plagijat i navodne nepravilnosti u mome napredovanju za izvanrednog profesora. Kolega je svoje optužbe ponovio i Ministarstvu znanosti i visokog obrazovanja koje je, poslije moga očitovanja, također odbacilo optužbe.” Ustvrdivši kako bi “bilo predugo opisati što se sve događalo oko mojeg napredovanja za izvanrednog profesora”, Parlov je napisao ovako: “Za izbor u zvanje izvanrednog profesora trebalo je imati jednu znanstvenu knjigu te pet znanstvenih članaka; ja sam u tom trenutku imao dvije znanstvene knjige, dvije teološke knjige bez znanstvenog aparata te dvadeset i osam znanstvenih članaka, od kojih je većina vrednovana kao izvorni znanstveni radovi. Dakle, ispunjao sam sve uvjete.” Parlov također navodi kako knjiga “Čovjek Božji”, zbog koje ga je Tadić prijavio za plagijat, “nije znanstvena knjiga, nego je riječ o nagovorima i kraćim stručnim člancima koji služe za izgradnju svećenika i njihove duhovnosti. Knjiga je nastala, kako piše u Uvodu, na temelju duhovnih vježbi koje sam kao duhovnik držao ređenicima prije ređenja (prvi dio), a drugi dio donosi stručne radove koji su objavljeni u Vjesniku Đakovačko-srijemske biskupije. Neki od tih članaka bili su popraćeni literaturom koju sam koristio pri izradi tih članaka. Urednik knjige iz izdavačke kuće Verbum iz Splita, mr. sc. Petar Balta, odlučio je objaviti knjigu bez bilješki i popisa literature na kraju pojedinog stručnog članka, s čime sam se ja složio, jer nije riječ o znanstvenoj knjizi. Moj kolega-optužitelj je tragom navedene literature iz tih članaka nabavio knjige i optužio me za plagijat.”

Parlov dalje objašnjava kako je knjiga “Čovjek Božji”, koja ima 186 stranica, “nastala na temelju korištenja relevantne literature – pedesetak knjiga na četiri-pet jezika – koja govori o svećeničkoj duhovnosti, knjiga se ne može smatrati plagijatom, nego eventualno kompilacijom. Ovo o čemu govorim uočljivo je svakome tko se bavi temom ministerijalnog svećeništva. Ako je zagrebačko Stručno povjerenstva moju knjigu vrednovalo bodom 1,5, očito je prepoznalo knjigu kao vrijednu i kao doprinos teologiji na hrvatskom jeziku. To pak na čast služi i knjizi i meni kao autoru”. Parlov je dodao kako mu je “žao što kolega ponavlja svoje neutemeljene optužbe kroz proteklih desetak godina.”

Prijava za plagijat protiv Alojzija Čondića podnesena je još 2012., ali on tvrdi da je Etičko povjerenstvo odbacilo optužbe o plagijatu. FOTO: Screenshot www.kbf.unist.hr

Prema informacijama Nacionala, Parlova je Tadić Fakultetskom vijeću KBF-a prijavio za plagijat 2009. Tri godine kasnije, 2012., Etičkom povjerenstvu prijavio je i Čondića, i to za četiri teksta, od kojih su tri bila kategorizirana kao izvorni znanstveni radovi. Izvor Nacionala izjavio je kako je Tadić ustvrdio da je Čondić u tim člancima preuzeo veće dijelove tuđih prevedenih tekstova a da izvore ili uopće nije navodio, ili ih nije citirao sukladno akademskim uzusima. Nacional je tražio očitovanje i od Čondića koji je potvrdio da je “prijava za plagijat podnesena u listopadu 2012., dakle, prije gotovo 11 godina. Prijavu je podnio prof. dr. sc. Ivan Tadić.” Čondić je dodao kako je “KBF u Splitu, sukladno propisima, pokrenuo proceduru pred Etičkim povjerenstvom, koje u zaključnomu dijelu konstatira: ‘Ipak navedeni članci doc. dr. Alojzija Čondića promatrani u svojoj cijelosti, pojedinačno i skupno, ne mogu se smatrati plagijatom ili plagijatima.’ Profesorsko vijeće je prihvatilo mišljenje Etičkoga povjerenstva i time je spomenuti prigovor nepostojećega plagijata davno završen”. On, međutim, nije naveo i rečenicu koju je Etičko povjerenstvo u svom mišljenju od 18. siječnja 2013. napisalo prije ove koju je Čondić citirao u svom odgovoru Nacionalu, a ona glasi ovako: ”U predmetnim člancima doc. dr. sc. Alojzija Čondića postoje neki manji dijelovi teksta, izrazi, rečenice, odlomci koji imaju elemente plagijata, odnosno dijelovi tekstova u navedenim člancima koji su prevedeni, preuzeti, prepričani, parafrazirani ili snažno podsjećaju na tekstove drugih autora, a koje doc. dr. sc. Čondić ne navodi kao izvore na mjestima predviđenim u Etičkom kodeksu KBF-a.” Kada je Nacional Čondića suočio s činjenicom da tu rečenicu u svom odgovoru nije spomenuo, to je komentirao ovako: “U dijelu sadržaja, koji navodite iz mišljenja Etičkoga povjerenstva, govori se o dojmu a ne o sigurnosti, međutim, dojam nije nikakav materijalni dokaz. No, bitan je zaključak, koji se ne smije izostaviti. Etičko se povjerenstvo, dakle nije zadržalo na dojmu, nego je odgovorno objektivnom analizom cjelokupnoga teksta došlo do evidentne spoznaje vrsnoće mojih tekstova.

Sukladno tomu, Etičko povjerenstvo donosi zaključak u kojemu jasno tvrdi da članci u svojoj cijelosti, pojedinačno i skupno, nisu plagijat. To je službeni stav mjerodavnoga tijela i Fakultetskoga vijeća, na koji nijedna relevantna ustanova, na različitim razinama akademskoga i crkvenoga sustava, kroz prošlih 11 godina, nije nikada imala prigovora. To što, više godina kasnije, netko pokušava obezvrijediti službeno mišljenje i mene oklevetati, govori samo o sebi.” Kako god bilo, činjenica jest da prošlogodišnja odluka Ustavnog suda, kao i sudski postupci koji još uvijek traju, svjedoče kako cijeli ovaj zamršeni višegodišnji slučaj do dana današnjega nije riješen, pa ni uz nastojanje današnjega prvog čovjeka Crkve u Hrvatskoj, zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše.