U U splitskoj Galeriji umjetnina do 27. kolovoza može se razgledati izložba „Arhitektura u suvremenoj umjetnosti“ koju su kustoski osmislili Branko Franceschi, ravnatelj galerije i viša kustosica galerije Jasminka Babić. Izložba „Arhitektura u suvremenoj umjetnosti“ predstavlja niz suvremenih hrvatskih i međunarodnih umjetnika koji na različite načine problematiziraju arhitekturu u okviru vizualnih umjetnosti. Prema koncepcijskim polazištima autora izložbe, „u osnovi raznovrsnih umjetničkih pristupa leži premisa u kojoj se arhitektura ne promatra samo kao umjetnost građenja (ars aedificandi) odnosno oblikovanja ljudskog prostora, već se naglasak stavlja na njezin socijalni, psihološki i kulturni kontekst“ (Jasminka Babić). Kroz različite medije grafike, slikarstva, instalacije, fotografije, videa i performansa istražuje se dinamična percepcija arhitekture i mogućnosti njezina čitanja kroz vizualni jezik. Odabrani umjetnici kroz artikulaciju njezinih oblika, povijesti, ili učinka koji ima na promatrača, arhitekturu koriste kao medij, nositelj značenja i važan element naracije.

Među pozvanim umjetnicima radovima su zastupljeni Duška Boban, Tomislav Buntak, Tomislav Čeranić, Igor Eškinja, Andrea Fraser, Cyprien Gaillard, Zlatko Kopljar, Armin Linke / Srđan Jovanović Weiss, Anita Miloš, Vedran Perkov, Renata Poljak, Viktor Popović, Neli Ružić, Julião Sarmento, Jee Young Sim, Lana Stojićević, Dario Šolman, Marko Tadić, Patricia Teodorescu i Zlatan Vehabović. Uvijek je teško komentirati nečiji osobni odabir pozvanih umjetnika jer se radi o subjektivnim razinama odabira, odnosno uključivanja, a ovim je odabirom imena jasno naznačeno kako je autorima bilo važno prikazati recentan, kronološki aktualan presjek likovne scene po pitanju teme, bez da se vraćaju u polovicu ili zadnju četvrtinu 20. stoljeća, čime bi se broj umjetnika znatno povećao, što Branko Franceschi ističe u svojem uvodnom tekstu: „Na samom početku važno je pojasniti da se izložba ne odnosi na bogatu povijesnu relaciju vizualne umjetnosti i arhitekture. Umjetnički materijal naše izložbe odlikuje se odstupanjem od nevinog pogleda na arhitekturu na kojem je zasnovana slikarska povijest motiva gradskih veduta, palača i privatnih kuća, ruševina, romantičarske nostalgije te agitpropa industrijske i socijalističke revolucije ili, da sumiramo, sve od Canaletta do Stančića“. Kustosima je u fokusu zanimanja stvaralaštvo koje arhitekturu smatra indikativnim utjelovljenjem duha vremena i posebno političke i društvene moći koja se kroz projektne zadatke, realizacije i skrb razvija u najjasniji pokazatelj otvorenih i prikrivenih strateških smjernica, programa, odluka i principa svojih privatnih i javnih naručitelja. „Zanima nas umjetnost koja arhitekturu smatra medijem u kojem se bjelodano manifestiraju silnice kurentnih društvenih fenomena, a u tranzicijskim zemljama poput Hrvatske, to je duboka razornost promjene društvene paradigme prema potpunoj i nekritičnoj eksploataciji javnog vlasništva i prostora, sukladno ozakonjenim makinacijama primitivnog poduzetništva u okruženju ekonomije liberalnog kapitalizma“.

Pozvani umjetnici u svojim radovima u potpunosti zaokružuju značenjsko polje koncepcije i elaboraciju teme koju su kustosi iznimno detaljno teorijski razradili u uvodnim tekstovima u katalogu i koji zapravo imaju elemente znanstvenih tekstova. No možda najviše od svih eksponata, radovi mlade splitske umjetnice Lane Stojičević optimalno pokrivaju sve razine koncepcije, s obzirom na to da se autorica u kontinuitetu bavi istraživanjem specifične kič-estetike lokalne i regionalne gradnje, do najnovijeg ciklusa radova pod nazivom „Strukture prikrivanja“ kojima istražuje nevjerojatne načine na koje se pokušava doskočiti procesu legalizacije i izigrati važeće zakone.

Ovo je problemska tema koja nam je svima iznimno bliska, koja je zapravo „svuda oko nas“, funkcionalno i fenomenološki spaja dvije važne umjetničke discipline i područja i predstavlja idealnu temu da se njome bavimo (san svakog kustosa koji voli interdisciplinarnost) ali, eto – nitko se ove važne teme nije dosjetio prije Branka Franceschija i Jasmine Babić, sram nas bilo, i na tomu im apsolutno i iskreno čestitamo.