Dana 3. kolovoza 2008. godine od srčane insuficijencije u 89. godini života umro je jedan od najvećih ruskih pisaca 20. stoljeća i borac protiv mračnog totalitarizma u Rusiji – Aleksandar Solženjicin. Smrt je nastupila nekoliko minuta prije ponoći, dok je u svom domu radio na izdanju svojih sabranih dijela u 30 tomova. Aleksandru Solženjicinu ispunjena je želja i sahranjen je na groblju Donskog manastira u Moskvi.

Njegov život bio je dug, hrabar i pun proturječnosti. Bio je intelektualac-disident, pisac-publicist i povjesničar s dragocjenim životnim iskustvom seoskog učitelja. Pretrpio je represiju, bio slavljen pa protjeran iz SSSR na Zapad. Na Zapadu je slavljen pa kritiziran, pa opet kod kuće kritiziran, slavljen i nagrađivan. Bez obzira na “zub vremena” i razna mišljenja o životu i dijelu Solženjicina, nepobitna je činjenica da poslije objavljivanja njegovih prvih djela i saznanja o staljinističkim logorima, u SSSR se više nije moglo živjeti kao ranije, a u komunizmu je razobličen lik nehumanog totalitarizma.