Na Interliber smo poveli dva eksperta za knjige, pisca i Nacionalovog kolumnista Pavla Svirca te književnika Željka Špoljara. Ovaj drugi u javnosti nije baš primijećen iako je dobitnik triju književnih nagrada, između ostalog i Kiklopa. Doduše, Pavle Svirac objasnio mi je da je Kiklopa dobio na prevaru, dobio ga je za najbolju debitantsku knjigu iako je on uopće nije bio debitant, nego je tu knjigu zajedno napisao s tipom koji je bio debitant. Uglavnom, Svirčev i Špoljarov književni ukus dijametralno je suprotan. Špoljar se povukao na selo u Kloštar Ivanić, tamo piše poeziju i čita samo one knjige koje dostižu visoku književnu kvalitetu. Svirac pak inzistira na profanijem štivu kakvo i sam piše.
Na Velesajam smo stigli točno u deset ujutro, dakle odmah po otvaranju Interlibera. Začudili smo se kad smo vidjeli koliko se već ljudi skupilo u paviljonima. Bili smo uvjereni da u rano jutro neće biti žive duše kao prethodnih godina.
“Koliko će ih tek biti poslijepodne ako ih je sad ovoliko”, komentirao je Svirac.
On je prvo inzistirao da posjetimo štandove s kobasicama. Šokirao se kad je vidio da obična debrecinka u pecivu košta pet eura.
“Nema šanse da ove godine pojedem ijednu kobasicu ovdje! Pa nisam lud dat 37 kuna za faking kobasicu! A prije sam isključivo zbog tih kobasica dolazio na Interliber!”, ogorčeno je zaustio.
Dakle bez kobasica, samo sa kartonskim čašama u kojima je bila kava ušli smo u peti paviljon. Svirac je zastajao samo na štandovima na kojima su knjige bile na rasprodaji po euro ili dva. Špoljar se ražalostio kad je na rasprodaji vidio knjige naklade Celeber.
“U moje vrijeme to je bila ugledna naklada, objavljivali su važne svjetske naslove… Onda je ta naklada naglo propala. Eto, ljudi sad njihove kvalitetne naslove mogu kupit za jedan euro. To je dobra strana Interlibera”, rekao je.
Kao lošu stranu Interlibera naveo da ima osjećaj da je svaki Interliber isti, nema nekih posebnih događanja, atmosfere, promocije knjige odrađuju se po dosadnoj špranci, rijetko tko dolazi na te promocije knjiga na Interliberu.
“Da, imat promociju knjige na Interliberu to je kao da baciš knjigu u kontejner sa starim papirom. Ali zato nije loše potpisivat knjige na štandu. Jer ljudi odmah kupe knjigu koju im potpišeš. Ja sam prošle godine ovdje potpisivao roman ‘Moj život s Milanom’. U dva sat čak je deset ljudi došlo da im potpišem knjigu, čak i jedna zgodna plavuša koju sam poslije odvukao u piceriju na Savi i napio je”, pohvalio se Svirac kad smo zastali na štandu nakladničke kuće OceanMore poznate po tome što često objavi autore koji kasnije dobiju Nobelovu nagradu.
Špoljar je rekao da ove godine ipak nisu imali nobelovca. Nobelovca je ovaj put objavila naklada Ljevak. Špoljar je želio kupiti nedavno otisnut roman tog nobelovca. Riječ je Jonu Fosseu i njegovom romanu ‘Septologija’ za koji je i dobio Nobela, tvrde znalci.
“Joj daj, prelistao sam tog Fossea! On je Knausgardu predavao pisanje svojevremeno. A pisanje mu je kao neka sto put dosadnija verzija Knausgarda. Knausgard ga zna zapilit povremeno opisima usisavanja stana, ali Fosse… Pa on na deset strana opisuje kako promatra neko dvoje mladih koji se ljuljaju u parku. I onda u te dosadne opise zna umetnuh kako se moli Bogu, opisuje svoje molitve Bogu, pa to je dosadnije od tvojih zapisa iz Kloštra Ivanića”, Svirac je uputio izazivački pogled Špoljaru.
Svirac je novac koji je dobio od redakcije odlučio utrošit na novi roman hit autora Kristiana Novaka, ‘Slučaj vlastite pogibelji’. Iskeširao je svoj redakcijski budžet na tu knjigu. Dobio ju je umotanu u najlon. Rastrgao je taj najlon kao dijete najlon s bombonjere.
“Želim vidjet, dokučit tajnu Novakovog uspjeha”, krenuo je grozničavo listati knjigu.
Naglo je uzviknuo:
“Prevara! Prevaren sam!”
FOTO: Nacional
Kad smo ga upitali što je bilo, pokazao nam je stranice u knjizi:
“Pa on je u knjigu umetnuo neki svoj scenarij! Više od pola knjige je nekakav scenarij! A ja mrzim čitat scenarije i drame! Ako hoću scenarij, gledam film! On je valjda htio olakšat posao redateljima koji će radit scenarij po njegovoj knjizi, ponudio im je već napisani scenarij! Dobra dosjetka, ali ja kao kupac i čitatelj ne želim nasjedat na to!”
Svirac se bijesno vratio na štand i tražio povrat novca. Prijetio prodavačici da će napraviti skandal u medijima, pa mu je vratila novac.
“E, sad ću ovo uložit u dokumentarni roman Davida Granna, ‘Ubojice cvjetnog mjeseca‘. Obožavam dokumentarne romane koji pišu samo ono što se zbilja dogodilo. Mrzim fikciju, mrzim izmišljanje. I ja pišem samo ono što mi se zbilja dogodilo. Previše sam lijen da bih izmišljao. I stvarnost mi je uvijek zanimljivija od ikakve kretenske fikcije. Uostalom Scorsese je po toj knjizi snimio film od tri sata. Neću ga gledat. Mislim da će mi manje vremena trebat da pročitam tu knjigu, nego pogledam film. Uostalom, knjige su uvijek bolje nego filmovi rađeni po knjigama”.
Svirac je tražio štand Puls biblioteke koja je objavila tu knjigu. Nikako da ga nađemo. Zastali smo pored štanda Matice Hrvatske jer je tamo upravo stajao pisac Miro Gavran i ministrica kulture Nina Obuljen. Svirac se sav unezvjerio. Fotkao je na mobitel ministricu i Gavrana.
“Stavit ću to na Facebook i izvrijeđat Gavrana! Kako mrzim pisce koji se sližu s političarima! Za mene je to najgora vrsta pisaca!”
“Pa i ti se slizao s Bandićem, dao ti je gradski stan, uostalom sve si to opisao u tom svom dokumentarnom romanu ‘Moj život s Milanom‘”, Špoljar mu je uzvratio otrovnu strelicu.
FOTO: Pavle Svirac
Svirac se pravio da ga ne čuje, sipao je uvrede na račun Gavrana i njegove proze, bilo bi utuživo da to prenesem dokumentarističkim postupkom.
Nakon što su se Gavran i ministrica razišli, Svirac je našao novu crvenu krpu na štandu Školske knjige. Pobjesnio je na plakat na kojem se reklamirala nova knjiga jezikoslovke Nives Opačić. Knjiga nosi naslov ‘Rakova djeca’.
“Kako mrzim kad autori kradu tuđe naslove! Pavao Pavličić napisao je osamdesetih za Hit biblioteku roman koji se zvao ‘Rakova djeca’, krimić u kojem na scenu stupa Remetin, novinar Crne kronike!”
“Pa i ti si ukrao naslov Ankici Tuđman. Ona je napisala memoarsku knjigu ‘Moj život s Francekom’, a ti ‘Moj život s Milanom'”, opet ga je bocnuo Špoljar.
Nakon što je kupio Fosseovu ‘Eptologiju’, Špoljar je inzistirao da odemo na Profilov štand.
“Zanima me novi roman nedavno preminulog Cormaca McCarthya, ‘Stella Maris’. Inače prezirem njegove romane. Izgledaju mi kao scenariji, kao da je netko s njegovih romana oglodao svo meso književnosti i ostavio samo kost u vidu scenarija. Svirac bi njegove romane odmah vratio i tražio povrat novca. Ali pročitao sam da u tom novom romanu piše o približavanju Bogu kroz šizofreniju. Ja nešto slično pokušavam u Kloštar Ivaniću, pa me baš zanima što o tome ima reći taj Amer. Ne očekujem puno, ali moram provjeriti.”
Na Profilovom štandu Špoljar je nakon kupljene knjige dobio na blagajni besplatno limenku nekog gaziranog napitka. Nije ga htio popiti jer smo vani prije odlaska na Interliber baš raspravljali o aferi s Romerquelle Emotion Bluberry napitkom koji je nekim ljudima u Rijeci spalilo jednjak, želudac. Špoljar nije htio riskirati s nikakvim napitkom. Ali, zato je Svirac žudno uzeo limenku i sasuo sve u sebe u jednom cugu.
“Želim da mi spali jednjak, želudac! Pa da tužim proizvođača i dobijem gomilu para za odštetu! Onda bih po prvi put na Interliberu kupio knjige za svoje pare!”
Izašli smo iz paviljona i netremice pogledavali u Svirca, hoće li se ili neće srušiti spaljenog želuca, hoće li mu na usta izaći vatra kao nekom zmaju iz Harrya Pottera čija je kuharica također jedna od noviteta na ovogodišnjem Interliberu. Pa izvolite, poslužite se, dragi čitatelji i budući posjetioci Interlibera!
FOTO: Nacional
Komentari