Objavljeno u Nacionalu br. 1039, 24. ožujak 2018.

Druga najveća luksuzna grupa na svijetu utajila je oko 2,5 milijardi eura poreza od 2002., uglavnom na štetu Italije, ali i Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Nakon pripajanja Guccija 2000. Kering je proširio sustav izbjegavanja poreza s talijanske modne marke na ostalih pet svojih luksuznih modnih marki

Diverzantska operacija do temelja je potresla Gucci. Policijski službenici Guardia di Finanze provalili su u sjedišta te prestižne talijanske luksuzne modne marke u Firenzi i Milanu i proveli trodnevnu pretragu. U isto vrijeme istražitelji su upali u domove trojice vodećih Guccijevih menadžera, a glavnog izvršnog direktora Marca Bizzarrija policija je pokupila u milanskom hotelu Park Hyatt.

Do policijskih upada došlo je u sklopu istrage o Guccijevim poreznim prijevarama koju vodi milanski tužitelj.

Podružnicu francuske Kering Grupe sumnjiči se za utaju 1,3 milijarde eura poreza tijekom sedam godina, prividnim lociranjem svog profita u Švicarskoj, kroz financijske sheme koje uključuju fiktivne “letterbox” tvrtke u Luksemburgu i Nizozemskoj.

Ali ta ogromna brojka samo je vrh ledenog brijega. Povjerljivi dokumenti u posjedu Mediaparta i proslijeđeni partnerima u Europskoj istraživačkoj suradnji (EIC), čiji je Nacional dio, pokazuju da to nije samo Guccijeva afera, nego na puno višoj razini pogađa Kering Grupu.

Prema našim informacijama, druga najveća luksuzna grupa na svijetu utajila je oko 2,5 milijardi eura poreza od 2002., uglavnom na štetu Italije, ali i Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. To je jedan od najvećih slučajeva navodne porezne prijevare u Europi.

Nakon pripajanja Guccija 2000. Kering je proširio sustav izbjegavanja poreza s talijanske modne marke na ostalih pet svojih luksuznih modnih marki, a to su Bottega Veneta, Alexander McQueen, Stella McCartney, Balenciaga i Yves Saint Laurent. Samo je kuća Saint Laurent izbjegla plaćanje oko 180 milijuna eura poreza u Francuskoj.

Gucci i njegov glavni izvršni direktor Marco Bizzarri nisu odgovorili na naša pitanja. Kering je, kada ga je EIC kontaktirao, u e-mailu odgovorio da je švicarska tvrtka LGI koja je zadužena za porezni program “glavna komercijalna distribucijska i logistička platforma i proizvodni objekt s više od 600 zaposlenih, čija je efektivna gospodarska aktivnost direktno povezana s komercijalnim aktivnostima modnih marki grupe”. Kering je dodao da LGI “plaća poreze u Švicarskoj, u skladu sa zakonima i poreznim statusom tvrtke” i da je “njena situacija dobro poznata švicarskim, talijanskim i francuskim poreznim vlastima”.

Milanski tužitelj ne bi se s time složio. U dokumentu u posjedu EIC-a on piše da se Kering koristio “tajnim” praksama za izbjegavanje poreza u Švicarskoj.

Naši dokumenti, koji uglavnom proizlaze iz talijanske kaznene istrage, također otkrivaju razmjere Keringovih trikova kojima je prikrivao navodne prijevare. U pokušaju da opravda plaćanje poreza u Švicarskoj, Kering je fiktivno premjestio oko 20 Guccijevih direktora i zaposlio ih na temelju švicarskih ugovora o radu iako su i dalje radili u Milanu, po uzoru na samog glavnog izvršnog direktora Marca Bizzarrija, koji je, kako je EIC već ranije otkrio i pisao, sedam godina profitirao od sumnjivog statusa švicarskog rezidenta.

Naša otkrića otvaraju i pitanje odgovornosti obitelji Pinault, koja je kontrolni dioničar (40,8 posto) Keringa i peta najbogatija obitelj u Francuskoj, s bogatstvom od 19 milijardi eura: oca i osnivača tvrtke Françoisa Pinaulta te njegova sina François-Henrija, koji ga je 2005. naslijedio na mjestu izvršnog direktora Keringa (nekada Pinault Printemps Redoute).

Slučaj je šokantan zato što su Yves Saint Laurent i Gucci u posljednje tri godine zabilježili veliki rast, među najvećima u sferi globalnih luksuznih modnih marki. S 15,5 milijardi eura prihoda i operativnom dobiti od 2,9 milijardi prošle godine, Kering Grupa mogla si je bez problema priuštiti plaćanje poreza.

U ovoj fazi François-Henri Pinault nije među izravno osumnjičenima u talijanskoj istrazi, ali čini se da mu je postalo nelagodno unutar tog sustava gomilanja bogatstva. U listopadu 2016. Keringov izvršni direktor i dvoje njegovih najbližih suradnika, Jean-François Palus i Patricia Barbizet, diskretno su odstupili sa svojih pozicija u offshore tvrtkama koje su upravljale cijelim sustavom.

Na vrhu su dvije shell tvrtke koje nemaju stvarnih aktivnosti: Kering Holland i njegova podružnica Kering Luxembourg, koja posjeduje dva objekta i četiri tvrtke u Švicarskoj, u talijanskom kantonu Ticinu. Te različite tvrtke zapravo čine jednu cjelinu: kasicu-prasicu napunjenu milijardama, namijenjenu utaji poreza.

Shema koja je već razotkrivena 2016. u istrazi švicarske nevladine udruge Public Eye, funkcionira već 20 godina. Sve je započelo 1997. kada je Gucci osnovao Luxury Goods International (LGI) u Cadempinu, švicarskom gradiću s 1500 stanovnika u predgrađu Lugana, odmah uz talijansku granicu. Tvrtka je u početku imala maleno skladište na adresi 19 Via Industria.

Gucci je od 2013. do 2016. u Italiji platio samo 100 milijuna eura poreza, umjesto 650 milijuna eura koliko bi bilo da je dobit LGI-ja oporezovana u njegovoj domovini

Gucci je LGI pretvorio u svoj ekskluzivni logistički centar. Svi proizvodi luksuzne modne marke, uglavnom izrađeni u Italiji, otada su prolazili kroz skladište Cadempino prije nego što bi bili isporučeni na prodajna mjesta diljem svijeta.

Centar je na dobroj poziciji, odmah uz autocestu i samo 90 minuta kamionom od Milana. Međutim, to nije bio presudan razlog koji je privukao Gucci. Kako je otkrila naša istraga, Kering Grupa je u pregovorima s Kantonom Ticino uspjela bila isposlovati regulaciju poreza prema kojoj će plaćati samo osam posto poreza na dobit, nasuprot 31 posto u Italiji. Kako bi se time okoristio, Gucci je putem ugovora o licenciranju LGI-ju odobrio ne samo monopol nad distribucijom, nego i prodaju svojih proizvoda svim prodajnim mjestima koja trguju Guccijevim proizvodima. Tako LGI prima veliku većinu prihoda, a dobit se putem švicarske zaobilaznice tri puta manje oporezuje nego u Italiji.

Kada je Kering 1999. preuzeo kontrolu nad Guccijem, obitelj Pinault vrlo brzo je shvatila profitabilnost tog sustava pa su mu se uskoro priključile sve ostale Keringove modne marke: elitna talijanska Bottega Venetta, britanske modne kuće Stella McCartney i Alexander McQueen te francuske Yves Saint Laurent i Balenciaga.

Nakon toga rast je bio toliko snažan da je Kering izgradio još dva skladišta u Ticinu. Posljednje, otvoreno 2014. u Sant’Antoninu u Ticinu, ogromna je ružičasto – siva zgrada, velika kao tri nogometna igrališta, koja može isporučiti 2000 paketa po satu. Na pročelju nema nikakvog imena ili oznake koja bi otkrila identitet vlasnika. Unatoč tome, u skladište neprestano stižu kolone kamiona nakrcanih haljinama, cipelama i torbicama. “To je Keringov efekt na djelu, iz Sant’Antonina prema cijelom svijetu”, rekao je Jean-François Palus, direktor Keringa i predsjednik LGI-ja, tijekom ceremonije otvaranja skladišta (citiran prema članku objavljenom u Corriere di Ticino). “Keringov efekt” je spektakularan: prema istraživanju EIC-a, LGI je samo od 2009. do 2017. ostvario kumulativnu neto dobit od sedam milijardi eura – što predstavlja gotovo 70 posto ukupne Keringove dobiti. Međutim, tvrtka u Švicarskoj zapošljava samo 600 ljudi, što je manje od tri posto ukupno zaposlenih u njenom odjelu luksuznih modnih marki.

Posljedično, Grupa je od 2009. godine uštedjela oko dvije milijarde eura poreza, uključujući 1,4 milijarde od Guccija u Italiji i 180 milijuna od Yves Saint Laurenta u Francuskoj. Ako ćemo računati od 2002. godine, ta brojka doseže 2,5 milijardi eura. To je istovremeno obogatilo kanton Ticino, koji je prikupio više od 600 milijuna eura u porezima.

Kering nije jedini koji je ostvario korist putem unosnih ugovora s vlastima Ticina. Drugi tekstilni i luksuzni divovi poput Armanija, Huga Bossa, Versacea i The North Facea, osnovali su vlastite logističke centre u blizini Lugana vođeni istim ciljevima. Ta se praksa toliko proširila da je cijelo područje prozvano Dolinom mode (Fashion Valley), iako bi točniji naziv bio Dolina skladišta.

Iako su porezni ugovori strogo povjerljivi, Kanton Ticino potvrdio je u službenom dokumentu da Fashion Valley predstavlja njegov najveći izvor prihoda. Švicarska nevladina organizacija Public Eye smatra da je tu riječ o “poreznom piratstvu” na štetu drugih europskih zemalja. “Posebno je šokantno što multinacionalne modne tvrtke godišnje prikupe milijunske dobiti koristeći takve porezne sheme, dok radnici u njihovim proizvodnim pogonima te dobavljači i kooperanti primaju mizerne plaće”, stoji u izvještaju Public Eyea o Fashion Valleyju. Milanski tužitelj smatra da sustav nije samo šokantan, nego i nezakonit. Čini se previše izopačen da bi bio u skladu s poreznom konvencijom Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Službeno, LGI prodaje sve proizvode, međutim, umjesto švicarske tvrtke te poslove obavljaju zaposlenici modnih marki Grupe u Londonu, Parizu ili Milanu. Teško bi bilo tvrditi da su švicarski skladišni djelatnici, čak i kada bi bili najučinkovitiji na svijetu, odgovorni za 70 posto profita najprestižnijih svjetskih luksuznih modnih marki. U poslovanju, logistika se smatra aktivnošću niske vrijednosti koja uglavnom košta. Obično se isplati taman dovoljno da skladišta mogu pokriti svoje troškove i ostvariti malu zaradu. U Keringovu sustavu događa se upravo suprotno: švicarsko skladište izvor je bogatih prihoda od kojih se manji iznosi isplaćuju Gucciju ili Yvesu Saint Laurentu, čime su povijesne luksuzne modne marke svedene na status izvođača radova.

Guccijev glavni izvršni direktor Marco Bizzarri i njegov prethodnik Patrizio di Marco pojedinačno su optuženi u talijanskoj kaznenoj istrazi navodnih poreznih prijevara

Rezultat je takav da je Gucci od 2013. do 2016. u Italiji platio samo 100 milijuna eura poreza, umjesto 650 milijuna eura koliko bi bilo da je dobit LGI-ja oporezovana u njegovoj domovini.

Čini se da su u Keringu osjetili da situacija postaje suviše delikatna za Gucci. Tvrtka je ikona talijanskog kapitalizma, medijski itekako eksponirana, a jedna je od najvećih luksuznih modnih kuća na svijetu (s prometom od 6,2 milijarde eura prošle godine), koja generira 70 posto Keringove dobiti. Kako takva znamenita tvrtka može opravdati tako mala porezna davanja kod kuće? U Keringu su došli do sljedeće zamisli: hajdemo tvrditi da se Guccijem upravlja iz predgrađa Lugana. Kako bi podržao tu fikciju, Kering je naizgled prenio ugovore o radu dvadesetak Guccijevih direktora u Švicarsku, sudeći prema internim dokumentima kojima raspolaže talijanski tužitelj. To je bio dvostruki pobjednički manevar, s obzirom na to da je također omogućio Gucciju uštedu na plaćanju doprinosa za socijalno osiguranje u Italiji.

Dana 15. lipnja 2012. Guccijev stručnjak za radno pravo poslao je e-mail direktoru ljudskih resursa, naslovljen “Popis osoba CH [Confederation Helvétique] – povjerljivo”. Dokument navodi deset rukovoditelja koji su prebačeni u okolicu Lugana. Direktor ljudskih resursa, primatelj e-maila, naveo je primjer jedne zaposlenice koja je već bila “premještena u Švicarsku 15. svibnja”, kao i dvoje njenih zaposlenika, uz direktora osiguranja i direktora poslova s cipelama. “Definirat ćemo u narednim danima prijelaz još dvoje rukovoditelja”, navodi se u poruci, dok slučajevi još troje njih, uključujući direktore marketinga i tehnologija te poznavanja robe, “još uvijek čekaju potvrdu”. Naposljetku su i oni prebačeni. Većinom su postali zaposlenici tvrtke Luxury Goods Services (LGS), švicarske shell tvrtke registrirane na istoj adresi kao LGI. Tvrtka nema aktivnosti osim udomljavanja “preseljenih” šefova. Čelna osoba LGS-a je Beatrice Lazat, Keringova direktorica ljudskih resursa – što je jasan znak da se cijelu operaciju nadgledalo iz sjedišta Grupe u Parizu.

Kering je uložio velike napore da te transfere vjerodostojno prikaže. Premještenim zaposlenicima dodijeljene su e-mail adrese (@ch.gucci.com), a prema svjedočanstvu svjedoka koje je intervjuirala talijanska policija, Grupa im je također osigurala “službene automobile sa švicarskim tablicama i švicarske mobitele” i “ohrabrila ih da prijave stalno boravište u Švicarskoj, uz financiranje troškova stanovanja”.

Na papiru, ti uvaženi šefovi sada rade u uredskim prostorijama skladišta u industrijskoj zoni nedaleko od Lugana. Međutim, čini se da nisu prestali raditi u Italiji, a automobile sa švicarskim tablicama može se vidjeti na parkiralištu Gucci Huba, novog milanskog sjedišta tvrtke na mjestu bivše tvornice u Via Mecenate. To je evidentirano u internim e-mailovima i mapama ureda, kojima raspolaže EIC. Uzmimo slučaj Piera Braga, voditelja prodaje za Europu i Bliski istok, koji je 21. veljače 2018. promoviran u člana novog izvršnog odbora četvorice, koji asistira glavnom izvršnom direktoru Marcu Bizzarriju. Piero Braga jedan je od trojice menadžera kojima je policija pretresla domove u studenom prošle godine. Budući da prodaju službeno obavlja LGI, direktor prodaje Braga premješten je u Ticino, kako je sam upisao u svoj profil na LinkedInu. Ali Braga ima stan u elegantnoj zgradi u Milanu i ured od 16 četvornih metara u Gucci Hubu. Susjedni uredi dodijeljeni su njegovim najbližim suradnicima, uključujući njegova osobnog asistenta, kojima je službeno sjedište u Švicarskoj. Međutim, sudeći po internim e-mailovima u kojima Bragina asistentica dogovara sastanke sa svojim šefom u Gucci Hubu, svi oni žive i rade u Milanu.

Direktora marketinga Roberta Triefusa također je posjetila policija, a nedavno je promaknut u izvršni odbor Guccija. Iako je od 2012. zaposlen u švicarskoj tvrtki LGS i službeni je rezident Cadempina, ima ured od 38 kvadrata u Milanu, gdje rade i njegovo osoblje i osobni asistent.

Slučaj bivšeg izvršnog direktora koji je nedavno napustio tvrtku, također puno otkriva. Prebačen pod švicarski ugovor, radio je u Guccijevu “prirodnom staništu” Firenci, gdje je živio njegov asistent. Gucci je za njega pokušao dogovoriti švicarsko boravište pod vrlo povoljnim poreznim uvjetima, ali u odgovoru Švicaraca na taj zahtjev zaključeno je da je on “vrlo rijetko u Švicarskoj”, tako da nije dobio rezidenciju i ostao je u Italiji.

Ogledni primjer dolazi s vrha. Kao što smo već otkrili, Guccijev glavni izvršni direktor Marco Bizzarri sedam godina koristio je porezni paket koji mu je omogućio uštedu 15 milijuna eura, zahvaljujući sumnjivoj prijavi boravka u Švicarskoj.

Novi dokumenti pokazuju nam da Bizzarri ima ured od 88 kvadrata u Guccijevu sjedištu u Milanu, plus privatnu kupaonicu i sobu za sastanke. Njegova osobna asistentica ima ured odmah do šefova, a e-mailovi pokazuju da ona redovito Bizzarriju organizira sastanke u Gucci Hubu. Međutim, ona ima švicarski broj mobilnog telefona i službeno je zaposlena osamdesetak kilometara sjeverno, u Ticinu. Nakon kaznene istrage u Italiji promijenila je podatke u profilu na LinkedInu i navela da više ne radi u Švicarskoj, nego u Milanu.

Kering je najzad uspostavio offshore ciklus koji je ogromne zarade “švicarskog bankomata” vraćao u domovinu. Švicarske tvrtke pripadaju Kering Luxembourgu, podružnici tvrtke Kering Holland, registrirane u Nizozemskoj, čiji je direktor 15 godina bio François-Henri Pinault.

Kering Luxembourg također posjeduje nekoliko operativnih tvrtki luksuznog odjela. Vraća dividende koje isplaćuje LGI te upravlja gotovinom i internim financiranjem podružnica pod luksemburškim poreznim režimom, u klasičnoj poreznoj optimizaciji. Višak se zatim prenosi Kering Hollandu, koji može preraspodijeliti novac oslobođen od poreza.

Čini se da je jedini cilj tih dviju tvrtki iskoristiti porezne olakšice na međunarodne financijske operacije koje nude Veliko Vojvodstvo i Nizozemska. Kering to poriče i tvrdi da spomenute strukture “ne pribavljaju porezne olakšice Kering Grupi”.

Podružnicu francuske Kering Grupe sumnjiči se za utaju 1,3 milijarde eura poreza tijekom sedam godina, prividnim lociranjem svog profita u Švicarskoj

Prema našoj istrazi, riječ je o shell tvrtkama kojima se zapravo upravlja u Švicarskoj. Kering Luxembourg, na čijem su čelu lokalni porezni savjetnik i nekoliko Keringovih direktora, registriran je u zajedničkom uredskom centru gdje unajmljuje mali ured od 22 m2 u kojem su samo tri radna stola. Većina djelatnosti, kao i trinaestero zaposlenika, smještena je u dvama objektima u Cadempinu, u istoj zgradi u kojoj je LGI. “Pogrešno je tvrditi da Kering Luxembourg SA nema aktivnosti ili zaposlenika u Luksemburgu”, odgovorio je Kering.

Smješten na 13. katu Rembrandtova tornja, nebodera u južnom dijelu Amsterdama, Kering Holland postao je Guccijeva matična tvrtka 1995. godine, kada je izlistan na Amsterdamskoj burzi. Nakon Keringove akvizicije i izlaska njegovih posljednjih manjinskih dioničara 2012. godine, nizozemska tvrtka postala je beskorisna.

Prema našim saznanjima, Kering Hollandom upravlja se iz Cadempina, a posluje preko švicarskih računa otvorenih u banci u Luganu. Prema posljednjim financijskim izvješćima iz 2013., tvrtka ima samo jednog zaposlenog u Nizozemskoj. Riječ je o nizozemskoj upravnoj asistentici Nicole Plieger, koja ima toliko malo posla da nije u uredu puno radno vrijeme.

Tijekom našeg posjeta recepcionar u predvorju Rembrandtova tornja nije nam dopustio da se popnemo u ured, a ustvrdio je da tog dana nije vidio da je zaposlenica Kering Hollanda došla na posao. Nicole Plieger, koju smo uskoro potom nazvali, rekla je da je ona “voditeljica poslovnice”. I jedina zaposlena? “Ne, to nije istina. Ima nas troje.” Odbila je dati bilo kakav daljnji komentar te nas je uputila da kontaktiramo Keringov ured za tisak u Parizu. Može li nam barem reći zašto je Kering Holland registriran u Nizozemskoj? “Neee, apsolutno vam neću odgovoriti na to pitanje zato što nam je to zabranjeno. Ne znam želite li da izgubim posao?” François-Henri Pinault već ga je izgubio. Ne posao glavnog izvršnog direktora Keringa, nego jednog od direktora Kering Hollanda. Nakon 15 godina na toj poziciji, iznenada je podnio ostavku u nizozemskoj tvrtki 5. listopada 2016., šest mjeseci nakon otvaranja prve kaznene istrage u Italiji o Keringovu biznisu s nekretninama, koja je istražitelje dovela do otkrića sustava porezne prijevare. Istoga dana kada i Pinault, ostavku je podnijela njegova vrlo bliska suradnica Patricia Barbizet, potpredsjednica Keringova odbora i direktorica Artemisa, obiteljskog ureda Pinaultovih.

Treći ključni čovjek koji je pobjegao je Jean-François Palus, zamjenik ravnatelja Keringa i desna ruka François-Henrija Pinaulta. Krajem 2016. napustio je nesigurnu poziciju predsjednika LGI-ja, švicarskog bankomata u središtu porezne sheme. Također je podnio ostavku na mjesto direktora Kering Luxembourga u srpnju 2017.

I konačno, tu je slučaj Guccijeva šefa Marca Bizzarrija i njegove sumnjive švicarske rezidencije. “Tu nema ništa sporno. On je talijanski državljanin i poštuje porezne propise svoje zemlje”, izjavio je François-Henri Pinault za Le Monde nakon naših prvih otkrića. Ali zaboravio je Pinault reći da je Guccijev šef zakonski regulirao svoju situaciju tek prošle godine, a morao je i platiti veliki novčani iznos talijanskim poreznim vlastima, prema izvoru koji je blizak toj problematici.

Je li Guccijev glavni izvršni direktor ponovo postao talijanski rezident zato što se bojao kaznene istrage? Ili zato što su stvoreni dobri uvjeti za povratak? Naime, do kraja 2017. godine talijanski zakon odobrio je oprost od kaznenog progona i izuzeće od kazni poreznim obveznicima koji su se dobrovoljno vratili kući.

Kako god bilo, Guccijev glavni izvršni direktor i njegov prethodnik Patrizio di Marco pojedinačno su optuženi u talijanskoj kaznenoj istrazi navodnih poreznih prijevara tvrtke. Tako da je Bizzarri, za sada, jedini izvršni direktor još uvijek na funkciji koja ga obvezuje da preuzme odgovornost za Keringov sustav.