Danijel Jerković napisao je knjigu „U sjeni vrtnje“, koja je upravo doživjela drugo izdanje. Priča je to o Leonu Lajtmanu, uspješnom poslovnom čovjeku koji doživi neobično duhovno iskustvo. Splet je to tih dvaju svjetova koje Jerković dobro poznaje jer on primarno nije pisac, već isto tako uspješan poslovni čovjek koji radi kao direktor prodaje u tvrtki Bosch.

Nacional: Zašto ste odlučili napisati ovaj roman?

Opis trenutka u kojem sam odlučio napisati roman će zvučati pomalo filmski. Sjećam se kako sam se usred noći prenuo iz sna. Ne mogu reći da sam bio snen, više kao da sam bio vođen nečime. Sjeo sam za radni stol i napisao par rečenica. Te iste rečenice su danas početak romana. Shvatio sam kako sam godinama puno toga nosio u sebi, a što je u konačnici moralo iznaći načina da izađe van. Podsvijest je učinila svoje.

Nacional: Što vam je bila inspiracija? Tko je Leon Lajtman, vaš glavni lik?

Inspiracija se našla u sakupljanju i povezivanju osobnih stavova i iskustava na određene specifične životne okolnosti. Leon može biti svatko od nas. Leon je osoba koja se postavlja kao centar svijeta. On je sujetna, no i vrlo inteligentna osoba. Leon je savršen muškarac koji u trenucima svog profesionalnog i obiteljskog životnog vrhunca otkriva i dotiče svoju točku osobnog, duševnog loma.

Nacional: Kao logično pitanje nameće se ono o poveznici Leona, uspješnog poslovnjaka koji doživi neobično duhovno iskustvo, i vas, također uspješnog poslovnjaka. Ima li u Leonu autobiografskih elemenata?

Ako bismo secirali glavni lik, jasno je kako se svatko od nas može pronaći u nekim od Leonovih osobina. No ono što bi ovdje bilo važno za naglasiti je prikaz sloma jedne karizme za koju se mislilo da je prikaz savršenosti. Težnja je bila usmjeriti pozornost na to da i najveća savršenost nosi slabost, a time i prateću posljedicu. No to se događa svugdje i tu ne bi bilo ništa čudno da se naš glavni lik, de facto preko noći, iz uspješnog poslovnog čovjeka nije počeo pretvarati upravo u ono što mu je u jednom dijelu njegova života bilo omraženo. Pretvorio se u svoju suprotnost i toga je Leon bio svjestan. Prikaz njegove moralne kazne i emotivne patnje nije bio dovoljan. Radi toga se rodila potreba za dodatnim prikazom njegova iskupljenja i kazne i to kroz njegovo metafizičko duhovno iskustvo.

Nacional: Važno je znati izbalansirati poslovni i obiteljski život. Kako vi povezujete ta dva svijeta? Koliko je vama važno naći ravnotežu i na koji način to činite?

Zdravi obiteljski odnosi su baza i ishodište svega. Nevjerojatna je spoznaja koliko čovjeka takav povezan obiteljski odnos pun razumijevanja i podrške može nadahnuti i potaknuti ga na stvaranje. Naravno, vrlo je bitno u tome naći mjeru i balans, da obiteljska zajednica radi takvih aktivnosti ne trpi. Spisateljski svijet je kompenzacijska terapija za poslovni svijet. On ga nenametljivo ozdravljuje, osvježava, održava ga u dobroj kondiciji. Izvanredan je osjećaj kada se jednoga dana okrenete i iza sebe ugledate trag svojih stopa. Znate da koračanje nije bilo uzaludno.

Nacional: Knjigu ste izdali sami – zašto? Kako ocjenjujete izdavačku djelatnost u Hrvatskoj?

Svjedoci smo toga da su se posljednjih godina u izdavaštvu događali značajni zaokreti. Trenutačni status izdavačke industrije nije sjajan i to je još jedna refleksija općeg ekonomskog stanja društva. Nestajanjem ozbiljnih izdavačkih kuća počela je nestajati i knjižarska mreža. Ako knjižare nestaju, pitanje je gdje će nakladnici izlagati i prodavati svoje knjige. Dakle, imamo domino efekt. U takvim se okolnostima postavlja pitanje bi li uopće bilo opravdano razgovarati s izdavačima i uvjeravati ih da smatrate kako imate dobar roman za njih. Njihova je pažnja na drugim stvarima; traži se djelo koje je već pokazalo svoje rezultate, rade se prijevodi, uvode se videoigre… Mišljenja sam da tek kad budemo imali domaće izadavačke vizionare koji će stvarati vlastite Tolkiene, Salingere i Rowlinge, koji će biti u razvijenim odnosima s domaćom i stranom filmskom industrijom – tek tada ćemo odškrinuti vrata ozbiljnom izdavaštvu. Ako na branšu gledamo i iz druge perspektive, u eri opće digitalizacije, postavlja se pitanje je li izdavanje knjiga uopće komercijalno opravdano. Mi kao društvo i dalje imamo kulturu čitanja, no ona se drastično promijenila. Umjesto listanja stranica knjige, počelo se prolaziti prstima po zaslonima pametnih uređaja. Vremena za potražiti kakvo kvalitetno djelo ili stručnu literaturu je sve manje. Upravo iz tog razloga možemo reći da je vlastito izdavanje knjige bilo patriotskog karaktera, dok je konačni cilj da roman u e-formi svoju krajnju destinaciju potraži na selektiranim svjetskim digitalnim platformama.

Nacional: Koji je bio glavni cilj knjige? Jeste li ju napisali kao vlastitu katarzu ili planirate nastaviti spisateljsku aktivnost? Znam da ste autor i knjige za djecu.

Bilo kakav umjetnički iskorak koji bi za sobom ostavio trag povlači za sobom podsvjesnu katarzu. Krajnje pojednostavljeno: cilj knjige bio je da ostavi poruku kako sve mora završiti u balansu.