Marko Košak, voditelj strategije Zero Waste i kampanje protiv spaljivanja otpada u udruzi Zelena akcija, govori zašto su aktivisti njegove udruge prosvjedovali ispred Gradske skupštine protiv izgradnje spalionice miješanog otpada u Zagrebu te predlaže druga rješenja

Udruga Zelena akcija nedavno je održala prosvjed ispred zagrebačke Gradske skupštine kako bi upozorila na opasnost od izgradnje spalionice miješanog otpada u Zagrebu. Iako je gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao da spalionica u sklopu novog Centra za gospodarenje otpadom u Resniku zasad neće zaživjeti, profesor Marko Košak, voditelj teme Zero Waste i kampanje protiv spaljivanja otpada u Zelenoj akciji, kaže kako sve ukazuje da će se ona u jednom trenutku izgraditi.

„Zagrebački CGO, prema predloženoj studiji izvodljivosti, ne planira spalionicu u ovoj fazi, ali tehnologije koje se razmatraju u Studiji izvodljivosti rezultirat će golemom količinom osušenog i usitnjenog otpada, uljepšano nazvanog ‘gorivo iz otpada’, za koje će se morati skupo plaćati spaljivanje u cementarama, spalionicama, termoelektranama ili drugim industrijskim postrojenjima. Taj trošak sigurno će biti golem i iskustva drugih gradova koji su se na takvom konceptu već opekli, ukazuju da je sljedeća faza izgradnja spalionice otpada. To se može izbjeći odabirom boljih rješenja u ovoj fazi razmatranja najboljih tehnologija, ako se želi“, rekao je.

Košak tvrdi da moderne spalionice nisu sigurne kao što se to tvrdi u javnosti te da mogu imati značajne posljedice po zdravlje građana. „Zagovornici spalionica navode kako moderne spalionice imaju visoke standarde zaštite okoliša i u prilog tome navode kako mjerenja emisija pokazuju vrijednosti ispod zakonom propisanih pragova. Međutim, mjerenja iz kojih se citiraju podaci provode ili sami operatori spalionica ili najavljene inspekcije. Dodatni problem je da se mjerenja provode za vrijeme ‘redovnog rada’, a ne uključuju mjerenje prilikom pokretanja i gašenja pogona te prilikom neregularnosti u tehnološkom procesu. Ove situacije mogu dovesti do značajnih povećanja nedopustivih emisija. Niz je nezavisnih mjerenja potvrdio probleme s nedozvoljenim prekoračenjem štetnih emisija. Posljedice štetnih emisija za zdravlje mogu biti značajne, od povećanja rizika za karcinome do poremećaja reproduktivnog sustava, kongenitalnih malformacija te kožnih ili respiratornih bolesti. O tome uz brojne stručnjake jasno govori i Svjetska zdravstvena organizacija“, rekao je.

Osim što kaže da je spaljivanje štetno za zdravlje i okoliš, Košak objašnjava da je i skupo nakon što je Europska unija promijenila svoju politiku prema spaljivanju otpada. „Izuzetno je važno napomenuti da je sve veći utjecaj spaljivanja otpada na klimatske promjene rezultirao odlukom Europske unije da spaljivanje otpada izbaci iz svoje taksonomije održivih aktivnosti te da od 2021. ne financira izgradnju novih spalionica. Godine 2022. donesena je i odluka da se emisije od spaljivanja otpada naplaćuju po tržišnim cijenama, zbog čega će spaljivanje znatno poskupjeti. To je jasna poruka državama članicama da ne planiraju, niti ne grade nove spalionice te da postupno zatvaraju postojeće“, rekao je.

Spalionice se sve češće nazivaju i energanama. No Košak napominje da su one energetski neučinkovite te da se otpad može iskoristiti na bolje načine. „Dobivanje energije jedan je od glavnih argumenata zagovornika i lobista za izgradnju spalionica. Pritom se prešućuje njihova niska energetska učinkovitost, kao i činjenica da je velika većina tih spalionica izgrađena prije više od 30 godina, a novo zakonodavstvo EU-a potiče na izbjegavanje izgradnje novih postrojenja za spaljivanje, kao i na postupno zatvaranje postojećih, jer postoje bolja rješenja koja ne uništavaju resurse iz otpada, već ih iskorištavaju kao sirovine. Valja istaknuti da se brojni veliki gradovi diljem Europe posljednjih godina odlučuju na ambiciozne strategije maksimalnog smanjenja nastanka otpada i povećanja recikliranja, s jasnim ciljevima smanjenja slanja otpada na spaljivanje ili zatvaranja vlastitih postojećih spalionica. Dobar primjer je Barcelona i njena strategija Zero Waste recikliranja 90 posto otpada do 2035.“, rekao je.

U javnosti se često spominje spalionica u Beču kao uspješan projekt, no Košak je kazao da je i ona imala niz problema, što je uzrokovalo nezadovoljstvom građana. „Starije spalionice poput Spittelaua u Beču koju često lobisti ističe kao dobar primjer, imaju niz problema s prekoračenjem emisija štetnih plinova, ali i s požarima koji je imala i ta bečka spalionica. Nadalje, često se ističe i da se jedino u Hrvatskoj građani bune, a prešućuje se da je i u Beču postojao velik otpor nezadovoljnih građana, ali je interes biznisa bio prejak da se zaustavi izgradnja. Što se tiče novijih spalionica, one također imaju brojne probleme. Primjerice, spalionica Chotíkov u okolici Pilsena u Češkoj reklamira se kao jedno od najmodernijih postrojenja. Naime, nezavisne analize provedene u okolici te spalionice pokazale su visoke razine dioksina, više od tri puta veće od graničnih vrijednosti EU-a za biološke testove i kemijske analize. Također, značajno je povećanje dioksinima sličnih polikloriranih bifenila u kokošjim jajima u okolnim dvorištima, kao i visoke koncentracije PFAS spojeva. To dovoljno govori o tome jesu li i moderne spalionice štetne“, rekao je.

Košak je naglasio da se problem otpada može riješiti boljim sortiranjem, što bi dovelo i do njegove puno veće ponovne iskoristivosti. „Rješenje za miješani otpad treba se temeljiti na najboljim dostupnim tehnologijama koje se primjenjuju diljem EU-a, što spalionice nikako nisu. To su postrojenja za sortiranje miješanog otpada visoke učinkovitosti koja izvlače više od 70 posto sirovina za reciklažu u nove proizvode. Ostalih 30 posto ili manje nereciklabilnog ostatka, ovisno o odabranoj tehnologiji, neutralizira se. Neutralizirani ostatak može se dijelom pretvoriti u granulat koji je sirovina za novu industrijsku proizvodnju. Hrvatska, primjerice, uvozi granulat za industriju i skupo ga plaća. Dio se može iskoristiti u građevinskoj industriji, dio kao materijal za razne vrste sanacija, a manji dio koji se ne iskoristi moguće je sigurno odložiti na odlagalište biološki neaktivne mase“, kazao je.