Nacional je dobio uvid u spis tragične nesreće zbog koje je podignuta optužnica protiv bivšeg HDZ-ova ministra obrane Marija Banožića te razgovarao s više osoba bliskih Banožiću koje tvrde da je ključno vještačenje u tom predmetu manjkavo, da nisu dobro izračunati tragovi kočenja kao i da je jedini svjedok triput mijenjao svoj iskaz
‘Duboko suosjećam s obitelji poginulog Gorana Šarića, koja nažalost živi s neopisivim gubitkom. Nema riječi kojima mogu pokušati ublažiti njihov bol! Vjerujte da bih dao sve na svijetu da se tragična nesreća nije dogodila. Ovaj strašan događaj promijenio je moj život i pogled na sve i znajte da ni meni nije lako živjeti nakon toga. Odmah po izlasku iz bolnice na kućno liječenje, u svojem prvom obraćanju javno sam izrazio sućut obitelji, a kasnije stupio u kontakt s jednim od članova obitelji, koji je u tim posebno teškim trenucima preuzeo komunikaciju u ime obitelji Šarić. Nisam direktno kontaktirao sa suprugom i djecom jer vjerujem da nijedna moja riječ upućena njima ne bi mogla ublažiti njihovu tugu i ranu! Smatrao sam to najprimjerenijim s obzirom na okolnosti, kao i moje zdravstveno stanje. Poštujem pravne procedure i u interesu mi je da se istraže sve okolnosti ove nesreće, utvrde sve činjenice, jer ništa nije važnije od istine, svjestan kako ništa neće vratiti izgubljeni ljudski život. Moje misli su s obitelji, kao i svima koji pate zbog ove tragedije.’’ Izjavio je to koncem proteklog tjedna za Nacional bivši ministar obrane Mario Banožić kojeg je Nacional kontaktirao nakon što smo dobili uvid u dokumentaciju povezanu s tom tragedijom zbog koje je Banožić suočen s ozbiljnom optužnicom. Izvori koji su omogućili uvid u opsežnu dokumentaciju obratili su se Nacionalu s ciljem da se na tu tragediju pokuša baciti novo svjetlo, prvenstveno kroz neke dosad iz nepoznatih razloga potpuno prešućene činjenice koje mogu značajno utjecati na tijek sudskog postupka te omogućiti sagledavanje tog tragičnog događaja u drugačijem svjetlu od onoga kako je prezentirano u optužnici.
U prvom redu zato što je hrvatskoj javnosti potpuno prešućeno da je Goran Šarić, 40-godišnji vozač koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u ranim jutarnjim satima na Martinje, 11. studenoga 2023. godine, u trenutku smrti imao čak 2,06 promila alkohola u krvi, 3,04 promila alkohola u mokraći i 2,53 promila alkohola u očnoj vodici.
Nacional je dobio uvid u sudski spis i optužnicu protiv bivšeg ministra obrane i dokumente koji mogu baciti novo svjetlo na okolnosti te teške, tragične prometne nesreće za koju se u javnosti pretežito smatra da ju je skrivio upravo Banožić i zbog koje ga je premijer Andrej Plenković istog dana u 15.30 razriješio s dužnosti.
Štoviše, Banožić i njegova odvjetnica sumnjaju da su se nakon nesreće protiv njega plasirale brojne laži, s ciljem kako bi policija i Županijsko državno odvjetništvo dobili opravdanje da mu izuzmu mobitel i izvrše pretragu svih podataka u njemu te potencijalno pronađu neke druge kompromitirajuće podatke.
Do toga na kraju nije došlo jer su i izjave svjedoka, izjave vojnih policajaca koji su čuvali Banožića, snimke nadzornih kamera, ali i podaci iz baznih stanica jasno pokazali da je on večer prije došao kući oko 21.30 – to jest da nije bila točna teza da je „noć prije pio u Iloku s bivšim vukovarsko-srijemskim županom Damirom Dekanićem“ te da mu je zato ustanovljeno 0,21 promil alkohola u krvi nakon nesreće – iako je Banožićev nalaz krvi i mokraće zapravo pokazivao nula-nula. Moguće je čak da je tih 0,21 rezultat prisustva dezinfekcijskih sredstava kojima su ga očistili nakon nesreće.
No scenarij je, tvrde izvori detaljno upućeni u Banožićev spis, bio upravo suprotan. Nije on taj koji je pio cijelu noć, već vozač kombija s kojim se sudario. Da bi to ustanovio, Banožić je morao de facto provesti privatnu istragu jer se policija bavila samo njime te su rekonstruirali svaku sekundu Banožićeva kretanja dan prije nesreće, ali to nisu učinili i u slučaju preminulog Šarića, za kojeg je nedvojbeno utvrđeno da je imao čak 2,06 promila alkohola u krvi.
U sudskom spisu potpuno je prešućeno da je preminuli Šarić tog jutra za volan službenog kombija tvrtke za koju je radio sjeo nakon što je cijelu noć pio s prijateljima, najprije kod jednog od njih doma, a potom u kafiću Flamingo u mjestu Privlaka kod Vinkovaca. Nacionalu su poznata imena osoba s kojima je on tu noć sjedio.
„U trenutku smrti koncentracija apsolutnog alkohola u krvi iznosila je 2,06 g/kg, što znači da je neposredno prije smrti u svojstvu vozača imenovani bio pijan i apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju“, stoji u nalazu vještaka Ranka Ferčeka iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ koji je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru priložilo u spis, ali se uopće ni jednom riječju nisu osvrnuli na to kako je u takvom stanju Šarić uopće upravljao kombijem i kako je to utjecalo na tijek nesreće.
Banožićeva obrana pokušat će dokazati da je tako teško alkoholizirani i neispavani Šarić izgubio kontrolu nad svojim kombijem i počeo skretati u Banožićev prometni trak te da ga je Banožić pokušao izbjeći.
Nacional je pregledao spis i razgovarao s osobama neposredno upućenima u detalje ove nesreće, uključujući i samog bivšeg ministra Banožića od kojeg smo zatražili izjavu, te otkrio da postoje okolnosti koje dovode u sumnju službenu verziju ove tragične prometne nesreće prema kojoj je Banožić skrivio smrt Gorana Šarića jer je u uvjetima smanjene vidljivosti uslijed magle navodno pretjecao kamion s prikolicom i pritom se zabio u kombi koji je vozio Šarić.
Obrana će pokušati na sudu dokazati da nije točno da je Banožić krenuo u pretjecanje, da se ta informacija temelji isključivo na izjavi vozača kamiona s prikolicom koji je navodno Banožić pretjecao, a koji je triput mijenjao ključni detalj svog iskaza, te da to ne potvrđuju ni tragovi kočenja, a ni kut pod kojim je došlo do sudara. Banožić će pokušati dokazati da je on počeo naglo kočiti kad je uočio da je prema njemu krenuo Mercedesov bijeli kombi, kojim je upravljao evidentno alkoholizirani Šarić te da je na taj način pokušavao izbjeći nesreću, a njegov automobil je uslijed takvog kočenja očito zanesen prešao lijevim kotačem na suprotni prometni trak. U konačnici, ishod te nesreće možda i ne bi bio tragičan za vozača kombija Gorana Šarića da je on u trenutku nesreće imao pojas, ali ni on ni Banožić, koji je pretrpio teške tjelesne povrede i nakon nesreće proveo osam dana u induciranoj komi, nisu bili vezani. Kako bi se to utvrdilo, bilo bi potrebno napraviti kombinirano prometno-medicinsko vještačenje koje dosad iz nepoznatih razloga nije napravljeno.
Iz Zapisnika o vještačenju sastavljenom u Službi traseoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, uopće se ne vidi da su tragovi kočenja Banožićeva automobila započeli u njegovu prometnom traku, a ne u suprotnom. „Naprosto zato što od trenutka nastanka prvog traga nisu oduzeli tri sekunde i ustanovili gdje stvarno počinje prvi trag kočenja“, tvrdi Banožićeva obrana.
Da je Banožić u trenutku nesreće pretjecao kamion, onda bi njegovi tragovi kočenja bili isključivo u suprotnom prometnom traku, teza je koju će Banožić na sudu pokušati dokazati.
On će na suđenju pokušati upozoriti i na to da se u tom vještačenju kao relevantan uzima iskaz vozača kamiona s prikolicom koji je najprije rekao da je uočio da je do sudara došlo kad je Banožićev automobil Nissan već bio na polovici duljine njegova kamiona, a pritom vještaci u skici prometne nesreće uopće nisu ucrtali navedeni kamion s prikolicom niti uzeli u obzir njegovu duljinu. Nisu uzeli u obzir ni alkoholiziranost vozača Mercedesova kombija s kojim se sudario Banožić. Također, u službenom vještačenju nalazi se fotografija brzinomjera Šarićeva kombija uz koju je napisano: „Na brzinomjeru teretnog automobila Mercedes Vito 110 CDI reg. oznake PU 9749-D kazaljka je ostala između oznaka 90 km/h i 100 km/h.“ Konkretno, na fotografiji se vidi da se kazaljka nalazi na brzini 95 km/h, što također ukazuje na to da je Šarić vozio brže od ograničene brzine, a ograničenje je na tom dijelu ceste između Vinkovaca i Županje 80 km/h.
Zbog svega toga Banožićeva odvjetnica Ksenija Vržina već je najavila da će zatražiti novo vještačenje.
Banožić će na suđenju pokušati dovesti u pitanje iskaz tada 64-godišnjeg Mirka Đalića, vozača tegljača Mercedes Actros 1844 LS (reg. oznake iz Belog Manastira) s poluprikolicom Schmitz SGF*S3. Riječ je o kamionu s prikolicom ukupne duljine oko 17,5 metara. Banožić će ukazati na to da je Đalić dao tri potpuno različite izjave.
Izjava vozača kamiona koju su uzeli policijski službenici neposredno nakon nesreće, a koja je navedena u Izvješću o osiguranju mjesta događaja, glasila je:
„Vozač teretnog vozila Mirko Đalić kretao se iz smjera Vinkovaca u smjeru Županje kada je primijetio da ga je počelo pretjecati vozilo koje se kretalo iza njega, dolaskom do polovice teretnog vozila naišlo je vozilo koje se kretalo svojim prometnim trakom u smjeru Vinkovaca te je došlo do udara vozila o vozilo.“
To su izvješće sastavili policijski službenici Mirko Ružić i Tomislav Bandov, ali Banožić će na suđenju upozoriti i na to da oni uopće nisu ispitani kao svjedoci.
Banožić planira upozoriti i na još jedan po njemu važan detalj – da je to uistinu bilo tako, odnosno da je točno da se njegov automobil u trenutku nesreće nalazio na suprotnoj traci i to kod polovice duljine kamiona s prikolicom, onda bi došlo do frontalnog sudara, jer ne bi bilo nikakve mogućnosti za manevar, a tragovi kočenja ne bi išli iz desne u lijevu prometnu traku. Banožić će na sudu pokušati ukazati i na to da bi tada zasigurno došlo i do udara ili odbijanja o kamion, odnosno o njegovu prikolicu.
Banožić smatra da je verzija priče koju je policiji ispričao Đalić u najmanju ruku upitna. Po njemu o tome svjedoči i činjenica da je na ispitivanju tijekom istrage u Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru izjavio kako je „u jednom trenutku došlo do udara ova dva vozila na lijevom prometnom traku prema Županji na zadnjem lijevom dijelu mojeg priključnog vozila.“
Da bi potom, javljajući se telefonom u RTL-ovu emisiju „Dosje Jarak“ prikazanoj 19. svibnja 2024., na pitanje novinara Andrije Jarka: „Znači, on je pretjecao kad se dogodila ta nesreća?“, odgovorio ovako:„Da, da i usuprot je išlo vozilo i desilo se to što se desilo. Nesreća se desila na lijevoj strani iza mog kamiona.“
Drugim riječima, prema različitim izjavama tog 64-godišnjeg vozača, mjesto udara promijenilo se od „polovice teretnog vozila“, preko „zadnjeg lijevog dijela“ do „iza kamiona“.
Neovisno o tome kojoj bi od ove tri verzije vozača kamiona s prikolicom trebalo vjerovati, činjenica je da vještaci uopće nisu napravili simulaciju koja bi uključivala sve faktore uključujući i duljinu kamiona s prikolicom i položaj obaju vozila koja su sudjelovala u nesreći u odnosu na taj kamion i njegovu prikolicu.
‘Poštujem pravne procedure i u interesu mi je da se istraže sve okolnosti ove nesreće jer ništa nije važnije od istine, svjestan sam da ništa neće vratiti izgubljeni ljudski život. Moje misli su s obitelji’, kaže Banožić
Dapače, nalaz vještaka kao i simulacija nesreće na stranici 12, u koju nije uključen i kamion s prikolicom, vrlo su nepovoljni za Banožića i projiciraju njegovu jasnu krivnju. U tom se nalazu tvrdi:
„Mario Banožić upravljao je osobnim automobilom Nissan Terrano 2.7 TD Wagon reg. oznake VK 979-EF (dužine 4697 mm, širine 1755 mm i visine 1920 mm te mase praznog vozila 1980 kg) i kretao se zapadnom trakom Državne ceste D55 iz smjera sjevera u smjeru juga, od 3.-eg prema 4.-om kilometru 2.-e dionice D55, iza navedenog skupa vozila. Dolaskom do oznake 4.-og km 2.-e dionice D55 (prometni znak C115), vozač je osobnim automobilom Nissan počeo pretjecati navedeni skup vozila te je lijevim kotačima i većim lijevim dijelom vozila prešao sa zapadne trake D55, preko isprekidane središnje uzdužne razdjelne crte kolnika, na istočnu traku D55 koja je namijenjena za promet vozila iz suprotnog smjera.
Na istočnoj traci kod oznake 4.-og km 2.-e dionice D55 (prometni znak C115), došlo je do frontalnog sudara navedenih automobila Nissan i Mercedes. Položaj vozila u trenutku sudara grafički je prikazan u situacijskom planu na sljedećoj stranici.
Tijekom sudara teretni automobil Mercedes potisnut je unatrag i zakrenut za 50o oko vertikalne osi u smjeru kretanja kazaljke na satu te je isti odbačen preko istočnog ruba kolnika u smjeru jugoistoka gdje se zaustavio na istočnoj bankini i zelenoj površini, prednjim dijelom orijentiran prema sjeveroistoku, oko 9 m jugoistočno ad mjesta sudara.
Uslijed sudara osobni automobil Nissan zakrenut je za 140o oko vertikalne osi u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljke na satu i za 90o oko svoje uzdužne osi u smjeru kretanja kazaljke na satu te se zaustavio na istočnoj traci, prevrnut na desni bok, prednjim dijelom orijentiran prema sjeveroistoku, oko 6 m južno od mjesta sudara. Na temelju kretanja vozila tijekom sudara, nastalih oštećenja na istima tijekom sudara i zaustavnog položaja vozila nakon sudara nalazi se da se u trenutku sudara osobni automobil Nissan kretao brzinom oko 100 km/h.“
Zanimljivo je da Banožić u svom iskazu tvrdi da je iza njega vozio još jedan automobil, no vozač tog automobila nigdje se poslije ne spominje kao svjedok, već se kao jedini očevidac nesreće spominje vozač kamiona koji je bio ispred Banožića i sve je mogao vidjeti samo djelomično u retrovizoru.
Vozač kamiona s prikolicom Mirko Đalić među prvima je priskočio u pomoć unesrećenima, ali nakon što je malo dalje parkirao kamion i stigao na mjesto nesreće, ondje je već bio jedan policijski službenik te su njih dvojica zajedno najprije mislili da ni jedan od vozača nije preživio sudar. Banožićev zeleni terenac Nissan bio je prevrnut na bok, a bijeli Mercedesov kombi, za čijim je volanom smrtno stradao Šarić, nalazio se bočno u odnosu na njega, kompletno smrskane haube.
Odmah nakon prometne nesreće na mjesto nesreće naišle su tri policijske patrole, a prvi su stigli policijski službenici Zdravko Bačić i Ivica Baotić koji nisu odmah ondje zatekli Đalića.
A Đalić je kasnije u svom iskazu rekao:
„Nakon 100 do 200 metara sam zaustavio vozilo s desne strane desnog kolnog traka te sam izišao iz vozila i vidio da je kombi bio na lijevom prometnom traku te se nije prevrnuo i da se u njemu nalazila muška osoba za volanom, a da se drugo vozilo bočno okrenulo na lijevoj prometnoj traci na desnu bočnu stranu vozila. U tom trenutku došao je i jedan policijski službenik (mršav visok) te smo prišli vozilima i prvi čas smo pomislili da su oba vozača stradala. Nakon nekog vremena oko 10-ak minuta začuli smo buđenje gospodina Banožića (za kojeg sam ja tek kasnije saznao o kome se radi)…“
‘Obrana će dokazati da nije bilo pretjecanja. Neophodno je novo vještačenje objektivnog i nepristranog sudskog vještaka koji će rasvijetliti kut sudara, utjecaj alkohola…’, kaže odvjetnica Ksenija Vržina
Banožić, kako je rekao gostujući 19. svibnja u emisiji kod Andrije Jarka na RTL-u, ali i kako su Nacionalu ispričali njegovi bliski poznanici, bio je nakon nesreće potpuno nesvjestan svega oko sebe.
Imao je teške tjelesne ozljede, najviše na desnoj strani tijela, noga mu je bila slomljena na tri mjesta, a na četvrtom je napuknuta, imao je s jedne strane dva, a s druge šest slomljenih ili natučenih rebara, imao je vodu u plućima, pukla mu je tetiva, a što je najgore ustanovljen mu je težak edem, odnosno oteknuće mozga zbog kojeg mu je indicirana umjetna koma.
Banožiću blizak prijatelj ovako je ispričao što se s njim događalo nakon što je doveden u bolnicu:
„On je neposredno nakon nesreće bio u stanju šoka, nije bio ničeg svjestan, a kad se drugu noć probudio, pokidao je sa sebe sve žice kojima je bio prikopčan na aparate, pa mu je zapravo tek tada ustanovljen taj težak edem mozga i to je bio razlog zašto su ga stavili u induciranu komu na osam dana. Nakon što se probudio i došao k sebi, premijer Andrej Plenković dva ga je puta posjetio u bolnici i pokazao jedan stvarno korektan odnos, a pritom Banožić tada uopće nije bio svjestan svega onoga što se događalo vani i optužbi koje su se konstruirale protiv njega, da je vozio pijan, da je pretjecao i slično.“
U javnost su neposredno nakon nesreće plasirane „informacije“ da je tada izrazito nepopularni Banožić nakon neprospavane noći pijan ujutro išao u lov te da je tako pijan pretjecao kamion i pritom se frontalno sudario s kombijem koji je vozio 40-godišnji Goran Šarić koji je na licu mjesta preminuo. Plasirane su i informacije da vrh HDZ-a zapravo štiti Banožića, insinuiralo se čak da njegovo zdravstveno stanje nakon nesreće i nije tako loše kakvim ga se želi prikazati. Međutim, uvid u sudski spis i izjave visokih izvora upućenih u detalje ove tragične prometne nesreće s kojima je razgovarao Nacional upućuju u najmanju ruku na to da u tom predmetu postoji više nerazjašnjenih kontradikcija te da tijekom cijelog postupka policija i DORH ne samo da nisu štitili bivšeg ministra Banožića, već da su institucije postupale na njegovu štetu.
Prvo izvješće o nesreći sastavili su policijski službenici Mirko Ružić i Tomislav Bandov, ali Banožić, koji tvrdi da nije pretjecao, na suđenju će upozoriti i na činjenicu da oni uopće nisu ispitani kao svjedoci
To je Nacionalu i službeno potvrdila Ksenija Vržina, Banožićeva odvjetnica koja je za Nacional izjavila sljedeće:
„Obrana je tijekom istrage, ali i tijekom optužnog vijeća bila zakinuta u minimalnim pravima. Najprije nam je bio zabranjen uvid u spis na mjesec dana, pa smo se morali žaliti. Županijski sud u Vukovaru je utvrdio da nam je povrijeđeno pravo uvida u spis. Zatim smo radi pripreme obrane tražili od državnog odvjetnika i policije uvid u sve fotografije s prometne nesreće, kao i situacijski plan, ni to nam nije omogućeno. Da bi konačno Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima odredilo za vještaka MUP-u Centar za vještačenja ‘Ivan Vučetić’ i spis slalo putem policije, pa je policija uz spis dostavila i dokumentaciju koja nije sastavni dio spisa. Kad smo zatražili uvid u tu dodatnu dokumentaciju, optužno vijeće nas je odbilo jer dokumentacija nije sastavni dio spisa. Kako nije sastavni dio spisa ako se vještački nalaz na njoj temelji?! To su samo neke od procesnih povreda tijekom dosadašnjeg kaznenog postupka. Dakle, dosadašnji tijek postupka je bio u svjetlu nepravičnog suđenja pa se postavlja pitanje hoće li se u takvom tonu nastaviti!?“
Odvjetnica Ksenija Vržina ističe da će tijekom rasprave u javnosti izići činjenice o kojima se do sada nije raspravljalo, a koje obrana smatra relevantnim.
„Obrana će dokazati da u konkretnoj situaciji nije bilo pretjecanja. Neophodno je novo vještačenje objektivnog i nepristranog stalnog sudskog vještaka koji će rasvijetliti brojne relevantne činjenice, od kuta sudara, vraćanja vozila iz sudarnog položaja na početak tragova zanošenja i kočenja, položaj kamiona tegljača, izračun brzine kretanja, utjecaj alkohola i ne korištenja pojasa na stradanje pokojnog Šarića i slično. Nedvojbeno će zbog svega bili potrebna rekonstrukcija događaja da bi se moglo utvrditi što se doista dogodilo“, zaključila je.
Banožićevo kretanje dan uoči nesreće rekonstruirano je i pomoću baznih stanica i izjava svjedoka
Nacional je temeljito rekonstruirao i gdje je sve Mario Banožić bio dan prije tragične nesreće koja se dogodila 11. studenoga 2023., u 6.10 na Državnoj cesti D55, izvan naselja.
Naime, tog dana on je namjeravao ići s prijateljima u tradicionalni lov pa je dan ranije dao slobodno dečkima iz svog osiguranja koji ga inače prate u svim situacijama. Međutim, budući da je išao u privatni lov, odlučio je koristiti vlastiti automobil i ići bez službenog osiguranja.
Banožić je, kako tvrde njemu bliski izvori, u Vinkovce stigao još u četvrtak, 9. studenoga kasno navečer, jer je u petak imao više političkih aktivnosti kojima je morao nazočiti.
U petak, 10. studenoga, on je u 7 ujutro došao u kafić koji se nalazi praktički u istoj zgradi gdje on s obitelji živi te je ondje popio kavu s jednim braniteljem. Nakon toga otišao je na šišanje, a nakon šišanja u Bogdanovce na polaganje vijenaca i na misu. Poslije toga išao je kao izaslanik premijera Andreja Plenkovića u Ilok na svečanu sjednicu Vukovarsko-srijemske županije, a kad je sjednica završila uputio se natrag u Vinkovce, gdje je u 14.30 imao zakazan sastanak s ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom jer su trebali obići prostorije Braniteljskog doma koji je trebao biti predan na korištenje braniteljima. Banožić je, kako prepričavaju Nacionalovi izvori, pitao Medveda hoće li poslije toga ići s njim na ručak, jer nije stigao ništa jesti cijeli dan, ali je on žurio dalje za Osijek pa se Banožić vratio kući u svoj stan na kasni ručak. Međutim, u 19 sati morao je ići na sastanak Gradskog odbora HDZ-a grada Vukovara.
„To se sve odvijalo manje od deset dana prije obilježavanja obljetnice pada Vukovara, a gradonačelnik Vukovara i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava u to je vrijeme ‘šiljio’ onu priču oko HOS-a i problematike Kolone sjećanja. Pa je Banožić na sastanku gradskog odbora rekao članovima da trebaju sjesti s braniteljima i dogovoriti da se spriječe bilo kakvi incidenti. A u povratku nazad navratio je kod jednog prijatelja iz Opuzena koji je oženjen u Vinkovce i koji mu je priredio nešpricane mandarine za djecu. Još mu je taj prijatelj rekao da nije kod kuće, već na nogometu i zvao ga je da dođe na nogomet, ali je Banožić rekao da ne može te su dogovorili da će pokupiti mandarine od njegove supruge. To je bilo oko 21.15, a kako taj prijatelj na kući ima postavljene kamere, kamere su snimile ministra kako dolazi u to vrijeme. I on je nakon toga otišao kući spavati, što su potvrdili i ljudi iz njegova osiguranja koje je nakon toga otpustio jer je sutradan rano ujutro planirao ići u lov“, ispričao je Nacionalu taj izvor.
Banožić je kasnije sve te detalje, tvrdi isti izvor, ispričao i policiji koja je provjeravala svaki njegov korak, ali su na temelju nadzornih kamera, lokacije mobitela putem baznih stanica, kao i izjava svjedoka utvrdili da je njegovo kretanje bilo točno onakvo kako je on to opisao.
Međutim, kad se probudio iz kome i kad su do njega polako počeli dolaziti detalji o tome što je sve plasirano u javnosti, Banožić je počeo sumnjati da mu netko podmeće.
„Kad je izašao iz bolnice, shvatio je da je policiji podvaljena priča da je on večer prije pio. A izgleda da je sve to plasirano kako bi se policija pokušala dočepati njegova mobitela, no nije bilo nikakvih razloga za to niti je Županijsko državno odvjetništvo izdalo bilo kakav nalog za takvo što“, tvrdi Nacionalov izvor.
Isti izvor tvrdi da je jedina osoba koja je kasnije javno komunicirala da je neobično da Banožićev mobitel nije pregledan bio predsjednik Republike Zoran Milanović, s kojim je Banožić bio u stalnim okršajima.
Komentari