Odluka da se snimka koja je otkrila trgovinu utjecajem Jurice Lovrinčevića ne uvrsti u spis šokirala je pravosudne stručnjake
“Prošlotjednom nepravomoćnom odlukom da se audiosnimke koje su otkrile dosad neviđeni bezobrazluk u trgovini utjecajem i koje su dovele do ekspresne smjene tadašnjeg ministra gospodarstva Davora Filipovića i njegova savjetnika Jurice Lovrinčevića, ne mogu uvrstiti u spis i smatrati zakonito prikupljenim dokazom, Optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda izvelo je jedan od najbezobraznijih pokušaja kontrole štete u korist administracije premijera Andreja Plenkovića u posljednje vrijeme.”
Izjavio je to visoki pravosudni izvor s neposrednim saznanjima o tom slučaju, koji navodi da ta odluka najizravnije proturječi aferi koja je dovela do pravomoćne zatvorske kazne dotadašnjem vukovarskom gradonačelniku Željku Sabi i tako stvorila političke preduvjete da HDZ preuzme vlast u Vukovaru.
USKOK je Sabu teretio da je sredinom 2013., nakon neuspjelog konstituiranja vukovarskoga Gradskog vijeća, u nakani da SDP-u osigura većinu, HDZ-ovoj vijećnici Mariji Budimir ponudio mjesto članice Nadzornog odbora Borova i dužnost predsjednice Gradskog povjerenstva za europske integracije, uz naknadu, ne bi li postala vijećnica SDP-a u Gradskome vijeću, ali ona je taj razgovor snimila. Dogodilo se to tajno, u gotovo identičnim okolnostima pod kojima je novinar Marin Vlahović snimio Juricu Lovrinčevića kako trguje utjecajem tražeći povrat dijela novca za oglašavanje koji će on omogućiti lokalnoj televizijskoj postaji Mreža TV.
Bivši vukovarski gradonačelnik Željko Sabo osuđen je na temelju slične snimke koja je sada odbijena kao dokaz. FOTO: Dubravka Petric/PIXSELL
Međutim, za razliku od prve situacije u kojoj je tajno snimljeni razgovor bio dostatan za pravomoćnu zatvorsku kaznu, koju je Sabo odslužio u trajanju od osam mjeseci, afera Mreža pokazuje sasvim drugačiji pristup istoj vrsti dokaza. Krešimir Devčić, glasnogovornik zagrebačkog Županijskog suda, izjavio je kako sudačko vijeće u tom slučaju smatra da se ne radi o teškim okolnostima kaznenog djela, da nije stečena nikakva protupravna korist te da ne postoje nikakve druge okolnosti koje bi tom kaznenom djelu dale teži značaj. Što je i za hrvatske prilike svinjarija bez presedana.
„Nabroji mu sve firme koje kontroliram. Znači, Janaf, Fond za nuklearnu energiju, to ti je sve ispod mene. Zatim ovaj fond za okoliš, Hrvatske vode. Osim Ministarstva i osim Hamaga, to sve ja kontroliram. Iz svih tih izvora ja mogu pustit.
Ako bude korektan.
Ako bude korektan. Da. Jedino što tražim da s nama podijeli.“
‘Jedino što tražim da s nama podijeli’: Kako je afera Mreža razotkrila Plenkovićevu administraciju
Dio je to jednog od više šokantnih razgovora koje su vodili Jurica Lovrinčević, tadašnji savjetnik ministra gospodarstva Davora Filipovića, i novinar Mreža TV-a Marin Vlahović, koji je dotad najeksplicitnije ilustrirao kako osoba od posebnog povjerenja hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i od ključnog povjerenja Davora Filipovića, trguje utjecajem i za sebe pokušava iznuditi dio državnog novca po vjerojatno dobro uhodanom puno raširenijem scenariju.
Premijer Plenković smijenio je tada i Filipovića i Lovrinčevića svega nekoliko sati nakon što je Nacional dostavio Uskoku audiosnimke koji su otkrile kako Lovrinčević trguje utjecajem i pokušava ucjenjivati Mrežu TV. Ali je ubrzo potom Plenković počeo javno tvrditi da ta afera nema veze s HDZ-om, nego da se radi o aferi Mosta. Bio je to svakako ničim argumentiran pokušaj kontrole štete, ali puno je važnije od toga da su te njegove konstrukcije očito trebale poslužiti i kao poruka Uskoku.
Otad je započela sustavna i minuciozna pravosudna operacija s ciljem zataškavanja još puno raširenijeg scenarija trgovine utjecajem kada su u pitanju budžeti državnih tvrtki koje kontrolira administracija premijera Andreja Plenkovića. I koja, po mnogim pokazateljima, vodi do samog hrvatskog premijera.
Uskok je prvo ostavio nekoliko tjedana Filipoviću i Lovrinčeviću da sakriju ključne dokaze u toj aferi, a potom je čak zaprijetio Marinu Vlahoviću privođenjem. Nije to bila jedina očito namjerna greška u postupanju Uskoka u tom slučaju. Izvor blizak Uskoku, koji o tomu ima neposredna saznanja, dostavio je u to vrijeme Nacionalu na uvid interne dopise Uskoka povezane s tim predmetom koji pokazuju da je Uskok sasvim sigurno u jednom dijelu svoje izvide usmjerio kako bi pokušao pronaći bilo što, što bi se moglo protumačiti kao razlog da poštede Lovrinčevića kaznenog progona.
Očita raskoš manipulativnog ponašanja Uskoka po mjeri premijera Andreja Plenkovića iz toga vremena, sada se preselila i na sudsku instancu, a po tvrdnjama odvjetnice Jurice Lovrinčevića Laure Valković u izjavi za RTL, sud je uvažio tezu da se ne radi o predmetu u kojem bi prevladavao javni interes. Ne uspije li Uskok žalbom osporiti opisano bizarno tumačenje Optužnog vijeća u tom slučaju, moguće je da će biti uklonjene prepreke za scenarij u kojem će premijer Plenković iznova angažirati Davora Filipovića i Juricu Lovrinčevića.
Komentari