Objavljeno u Nacionalu br. 762, 2010-06-21

Brat bivšeg premijera Ive Sanadera mogao bi se uskoro naći pod istragom Uskoka zbog sumnji da je donosio ključne odluke u poslovnom životu Hrvatske, te da je umiješan u aferu HEP

Životni put don Vinka Sanadera, brata bivšeg premijera, vjerojatno najbolje ilustrira koliko duboko može sezati utjecaj Crkve na svjetovni život u Hrvatskoj. Don Vinko Sanader nije samo župnik Marijanskog prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu, gdje svećenićki djeluje već 26 godina. Taj doskora 52-godišnji svećenik nije samo duhovni vođa solinske katoličke zajednice, nego se sredinom prošlog tjedna počelo otkrivati da je sve donedavno imao vrlo snažan autoritet i u brojnim sferama svjetovnog života, i to ne samo na području svoje solinske župe, nego i u velikom dijelu Dalmacije. Sredinom prošlog tjedna Uskok je otkrio još jedan, obiteljsko-nepotistički krak interesne hobotnice bivšeg premijera Ive Sanadera. U središtu te priče nalazi se don Vinko Sanader, jedan od dvojice ključnih ljudi koji su odlučivali o poslovnom životu Dalmacije, ispričali su za Nacional izvori bliski samom vrhu HDZ-a.

Za vrijeme premijerskog mandata Ive Sanadera poslovni život u Dalmaciji bio je poprilično jednostavan. Ako se htjelo lobirati da se dobije bilo kakav posao veće vrijednosti ili strateškog značenja, trebalo je uspostaviti kontakt s Jerkom Rošinom, bliskim prijateljem Ive Sanadera. Ako se pak htjelo lobirati da u Dalmaciji netko negdje bude zaposlen, ili se na državnoj razini htjelo lobirati da netko izbjegne sankcije bilo koje sfere državnih vlasti, za to se pak trebalo obratiti don Vinku Sanaderu, ispričali su za Nacional isti izvori. Osim toga, don Vinko je bio glavni posrednik u poboljšanju komunikacije i rješavanju svih bitnih otvorenih strateških pitanja koja je Crkva trebala riješiti uz pomoć Vlade, a da se ta pitanja nisu mogla riješiti uobičajenim komunikacijskim kanalima. Zato ga utjecajni crkveni dužnosnici i nisu pretjerano simpatizirali. Nimalo im nije bilo drago da se u utjecajnu sferu crkvenih krugova umiješao don Vinko, koji je, iako samo solinski župnik, u nekim situacijama bio utjecajniji nego brojni crkveni velikodostojnici.

Vinko Sanader dospio je u središte zanimanja javnosti nakon što je Uskok nastavio istraživati nezakonitosti unutar Hrvatske elektroprivrede i prije nekoliko dana, među ostalim, uhitio i Petra Ćubelića. Ćubelić je zajedno s bivšim predsjednikom uprave HEP-a osumnjičen da je trebao dobiti 16 milijuna kuna mita za poslove koje su ugovarali s tvrtkom Monting Pima. Uhićeni su tom prilikom i čelnici tvrtke Monting, a istraga se širi na brojne druge sumnjive poslove. Ćubelić je uhićen kao direktor tvrtke HEP Proizvodnja, koji je na to mjesto dospio 2007., ponajprije zahvaljujući Vinku Sanaderu. Ćubelić je rođen 1968. u Dobranjama u općini Cista Provo u Dalmatinskoj zagori. Godinu dana nakon što je diplomirao, 1996. se zaposlio u Hrvatskim željeznicama na Odjelu tehničkog pregleda vagona i vlakova, te održavanja željezničkih vozila.

Po svemu sudeći, ključni razlog zašto je odonud prebačen u HEP jest to što je brat monsinjora Ivana Ćubelića, generalnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije, koji je vrlo blizak Vinku Sanaderu. Nakon njegova dolaska u HEP u toj tvrtki zaposleno je više od 50 ljudi, uglavnom po naputcima crkvenog lobija predvođenog Vinkom Sanaderom, koji je svoj neformalni utjecaj na zapošljavanja u HEP-u provodio preko Željka Kljakovića Gašpića, bivšeg člana uprave HEP-a. Među njima je i supruga Branka Ćubelića, koja je u HEP-u također zaposlena za vrijeme premijerskog mandata Ive Sanadera. Za nju se tvrdi da je po struci kemičarka i da je za nju u sistematizaciji radnih mjesta u HEP-u izmišljeno radno mjesto referentice za okoliš. Prema tvrdnjama upućenih izvora u HEP-u, kadrovi poput Ćubelićeve supruge uvelike su pridonijeli propadanju HEP-a. Vinko Sanader posredno je prošlog tjedna potvrdio da je utjecao na zapošljavanja u HEP-u. Demantirao je da je izravno sudjelovao u zapošljavanju ljudi, ali je potvrdio da je pri zapošljavanju davao preporuke za određene ljude.

On tvrdi da je za neke samo govorio jesu li dobri ili loši ljudi, te izjavio da dobra preporuka uvijek dobro dođe. Don Vinko je jedino propustio objasniti zašto bi itko njega trebao pitati za preporuku pri zapošljavanju bilo koga u nekoj državnoj tvrtki. Upućeni u zbivanja u HEP-u tvrde da su ti navodno mahom nedvojbeno dobri ljudi, za koje je jamčio don Vinko, zapravo u HEP-u trebali provoditi u djelo ono što bi u određenim situacijama moglo biti u interesu tadašnjeg premijera Ive Sanadera. Tvrdi se da se radi o brojnim unosnim poslovima u kojima je na raznim razinama HEP sudjelovao, a za koje se sada zanima Uskok. Vinko Sanader jedno je od petero djece pokojnog Ante i Ivane Sanader. Nije jedino njihovo dijete koje je život posvetilo Crkvi. To je u brojnim hrvatskim katoličkim obiteljima bilo posve uobičajeno, osobito onim siromašnima s više djece. Odlazak u crkvene redove omogućio bi djeci kvalitetno školovanje.

I Vinkova sestra Danica danas je časna sestra u samostanu Kćeri Božje ljubavi na Marjanu. Brat Vlado živi u Zürichu, Miro u Innsbrucku, a obojica su povezani s tamošnjim organizacijama HDZ-a. Središnjica bi ih najradije odstranila iz stranke, ali oni su uzorni članovi pa za to zasad nema razloga. Prošlog tjedna počelo se otkrivati koliko su zapravo tijesno bili povezani don Vinko Sanader i njegov najpoznatiji brat Ivo, bivši hrvatski premijer. Vinko i Ivo zajedno su kadrovirali po Dalmaciji, a zbog tih veza sredinom prošlog tjedna po Splitu se čak pronijela glasina da bi Uskok u sklopu istrage u vezi s koruptivnim poslovima u HEP-u uskoro mogao na razgovor pozvati don Vinka Sanadera. Upućeni tvrde da se to ipak najvjerojatnije neće dogoditi, jer je don Vinko sa svim sumnjivim poslovima u HEP-u tek posredno povezan – on je samo davao preporuke da se u HEP-u zaposle pojedinci koji su poslije sudjelovali u korupcijskim aktivnostima, što je HEP-u stvorilo probleme u poslovanju.

Don Vinko nije se za premijerskog mandata Ive Sanadera miješao samo u kadroviranje unutar nekih državnih tvrtki u Dalmaciji. Utjecao je i na brojne druge sfere društvenih zbivanja u lokalnoj zajednici, navodno i na naoko beznačajne, pa čak i bizarne situacije. O jednoj takvoj situaciji 2006. pisao je i tjednik Feral Tribune: utjecao je na Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva da ne sruši kuću izvjesnog Denisa Ivasa u uvali Nadosibova pokraj Milne na Braču. Tog ljeto to je ministarstvo srušilo veći broj bespravno sagrađenih kuća, pa je to područje izgledalo poput ratne zone. Među tim ruševinama pošteđena je Ivasova kuća, a Feral je objavio da je to bilo moguće jer je Denis Ivas povezan s tadašnjim saborskim zastupnikom Radom Ivasom i, što je najvažnije, šibenskim biskupom Antom Ivasom. Pisalo se da su bageri pri rušenju bespravno sagrađenih objekata zaobišli njegovu kuću jer je Ante Ivas zamolio don Vinka Sanadera da preko svog brata, tadašnjeg premijera, utječe na Vladu da mu se kuća poštedi. Don Vinko vrlo je aktivan u svom svećenićkom poslu. Lani je sredinom srpnja obilježio 25. godišnjicu svećeništva. Proslavi koja se podudarila s njegovim 51. rođendanom prisustvovala je cijela obitelj, ali i brojni drugi uglednici, te svi čelni ljudi Solina, na koje je navodno imao ogroman utjecaj, tvrde upućeni u lokalna solinska zbivanja. Za vrijeme svog svećenićkog rada napisao je nekoliko knjiga sakralnog sadržaja.

Jedna od njih je i “Vjera u pitanjima”. U njoj se bavio nizom tema za koje misli da su zanimljive vjernicima. “U današnjem svijetu, koji je pun različitih ideja, ideologija i samozvanih proroka, navodno zabrinutih za dobro ljudi, prijeti opasnost da se iz vida izgubi prava istina sadržana u Kristovoj poruci i Svetom pismu. Da bi se izbjeglo zamkama Sotone i pronašao put u vjeri, treba samo slijediti našega jedinog učitelja Isusa Krista. Sotona čovjeku ne može ništa dok je on s Bogom. Kad pak nema Boga uza se, onda se nalazi na vjetrometini svijeta gdje je Sotona odličan lovac i uvijek spreman proždrijeti bilo koga”, napisao je Vinko Sanader u toj knjizi. Don Vinka ne tako davno jedan je stanovnik Solina prijavio Nadbiskupijskom ordinarijatu Splitsko-makarske nadbiskupije zato što je navodno bio u ljubavnoj vezi s njegovom suprugom. U toj se prijavi tvrdilo da je cijeli Solin znao za tu ljubavnu vezu, kao i za to da je Vinko Sanader svojoj ljubavnici još prije desetak godina kupio stan, u kojemu su se navodno mogli nesmetano družiti. Prevareni suprug navodno je don Vinka tužio i Interdijecezanskom sudu prvog stupnja u Splitu i tražio da mu se zabrani držati misu. Sud je odbacio sve optužbe. Novine koje su pisale o tom slučaju iznijele su i to da se oklevetani don Vinko u bludne radnje sigurno ne bi upuštao na tako javan i sablažnjiv način da “cijeli Solin to zna”.

Koliko je jak utjecaj don Vinko Sanader imao u Dalmaciji, pokazuju i nesuđene dimenzije pastoralnog centra koji se trebao graditi u njegovoj župi. Trebao je to biti možda najskuplji građevinski projekt Katoličke crkve u Hrvatskoj uz gradnju novog sjedišta Hrvatske biskupske konferencije. Trebao se realizirati na mjestu sadašnjeg parkirališta između Staroga groblja i Doma kulture “Zvonimir” u Solinu, na više od 5000 četvornih metara. Ondje je trebalo izgraditi novu baziliku, pastoralno središte, parkiralište i spomenik kraljici Jeleni. Prema projektu, crkva bi bila široka 41 mm, duga 55 m, imala bi 1340 mjesta za sjedenje – što je i prema objašnjenju Nadbiskupije jedan od glavnih razloga gradnje, jer u sadašnju crkvu tijekom mise navodno može stati malo vjernika. Zbog recesije, a možda i neočekivanog političkog kraha Ive Sanadera, projekt još čeka realizaciju. Don Vinko je imao vrlo velik utjecaj i na zbivanja u sportskom životu u Dalmaciji, a to se ponajprije očitovalo u njegovoj prisutnosti u splitskom nogometnom klubu Hajduk. On je u Hajduku bio tzv. duhovnik, koji se brinuo da igrači imaju visoku razinu duhovne svijesti. U realnom životu to je značilo da je Vinko Sanader često putovao na pripreme i na inozemne utakmice o trošku Hajduka, te da je bio redoviti gost na Hajdukovim utakmicama, i to u loži stadiona na Poljudu. Preciznije govoreći, sjedio je u trećem redu svečane lože stadiona na Poljudu. Neki su novinari to znali ironično komentirati da je iz te lože zazivao Božju milost za klub koji posljednjih pet godina, sve do ovog proljeća kad je osvojio hrvatski kup, nije osvajao trofeje.

Upućeni tvrde da je Hajduk od don Vinka imao i stanovite svjetovne koristi – njegovu utjecaju pripisivalo se i to što je HEP bio jedan od najvećih sponzora Hajduka. Tvrdi se da se Vinko Sanader zbližio s Hajdukom dok je predsjednik kluba bio Branko Grgić. Grgić je s vremenom napustio Hajduk i postao državni tajnik u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza, a predsjednik Hajduka postao je Mate Peroš. Upućeni tvrde da je ključnu preporuku za Peroša dao upravo don Vinko, koji se s Hajdukom pozdravio nakon što ga je preuzeo Željko Kerum.

To je navodno bio i početak konačnog silaska Vinka Sanadera s lokalne društveno-političke scene. Don Vinka su prozivali i zato što se navodno uključio u predizbornu kampanju uoči predsjedničkih izbora. Navodno je na nedjeljnoj misi uoči drugog kruga predsjedničkih izbora poručio vjernicima da ne glasuju za Lucifera. Mediji su tada počeli zaključivati da bi Lucifer mogao biti Ivo Josipović. Željko Jovanović, saborski zastupnik SDP-a, tu je navodnu izjavu Vinka Sanadera komentirao tvrdnjom da ona govori kolika dezorijentiranost vlada u obitelji Sanader te da ona ujedno pokazuje da Ivo Sanader i članovi njegove obitelji podržavaju Milana Bandića za predsjednika, jer s Bandićem dijele isti mentalni sklop.

Don Vinko je demantirao da je dao takvu izjavu, kao što je zanijekao i većinu drugih svojih diskutabilnih aktivnosti. Unatoč svemu tome, čak i za vrijeme svog najvećeg utjecaja, don Vinko nije uživao naklonost utjecajnih crkvenih krugova. Zato što većina u Crkvi nije mogla otrpjeti to što je Vinko Sanader glavna veza koja pomaže pri rješavanju značajnih strateških pitanja Crkve s Vladom, može se ustvrditi da ga ni Crkva baš nije voljela. To nipošto ne znači da on svoju svećenićku dužnost ne obavlja savjesno. Unatoč tomu on je sada u središtu zanimanja javnosti, ali ne zbog svog svećenićkog rada, nego zbog utjecaja koji je crpio iz političke snage svog brata Ive Sanadera.