U Europi je prisutan trend porasta popularnosti krajnje desnih stranaka i dolaska konzervativnih stranaka na vlast. Zašto je Španjolskoj uspjelo suprotstaviti se ovom trendu?

Prošlog svibnja, nakon što je desnica pobijedila ljevicu u većini španjolskih regija na lokalnim izborima, konzervativci su morali priznati da ne mogu sami vladati.

Potpisali su više od stotinu sporazuma o formiranju lokalnih koalicija i vladanju u gradskim vijećnicama i regionalnim vladama diljem Španjolske s krajnje desnom strankom Vox.

Prva polemika dogodila se u Valenciji. Voxov kandidat, koji je u prošlosti bio osuđivan za rodno nasilje, tražio je mjesto u regionalnoj vladi u zamjenu za većinu koja je konzervativnoj Narodnoj stranci nedostajala za upravljanje. Uslijedilo je uklanjanje LGTBQ+ zastava s gradskih vijećnica tijekom proslave Pridea i otkazivanje kazališne izvedbe jednog od najtransgresivnijih djela Virginije Woolf.

U samo dva mjeseca krajnje desna stranka Vox ostavila je dubok trag, između regionalnih izbora i prijevremenih izbora koje je raspisao Pedro Sánchez.

Regija Castilla y León bila je prva koja je doživjela partijsku vlast. Prije nešto više od godinu dana Vox je došao na vlast ruku pod ruku s konzervativnom Narodnom strankom, kojoj je trebao koalicijski partner za upravljanje. Tada je Santiago Abascal, vođa Voxa, rekao da će sporazum “poslužiti kao model za ostatak Španjolske”.

Njegove riječi su se obistinile. Ali ne na način na koji se ekstremno desna stranka nadala. Španjolci su se usprotivili Abascalu.

U Castilla y Leónu, regiji za koju se Vox hvalio da će biti “model”, Vox je izgubio pet od šest zastupnika koje je imao. U ostatku Španjolske stranka je izgubila 600.000 glasova i pala s 52 mjesta na 33 u nacionalnom parlamentu.

Ovi rezultati ne samo da su iznevjerili očekivanja stranke, već i izborni smjer koji je odredila većina država članica EU.

Slomljen europski san krajnje desnice?

Tijekom prošle godine Europa je bila svjedokom sve većeg trenda porasta popularnosti krajnje desnih stranaka i dolaska konzervativnih stranaka na vlast.

Viktor Orbán obnovio je svoj mandat u Mađarskoj u travnju 2022.; u rujnu Giorgia Meloni postala je talijanska premijerka; u Švedskoj su konzervativci uspjeli vladati zahvaljujući glasovima krajnje desnice na izborima prošle jeseni.

Finska je ovog proljeća dobila desničarsku vladu samo uz podršku krajnje desnice; nedavni prosvjedi u Francuskoj podigli su Marine Le Pen u anketama, a posljednji izbori pokazali su uspon krajnje desnice u Portugalu.

Ovotjedni rezultati u Španjolskoj, koji su također upućivali u istom smjeru, suprotstavili su se trendu na kontinentu.

Iako je Vox i dalje treća stranka s najviše glasova na nacionalnoj razini, rezultati ne izgledaju dobro za njegove europske saveznike. Gubitak mandata i nemogućnost formiranja koalicijske vlade s Narodnom strankom zaustavio je nade Europskih konzervativaca i reformista (ECR), kojima predsjeda talijanska premijerka Giorgia Meloni. “Čak je i u Španjolskoj vrijeme za domoljube”, izjavila je Meloni tijekom predizbornog skupa Voxa u zemlji. No, čini se da će slavlje ipak morati pričekati.

“Da Španjolska neće imati vladu koja uključuje krajnju desnicu postalo je očito svima koji su vjerovali da bi se to moglo dogoditi četvrtoj najveća ekonomija u eurozoni i četvrtoj najnapučenija zemlja u Europskoj uniji”, ustvrdila je Carme Colomina, viša istraživačica specijalizirana za EU. “Međutim, skupina ECR i dalje će biti jedna od najvažnijih skupina u domu, a Vox će i dalje imati važnu zastupljenost u Europskom parlamentu”, dodala je.

Je li Vox manje privlačan od ostalih stranaka krajnje desnice?

Posljednje glasovanje Španjolca pokazuje da koalicija između konzervativne desnice i krajnje desnice  neće biti dovoljna za obnašanje vlasti. Zbrajajući njihove glasove, dobivaju 169 mjesta, što je manje od 175 potrebnih za većinu.

Mnogi stručnjaci sugeriraju da je stranka koju vodi Abascal posebno radikalnija od onih u europskoj obitelji. “U usporedbi s drugim krajnje desnim strankama kao što su austrijski FPO, Le Penov RN ili Meloni FdI, Vox je jedna od najmlađih, najradikalnijih i najmanje sofisticiranih krajnje desnih stranaka u EU”, rekao je za Euronews Alberto Alemanno.

“Abascalov angažman u lokalnoj vlasti pokazao je istinitim najgore strahove ljevice: lokalne vlasti Voxa cenzurirale su knjige i filmove, povukle LGBT zastave s gradskih vijećnica. Umjesto da traži ‘normalizaciju’ kao što su to napravili Le Pen i Meloni učinivši da postanu mainstream, VOX je ostao radikalno antagonističan.”

“Španjolci su primijetili i uplašili se jer je vrijeme diktature još uvijek svježe u političkom sjećanju zemlje”, dodao je.

Carme Colomina iz Barcelonskog centra za međunarodne poslove slaže se s tim i vjeruje da je strategija možda polučila rezultate. “Jednom kada je došao u vladu, Vox je potaknuo kulturni rat u Španjolskoj koji je izravno ciljao na prava postignuta posljednjih godina koja su imala konsenzus u španjolskom društvu”, kaže ona.