Publika je zagrebačku premijeru Smojina “Velog mista“ u Kazalištu Komedija ispratila dugim aplauzom i s istinskim oduševljenjem. Moguće i zato što su dvije trećine premijerne publike bili Splićani, Dalmatinci i njihovi zagrebački izdanci, svi oni kojima su mentalni sklop i galerija živopisnih likova Miljenka Smoje u “Velom mistu” bliski i prepoznatljivi. Jasna Palić Picukarić ispraćena je ovacijama jer je svaka od četiri ili čak pet uloga u kojima se našla, posebno babe Marte i Mare Mulice, odigrana savršeno. Prvi dio predstave bio je senzacionalan, redateljski i dramaturški upravo savršeno odrađen posao Marine Pejnović, promišljen u ritmu i tempu brze izmjene prizora jedne kronike, glumački razigran, duhovit i maštovit, s nizom izvanrednih scenskih rješenja koja su puno više od dosjetke. Za drugi dio predstave to se ne može reći jer je patio od razvučenih, presporih i predugih scena, ukratko, nedostatka boljih dramaturških i redateljskih rješenja za scenski jači i vremenski kraći prikaz konfliktnih predratnih i teškim stradanjima glavnih likova obilježenih ratnih splitskih godina. Ozbiljan je prigovor redateljici što među tridesetak uloga koje čine galeriju Smojinih likova iz “Velog mista”, na scenu nije postavila poznatog, omiljenog, obožavanog, ismijavanog i pred kraj života zaboravljenog legendarnog trkača maratonca i izdavača brojnih satiričkih listova Antu Ružića, čuvenog Baću, poznatog i kao “Champion de Monde”. Ali dvije naglašeno dobro strukturirane i brižno kreirane uloge potpuno različitih žena, koje i kod Smoje i kod Marine Pejnović imaju veliki značaj, uspješno su odigrale Vanda Winter kao nježna, graciozna i hrabra Violeta, vlasnica plesne škole usred građanskog Splita, velika uloga Zdravke Krstulović u TV serijalu “Velo misto”, i Nera Stipičević kao Marjeta, djevojka, žena i srčana majka tradicionalnog, težačkog i crvenog, radničkog Velog Varoša, u serijalu zapažena uloga Vlaste Knezović.

“Da budem iskrena, s Violetom sam se prvi put susrela kad sam pročitala svoje ime u podjeli za novi komad, a što, za početak, nisam očekivala. Upravo sam završila s probama ‘Ljepotice i zvijeri’ kojima smo intenzivno okupirani skoro šest mjeseci”, rekla je Vanda Winter. “Međutim, razveselila sam se ulasku u novi, ovoga puta dramski projekt. Prvo sam primijetila da oko uloge Violete postoji određena fama jer je brojne ljude zanimalo tko će je u predstavi tumačiti. A ja sam morala na Google jer, po svemu sudeći, pripadam generaciji koju je kultna televizijska serija, nažalost, potpuno zaobišla. Sve što sam o njoj znala bilo je na razini crtica iz pop kulture. Nešto više sam znala o prelijepoj i moćnoj Zdravki Krstulović, koja je ulogu Violete prva utjelovila i obilježila, ali samo zahvaljujući tome što sam prije nekoliko godina pogledala epizodu televizijskog serijala ‘Velikani hrvatskog glumišta’ posvećenu njezinu opusu. Zdravka je, naime, umrla one godine kada sam ja maturirala. Budući da sam rođena u Zagrebu, a odrasla u srcu Turopolja, oduvijek sam tematski i jezično bila fokusirana na kajkavski korpus. Otud i neki moji strah i nelagoda, unatoč vježbama i radu s Joškom Ševom, kako će to u predstavi zvučati moj ‘spli’ski’ govor. Sretna sam jer Splićani ne samo da nemaju primjedbi, već su mi izrekli pohvale i za ukupni scenski dojam i za izgovor“, pohvalila se Vanda Winter.

Nera Stipičević u predstavi ‘Velo misto’ igra Marjetu, a Vandi Winter dodijeljena je uloga Violete. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Sve da smo i tili, televizijsku literaturu ‘Velo’ i ‘Naše malo misto’ mi Dalmatinci nismo mogli zaobići“, istaknula je Makaranka Nera Stipičević. „Naravno, nije isto s koliko smo ih godina prvi put gledali jer su tako i doživljaji tih serija drugačiji. Kako sam kao mala bila hiperaktivna, mene su te kultne Smojine serije ‘uvatile’ između osnovne škole, laštika na ulici i igre bunkera u borovini. Sjećam se da mi se činilo kako su te serije uvijek na televiziji i da kao i naša Dalmacija, ne mogu nigdi uteć. Danas mi se čini kao da sve, a ponajviše one prave vrijednosti, bježe kroz prste. Zato me ovaj projekt, u mojoj Komediji, baš kao i moja autorska predstava ‘Cvit samoće’, podsjetio da ćemo se izgubiti u moru banalnosti i površnosti koje nas nosi brže od bure ako se sami ne podsjećamo na to otkud potječemo, tko smo i kojim putem želimo dalje. Glumački posao doveo me do zaključka da ljubav uvijek treba biti na prvom mjestu. Priča o Smojinima ‘Roku i Cicibeli’ iz današnje perspektive zvuči kao iluzija. Kako i dalje ne pristajem na manje od te ljubavi, ja još uvijek vjerujem u čuda. Tako mi je ljubav, dok sam gradila lik Marjete u ‘Velom mistu’, bila nit vodilja“, iskrena je i kategorična Nera Stipičević.

„Pogledala sam nekoliko epizoda ‘Velog mista’ jer se naša predstava otvoreno referira na televizijsku interpretaciju. Pokazalo se da se na nju uopće ne mogu osloniti. Iz onoga što sam uspjela percipirati uopće mi nije bilo jasno tko su Violeta i njezin Pegula, zašto njihov odnos i koja je njihova funkcija u ocrtavanju duha grada Splita“, naglasila je Vanda Winter te nastavila: „Knjiga ‘Velo misto’ u tom mi se smislu pokazala daleko pouzdanijom. Drago mi je što sam, osim likova, doživjela ljepotu toga kraja i mentaliteta, u kojem sam dosad često uživala, a sad mogu reći da ga negdje duboko i intimno volim. Kurioziteta radi, u seriji mi je izrazito dojmljiv bio pokojni Mustafa Nadarević, kojeg se najživlje mogu sjećati tek iz kasnijih faza njegove karijere. No to kako je u je seriji donio bistrog i svojeglavog Duju, iznenada mi ga je otkrilo kao najzgodnijeg čovjeka i glumca koji je kročio onom državom.” O liku koji je utjelovila Vanda Winter govori izuzetno precizno i promišljeno: “Na temelju svih dosadašnjih iskustava usudila bih se reći da je Violetin senzibilitet generalno blizak tome kako mene ljudi vide izvana. Govorimo li o kazališnim podjelama, Violeta je izraziti kontrapunkt plejadi Smojinih karaktera, mahom tipičnih pučana. Iako je Violeta najvjerojatnije skromnog podrijetla, u Split je, vrativši se iz dalekog Pariza, donijela dašak europske elegancije. Kao i zanimljivu, očaravajuću sklonost romantiziranja stvarnosti i funkcionalni način preživljavanja. Kao glumicu najviše me je razveselilo što je lik Violete imao svoj luk prema neočekivanom raspletu i smrti vješanjem, koja joj daje dubinu i doista dirljivu poetičnost. Iako Smoje očito nije mario za ženske likove do te mjere da ga je, navodno, jedino inzistiranje životne partnerice Lepe moglo natjerati da ih uopće napiše”, istaknula je Vanda Winter stereotip o Smoji koji je – na sreću Violete, Dujke, Cicibele, Bepine, Anđe Vlajne, Domine, Marjete, Klare, Mare Mulice, Kate, Lucijete i cijele plejade Smojinih ženskih likova koji su živjeli i nastajali u vremenu dominantno muškog svijeta – i netočan i površan. Smoje se, štoviše, toliko poistovjećivao sa ženskim patnjama i stradanjem da je jedan od najvažnijih likova u cijelom svojem opusu, nesretnu Bepinu iz “Malog mista”, napravio po uzoru na samoga sebe, kao odraz svojih neostvarenih želja, patnji i svoje ljubavi prema Lepoj.

“Moj ključ za razumijevanje Violete bio je u njezinoj sklonosti da silno uljepša, teatralizira i romantizira sve ono što joj je u životu preteško, prebolno ili neprihvatljivo. Svi likovi u kronici nose se s teškim životom koji vrvi tragedijama Prvog i Drugog svjetskog rata, epidemijom, gladi, neimaštinom. Splićani su opstali zahvaljujući specifičnom duhu i inatu. Neki su morali u rat, neke su se dobro udale i preudale, neki su išli za ideologijom, svi za ‘balunom’… A Violeta je sebi izgradila usporedni svijet koji funkcionira potpuno pod njezinom kontrolom i pravilima. Ispod svega je punokrvna osoba, itekako tankoćutna i praktična kad to želi biti. Ali se lakše nosi sa stvarnošću kad joj ne gleda ravno u oči”, iznijela je Vanda Winter jednu od najtočnijih i najljepših karakterizacija lika Violete. “Njena ljubav prema Peguli strastvena je i pokroviteljska. Violeta je za to vrijeme izuzetno emancipirana žena, ali kao i većina žena, a pogotovo onih koje se dugo oslanjaju na sebe, u nekom trenutku umori se od svega i konačno želi podršku u životu”, dobro je razumjela Vanda Winter Violetinu ljubavnu priču.

I lik Marjete ima svoju ljubavnu priču, koja je nadahnula Neru Stipičević: “Za mene svit bez jubavi gubi svaki smisao. Jubav je moja religija i osnovna postavka kojoj se svakoga dana vraćam, naročito kad me zažulja nepravda. Tako sam i gradila lik Marjete. Ljubav koja izdrži sve nedaće glavna je poveznica moje Marjete i Marjete divne i inspirativne Vlaste Knezović. Previše je opstrukcija danas koje čovjeku zamagljuju vid. Ispada da se danas svit vrti oko šoldi i seksa. Svakodnevno osjećam da se samo srcem ispravno vidi. I taj put me doveo do lika Marjete. U svačijem životu načini su drugačiji, ali je poanta uvijek ista. Mi smo došli koračati prema ljubavi. Nekome je put duži i kvrgaviji, a nekome kraći, nekom je po rođenju dato da bude ljubav. Takva je misija Marjetina lika. Mnogi danas na takve ljude i njihove misije gledaju kao na naivne, one koji su izgubljeni. Ali oni koji tako osuđuju, nažalost, nikada nisu upoznali onu pravu ljubav kakva je između Marjete i njezina Ferate. Zaljubljenog u Marjetu i u Hajduka, ali Ferate koji je gladan pravde, rada i pravednijeg društva. Iako odaje dojam skromnosti i samozatajnosti, Marjeta, žena revolucionara i robijaša, ipak pokazuje snažan karakter, vođena nekim ‘višim’ ciljevima. Ona bira Feratu i ljubav i to joj daje snagu i životnu vjeru. Marjeta je prototip dalmatinske žene koja iz jubavi sve trpi i podnosi”, rekla je o svom liku Nera Stipičević te istaknula da je tek kroz rad na predstavi otkrila tko je zapravo bio Ferata.

Glumice Vanda Winter i Nera Stipičević slažu se u tome da je vizija mlade redateljice Marine Pejnović bila presudna za predstavu u Komediji. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“To je Anđelko Marušić, otac redatelja ‘Velog mista’ Joakima Marušića, nogometaš koji je iz Omiša trčao na trening Hajduka po 25 kilometara za zagrijavanje pa su ga zato navijači zvali Ferata, odnosno, željeznica. Sad mi je Ferata moje Marjete još draži. Imala sam sreću da sam za partnera dobila glumca Filipa Juričića, koji mi je svojom toplinom, otvorenošću i autentičnošću omogućio da hrabroj ženi Marjeti udahnem snažne emocije s kojima se taj dramski lik kroz svoj život nosi”, zadovoljna je Nera Stipičević suradnjom s Filipom Juričićem, cijelim ansamblom i redateljicom Marinom Pejnović.

Vanda Winter dijeli njeno zadovoljstvo. “Novu Komedijinu predstavu možemo zahvaliti jednoj ženi, redateljici Marini Pejnović koja je ‘Velo misto’ predložila, adaptirala i postavila na scenu. Njena vizija bila je presudna. Osim hrabrom, srećom se njena vizija pokazala i vrlo točnom i opravdanom unatoč tome što su u Komediji mahom iz drugih krajeva Hrvatske, a ne iz Dalmacije. Nisam se opterećivala nasljeđem uloge Violete ni interpretacijom Zdravke Krstulović jer mi je redateljica na samom početku dovoljno uvjerljivo dala do znanja da oko moje podjele uopće nije imala dvojbi. Osim toga, ovo nije prvi put da ulazim na teren koji je već obilježen legendom prethodnice. I dosad sam se s tim dobro nosila pa su i drugi očito već počeli s tim računati”, neustrašiva je Vanda Winter.

„Naravno da sam gledala Vlastinu Marjetu, ali davno. I nisam je namjeravala opet gledati prije rada na predstavi da mi se ne ‘uvuče pod kožu’ kao jedino rješenje. Sigurna sam da su neki gledatelji imali tu poteškoću kako vidjeti Nerinu Marjetu. Međutim, prema dojmovima nakon predstave, većina gledatelja je s nama otplovila u novi stari svijet, u ‘Velo misto’ koje dodiruje njihova najljepša sjećanja. Onim mlađima, koji nisu gledali seriju, otvorila je neke nove vidike“, zaključila je Nera Stipičević.

Na kraju, poželimo „Velom mistu“ dobrodošlicu na Kaptol. Predstoji vidjeti i što će nam u svibnju u „Tihoj noći“ – adaptaciji čuvene „Borbene ponoćke“, devete epizode Smojina i Marušićeva „Našeg malog mista“ – ponuditi ansambl HNK-a u Splitu.