Solarna energija postaje sve popularnija među građanima. Sve više ih se odlučuje za postavljanje solarnih elektrana kako bi mogli proizvoditi vlastitu električnu energiju. Mislav Kirac, programski koordinator Zelene energetske zadruge koja se bavi edukacijom o solarnim panelima i proizvodnjom struje, objasnio je glavne uzroke porasta interesa za solarima među građanstvom: „Interes za postavljanjem solarnih elektrana eksplodirao je u zadnje dvije godine, a pogotovo u prošloj kada je bio nekoliko puta veći u odnosu na 2021. ili 2020. godinu. Glavni uzrok porasta je energetska kriza tj. povećanje cijene struje. One su sada zaključane Uredbom Vlade, no zapravo su tržišne cijene puno veće nego što krajnji korisnici plaćaju. U jednom trenu je cijena na tržištu skočila četiri do pet puta, a sada je približno dvaput veća u odnosu na početak 2021. Cijena energije i nesigurnost koliko će ta cijena u budućnosti biti veća, glavni su pokretači interesa za solarnim elektranama. Na potražnju su utjecali i pad cijena solarne opreme i relativno povoljan zakonski okvir za kućanstva što se tiče postavljanja solara. U zadnjih par godina profunkcionirao je status korisnika s postrojenjem za samoopskrbu. To znači da, kao proizvođač energije za vlastite potrebe, višak te energije na mjesečnoj razini možete ‘pospremati’ u električnu mrežu na koju ste spojeni. Kada vam ta energija zatreba, možete je besplatno povući unutar tog mjeseca. S time se dodatno skraćuje rok isplativosti za kućanstva i električna mreža se koristi kao besplatna baterija. Firme nemaju tu mogućnost. Višak koji proizvedu predaju u mrežu i za to dobiju naknadu, čiji je minimum propisan zakonom.“

Kirac je istaknuo da je investicija u solare isplativa i bez poticaja te da se s njima značajno može smanjiti račun za struju: „Postavljanje solarne elektrane košta oko 1200 eura po kilovatu instalirane snage za male sustave za obiteljske kuće (4-6 kW). Za obiteljsku kuću koja godišnje potroši četiri do šest tisuća kWh električne energije, odgovarala bi elektrana od 5 kW koja košta oko šest tisuća eura. To uključuje projektiranje, izvođenje, montažu i puštanje u pogon. Cijena ovisi i o načinu montaže i kvaliteti opreme. Solarne elektrane su oslobođene plaćanja PDV-a, što je dodatno smanjilo cijenu za krajnjeg korisnika. Jednostavan period povrata je od šest do osam godina, i to bez poticaja. Naravno, ovisi i gdje živite. Ako ste, naprimjer, u sjevernoj Hrvatskoj, onda je isplativost nešto manja. Ako ste na moru, gdje ima više sunca, onda će vam se elektrana brže isplatiti. S elektranom možete smanjiti račun za struju 75 do 80 posto.“

‘Investicija u solare isplativa je i bez poticaja, a s njima se značajno može smanjiti račun za struju’, rekao je Mislav Kirac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Iako neke hrvatske regije imaju manje sunčanih sati od ostalih, Kirac je naglasio da su solarni paneli postali popularni u cijeloj državi. Objasnio je i kakvi se poticaji za njihovo postavljanje mogu dobiti, uz napomenu da bi se neke stvari oko poticaja mogle poboljšati: „U cijeloj Hrvatskoj ugrađuju se solarni paneli. Od Dalmacije i Istre do sjevera i Slavonije. Svugdje su isplativi. U Hrvatskoj solare sufinanciraju pojedine jedinice lokalne samouprave i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji redovito objavljuje natječaje na državnoj razini, otprilike jedanput ili dvaput godišnje. Fond sufinancira od 40 do 80 posto cijene instalacije solara. Nedostatak Fonda je u tome što natječaj funkcionira po principu najbržeg prsta, a budžet se potroši u nekoliko sekundi. Ljudi se onda razočaraju jer su mjesecima prikupljali dokumentaciju i čekali natječaj, a onda dođe moment u kojem se sruše serveri ili za par sekundi zakasne kliknuti na prijavu. To je loš mehanizam. U Zadruzi smatramo da Fond prevelikim iznosom sufinancira instalaciju solara. I bez sufinanciranja ti su projekti isplativi kroz šest do osam godina. Na primjer, Slovenija ima otvoren fond cijele godine. Kada napravite svoju elektranu, dođete do njih s papirima i računima te oni pomognu s 20 posto iznosa. Ljudi onda mogu svojim tempom pripremati dokumentaciju i biti sigurni da će dobiti sufinanciranje. S tih 20 posto povrat iznosi oko šest godina, a tako bi se više elektrana moglo sufinancirati jer se cijeli budžet ne bi potrošio na manji broj elektrana sufinanciranih u iznosu od 80 posto. Možete puno više ljudi podržati ako smanjite udio sufinanciranja, a i dalje bi isplativost bila vrlo visoka.“

Iako je tema obnovljivih izvora energije uzela maha u javnom i političkom diskursu te su postignuti određeni pomaci, i dalje postoje problemi. Zbog manjka resursa česta su čekanja na dobivanje suglasnosti te puštanje u pogon. „Procedura je zadnjih godina dosta pojednostavljena. Morate dobiti elektroenergetsku suglasnost HEP-a tj. opremanje mjernog mjesta i puštanje u pogon. Morate izgraditi i glavni projekt. No čekanja na dozvole za puštanje u pogon često su preduga. Elektranu možete izgraditi i projektirati u deset dana, a dozvolu možete čekati mjesecima. To jako ovisi od županije do županije jer to rade lokalne HEP-ove službe. Čekanja, ovisno o njihovim lokalnim kapacitetima, mogu biti do šest mjeseci. To je veliki problem jer je ogroman pritisak sa zahtjevima. HEP, koliko znamo, nije pojačao svoje redove i nisu se organizirali tako da mogu obraditi povećan broj zahtjeva zadnjih godina. Rade s istim brojem ljudi, a broj zahtjeva se višestruko povećao“, kazao je Kirac.

‘HEP, koliko znamo, nije pojačao svoje redove i nije se organizirao tako da može obraditi povećan broj zahtjeva građana za solarnim elektranama zadnjih godina’

Osim ugradnje solarnih elektrana na kuće, javnost pokazuje veliko zanimanje i za ugradnju solarnih panela na zgrade. No i tu postoje određene prepreke zbog kojih taj trend nije zaživio. „Zgrade su jako aktualno pitanje. Ako govorimo o instalaciji elektrana za zajedničku potrošnju, to je minimalan dio potrošnje zgrade. To su mali sustavi. Ljudi bi htjeli instalirati elektranu i onda dijeliti tu energiju po stanovima kako bi smanjili račune za struju To se zove skupina aktivnih kupaca koji zajedno nastupaju. To je predviđeno u zakonu, međutim, više od 20 mjeseci od donošenja zakona koji predviđa dijeljenje energije sa zajedničke elektrane, i dalje nemamo implementaciju. Zadruga je predala takav zahtjev HEP-u, ali oni zasad nemaju posložene interne procedure i softver koji bi to mogao podržati. Ne mogu implementirati što su zakonski obvezni.

Zgrade se ne mogu u istoj mjeri snabdijevati strujom iz solara kao kuće jer imate relativno malu površinu na krovu, a veliki broj korisnika. Ali i dalje se radi o određenim uštedama. Na primjer, kada bi se zakon provodio, zgrada od deset stanova mogla bi na svoj krov staviti elektranu od 20 kW. Svakom stanu bi pripala dva kW. Zakon predviđa i dijeljenje energije iz solarnih elektrana na članove energetske zajednice u blizini elektrane. No to zasad ne funkcionira. Trenutno nemamo nijednu registriranu energetsku zajednicu građana. Nemoguće se registrirati. Slovenci, naprimjer, već godinama imaju omogućeno dijeljenje energije iz solara na zgradama. Mi definitivno kasnimo pet do sedam godina u odnosu na ostatak Europske unije. Slovenija nam je vrlo pozitivan primjer. Oni su generalno u mnogim stvarima napredniji od nas, od promišljanja do pristupanja toj tematici“, rekao je Kirac i napomenuo da je potrebno proći još nekoliko iteracija legislative kako bismo kroz nekoliko godina došli na adekvatnu razinu iskorištavanja solarne energije.

Križevački sunčani krovovi zajednički su projekt Zelene energetske zadruge i Grada Križevaca, realizirani kampanjom grupnog ulaganja u suradnji s građanima. FOTO: Udruga ZEZ

Zelena energetska zadruga (ZEZ) od 2013. godine pruža podršku građanima koji žele koristiti solarnu energiju za napajanje vlastitog kućanstva. Besplatno ih vodi kroz cijelu proceduru te educira o prednostima solarne energije. „Primarna nam je podrška građanima koji žele instalirati elektranu na vlastiti krov. Za to imamo servis ‘Na sunčanoj strani’. Imamo tim stručnjaka i otvoreni telefon s kojeg građanima pružamo podršku u cijelom procesu. Od osnovne ideje što su solari i koliko koštaju do radionica, webinara i seminara. Radimo po cijeloj Hrvatskoj, a održali smo u zadnje dvije godine više od 60 radionica za građane koje su bile iznimno posjećene. Na njima je znalo biti preko 100 sudionika te se moglo saznati od A do Ž kako postaviti solarnu elektranu na krov. Ljudi su zaista zainteresirani, pogotovo u zadnje dvije godine“, rekao je Kirac.

Uz to što vodi ljude kroz proces postavljanja solara, Kirac kaže da se ZEZ zalaže za stvaranje zajednica koje će preko zajedničkih investicija proizvoditi struju za svoje članove: „Radimo dosta širok spektar aktivnosti iz područja energetike, ali fokusirani smo na građansku energiju i solarnu energiju. Mi pod tim pojmom smatramo prijelaz na obnovljive izvore energije u koje su uključeni građani. Smatramo da mogu biti na početku potrošačkog lanca tako da sami proizvode svoju struju. Struju mogu proizvoditi oni koji si mogu postaviti elektranu na kuću, ali i kroz sudjelovanje u energetskoj zajednici zajedničkim investicijama u veće elektrane gdje se dobivena energija prodaje na tržištu ili se dijeli članovima zajednice. To je udruživanje građana i malih ili srednjih poduzeća u zajednicu kojoj je cilj osigurati vlastitu energiju iz obnovljivih izvora.“

‘Slovenija nam je vrlo pozitivan primjer. Oni su generalno u mnogim stvarima napredniji od nas, od promišljanja do pristupanja tematici solarnih elektrana’

Takvi projekti udruživanja u energetske zajednice postoje već u mnogim zemljama Europe. Kirac je pojasnio kako bi takav projekt izgledao u Hrvatskoj i koje bi sve bile njegove prednosti: „Mi smo kao ZEZ osnovali novu zadrugu ZEZ Sunce kojoj će primarni cilj biti građenje većih solarnih elektrana. Želimo graditi solarne elektrane kako bismo struju prodavali na tržištu. Konačni cilj je i da tu proizvedenu energiju dijelimo svojim članovima, a to će biti moguće kada se zakonska regulativa posloži. Trenutno imamo 40 članova osnivača, ali ZEZ Sunce je otvorena organizacija u koju će se svatko tko želi moći učlaniti i ulagati u solarnu energiju kao vrstu dugoročne štednje. Profit koji će se generirati od prodaje te struje dijelit će se članovima. Sav eventualni dodatni profit ići će u razvijanje lokalne zajednice. To je model energetskog zadrugarstva koji je već desetljećima prisutan u Europi, posebice na sjeveru, u Belgiji, Danskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj. Prije nekoliko godina prvi smo u Hrvatskoj realizirali dva takva manja primjera u Križevcima. To je projekt Križevačkih sunčanih krovova. Izgradili smo dva projekta po 30 kW koji je financiralo 90 građana. Već petu godinu isplaćujemo prinose tim članovima koji su uložili. Sad želimo napraviti istu stvar, ali na većoj skali.“

Kirac napominje da bi se u projekte zajedničkog ulaganja u obnovljive izvore energije trebale uključiti i jedinice lokalne samouprave. Smatra da bi to potaknulo građane da ulože i u vlastite solarne kapacitete. „Računamo tu na gradove i jedinice lokalne samouprave da grade solare na javnim objektima. Tako misle na građane i daju im priliku da sudjeluju u investiciji. Tu mogu povući paralelu s državnim obveznicama. Država se dosad zaduživala na vanjskim tržištima kapitala. Sada građani mogu investirati i imati koristi od zaduženja države. Ako dajete priliku građanima da ulože u solare koje vide svaki dan kad vode djecu u školu, onda će oni biti senzibiliziraniji, motiviraniji i možda će ih potaknuti da ih instaliraju na svoju kuću. Prednosti su višestruke i to je redovita praksa vani“, zaključio je Mislav Kirac.

Jedna od solarnih elektrana u Vrbovcu, instalirana u suradnji sa ZEZ-om. FOTO: Udruga ZEZ