Matjaž ima svjetski javni nastup. Sopa je: osebujan. Zaje..ni karakteri. Kek zauvijek zlatnim slovima upisan u riječke nogometne povjesnice. A Sopić je – na tom tragu

Rijeka je u prvom dijelu sezone bila jako dobra. S kombinacijom: vrhunska na Rujevici, poprilično lelujava u gostima. Nakon zimske pauze Rijeka je (pogledajte tablicu): sjajna. Izvanredna. Jer dobila je dodatnu dimenziju.

Šampionski gard vidljiv neovisno o tome igraju li u fantastičnoj atmosferi svoje Rujevice ili u gostima. A ako su u gostima nije bitno je li teren led, blato ili savršeni zeleni tepih. Rijeka se prilagodi. Rijeka je goropadna i kad se makne s Kvarnera.

Ostao je taj blagotvorni efekt surfanja na valu podrške kad se igra kod kuće: četiri utakmice, sve četiri pobjede, sve bez primljenog pogotka, gol-razlika 12:0!

Sad je to: ‘Sopa United’

No sad su ‘Bijeli’ dobili dodatni zamah. Pečat karaktera i temperamenta svog trenera. Sad se ne ‘skidaju gaće’ čim vozač Ervin Sirotnjak s busom odvozi prvi metar na gostovanje.

Sad je to ‘Sopa United‘. Momčad koja s istom idejom, istim gardom i istim pristupom igra i kao gostujuća ekipa. Poslije kratkih zimskih priprema van Rijeke dogodio se samo jedan poraz. Od Dinama. U sudačkoj nadoknadi.

SOPIĆ ‘Ovo što je napravio Hodža ja dugo nisam vidio! Naslov? Stavite: Rijeka uzela tri boda’

A u ostale tri utakmice: trijumf kod Hajduka, još dvije pobjede (obje u Gorici) i ukupno 75%-ni učinak uz gol razlika 7:4. I prvi na tablici i prošli (preko Rudeša) u polufinale kupa i najbolja momčad lige u drugom dijelu sezone.

Zbog tog ZG-poraza u sudačkoj nadoknadi ne može se reći da je savršeno. Pa nije perfekcija, ali je: o-dli-čno! A u Maksimiru su uglavnom najčešće gubile doslovno sve riječke nogometne generacije.

Nek se Podravina trese!

Tako da su tih 0:1, kad si u 94. minuti imao bod u džepu, sigurno zapekli i sve u klubu i sve navijače no stvar je shvaćena onako kako se jedino treba doživjeti: i porazi su sastavni dio života. Guraj dalje.

Prva sljedeća postaja je Koprivnica, u subotu od 15 sati. Nadamo se: sa nikad više riječkih navijača na ‘Kušeku Apašu‘. Jer ako se želi (a želi, svakim dijelom svakog riječkog bića) uzeti titulu, onda se ta gostovanja moraju rješavati pobjednički.

Pa nek’ navijači ne lamentiraju o tome da im sudi Lovrić, a u VAR-u je Bel nego krenu u Koprivnicu i kod Belupa navijaju tako da se cijela Podravina trese od riječke pjesme!

Medijski istupi Željka Sopića

O medijskoj verziji samog sebe koju je (namjerno ili spontano, pojma nemamo i vjerojatno nije ni bitno) stvorio Željko Sopić može se pričati.

I priča se i piše. Svašta. Sve više i više. Ali: družba je družba, a služba je služba. Nitko se živ ne ponaša isto na poslu i kad dođe doma. A taj ‘Sopin‘ dualitet karaktera očigledno je riječkom igračkom kadru legao k’o hladni jogurt na vrući burek.

ŠAMPIONSKA RIJEKA Čudesna nedjelja Veldina Hodže! Osijek popio tri komada na Rujevici

Jer su na travnjaku onako nabrušeni i ‘drski’ kao njihov šef u javnim istupima (koji su nekima simpatični, nekima neprimjereni, ali igrači znaju da im je trener zapravo čovjek pun emocija i iskrenosti.

S velikim srcem, u okvirima nogometnog profesionalizma čovjek s punim ljudskim razumijevanjem za (većinom) jako mlade ljude koje vodi u najjavnijem i kritizerstvu najizloženijem mogućem poslu.

Dogodi se, ne jednom, da ih i van dosega javnosti podbode na sličan način kao što to (ponekad: ama baš ničim izazvan) čini ponekim predstavnicima medija.

Pjaca ide u fajt k’o Smolčić, Radeljić je novi Dilaver…

No da je Sopić tip kojeg barem dio svlačionice ne podnosi onda se ne bi događalo ono što se na nogometnom travnjaku događa.

Ozlijedi se Goda, a uđe Bogojević pa kao prirodno ‘desno krilo’ odigra na lijevom ‘beku’ i zabije dva gola. Ozlijedi se najbolji Janković, a uđe Hodža i zabije tri gola.

Kad Ivanoviću ne ide, uđe Obregon i zaigra kao što nikad igrao nije kod svih prethodnih trenera. Selahi ne digne nos kad ga klub pošalje na tribinu jer zna koliko se njegov trener u klubu bori za njega.

EMOTIVNI VELDIN HODŽA: Tu sam od šeste godine… Moja Rijeka! To je nešto neopisivo’

Jednako lete i u obrani svog gola u fajt ulaze i branič Smolčić i europski poznata klasa Pjaca.

U sezonu su kao neupitno prvi stoperski par ušli rutinerski ‘profesori’ Mitrović i Dilaver, a sad u srcu riječke obrane ispred Labrovića baš briljiraju Galešić i Radeljić.

Kako koji igrač mora pauzirati zbog kartona ili ozljede, onaj koji uđe bude još bolji od ‘prvotimca’. To je – Sopićev rad.

Sopić izvlači maksimum iz momčadi

Njegova je sreća što ima klub i predsjednika koji su mu na raspolaganje stavili tako jaku i potentnu momčad. A njegova je zasluga što je napravio ono što se od svakog trenera u prvom redu traži: da od igrača koje ima izvuče najviše što se može.

I… Iznimno, neizrecivo silno važno u klubu kao što je Rijeka: da podigne tržišnu vrijednost tih istih igrača. Jer HNL je protočna liga. Liga kojoj se pošteno može (pre)živjeti samo, jedino i isključivo od – prodaje igrača.

Određena doza tvrdoglavosti koju Sopić demonstrira ne legne uvijek najbolje ni javnosti, ni medijima, a ni svima u klubu. Ali to je dio karaktera koji sa svoje druge strane ima i blagotvorne efekte na sportski učinak.

‘Naš voljeni Matjaž Kek’

Uostalom, ako netko od vas pozna ikoga iz radne zajednice na adresi Rujevica 10, pitajte ih malo: ‘Kako je bilo raditi s Matjažom Kekom’?

Jedina je razlika što ipak znatno iskusniji Kek ima toliko perverzno dobar javni nastup da bi mirne duše mogao raditi kao PR u Appleu, Googleu, ‘Bijeloj kući’, Toyoti ili Amazonu.

Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Matjaž Kek jedan je od najinteligentnijih ljudi koje je potpisnik ovih redaka upoznao u svojih, na žalost evo već preko pola stoljeća života. Ali da je Matjaž znao i biti ‘težak k’o crna zemlja’ – je. Itekako. I ne rijetko.

Samo… Ne javno. Pa je zbog tog svog šarma, inteligencije, trenerske klase i osvojenog (zasad!) jedinog naslova u povijesti riječkog nogometa, postao i zauvijek će za svakog Riječanina (bio to najžešći član Armade ili nonica s place) ostati ‘Naš Kek’. ‘Naš voljeni Kek’.

Rijeka… Prvak Hrvatske

I neka! Hvalabogu da je tako. Zaslužio je, 100% je zaslužio. Za razliku od Sopićeve, ta Kekova crta nije bila poznata svima nama u riječkoj javnosti. Koji mu ostajemo vječno zahvalni na radosti koju nam je donio.

No u tom dijelu karaktera koji je nekad jako težak ako čovjek s njim ima ili mora imati posla, Matjaž i Sopa zapravo su jako slični.

A more navijačica i navijača Rijeke liježe s molitvom da to na kraju ne bude jedina sličnost između njih dvojice. Nego da za cca. dva mjeseca i Željko Sopić, baš poput Matjaža Keka, bude čovjek koji može pričati ovu, istinitu priču:

‘Evo kako je Rijeka, sa mnom kao glavnim trenerom, osvojila naslov prvaka Hrvatske’!