Tomas Rajner je 14. studenoga trebao svjedočiti na suđenju Blažu Petroviću i sutkinji Maji Šupe, ali dva dana ranije pretučen je u zagrebačkoj Dubravi, a tijekom premlaćivanja napadači su zaprijetili da će iduća meta biti Rajnerov odvjetnik
“Anto Mioč je sljedeći” Tu prijetnju izgovorio je jedan od dvojice napadača na bivšeg policajca Tomasa Rajnera rano ujutro 12. studenoga, neposredno nakon što su napali Rajnera bejzbol palicama ispred caffe bara Allegri u zagrebačkoj Dubravi. U ranim jutarnjim satima, oko pola sedam, Rajner je bio na putu prema spomenutom kafiću gdje se trebao naći s nekolicinom poznanika na jutarnjoj kavi. Nakon što je parkirao automobil, iza leđa su mu prišla dvojica nepoznatih muškaraca s palicama.
Prvi ga je udario bočno iza s desne strane i smjesta mu polomio jagodičnu kost. Drugi ga je udario odostraga po glavi. Kako je Rajner nosio kapu, taj drugi udarac donekle je ublažen pa mu nije pukla koža na glavi. Rajner je od udaraca pao, a potom su ga napadači nastavili tući po rukama i nogama. Od siline i brojnosti udaraca slomljeni su mu palac na desnoj ruci i gležanj na lijevoj nozi.
Usred napada pojavili su se zaposlenici obližnjeg Konzuma koji su došli otvoriti trgovinu, pa su napadači prekinuli napad i udaljili se s mjesta događaja. Sve su zabilježile i obližnje videokamere. Potom je Rajner čuo da je jedan od njih najavio kako je sljedeći na redu odvjetnik Anto Mioč, koji Rajnera zastupa u više pravnih sporova. Međutim, Mioč nije samo njegov odvjetnik, nego i značajan svjedok u jednom od dvaju osjetljivih postupaka u kojima je Rajner ili tužitelj ili ključni svjedok protiv poduzetnika Blaža Petrovića.
To su šokantni, dosad javnosti nepoznati detalji prošlotjednog napada na Tomasa Rajnera, koji je 14. studenoga trebao svjedočiti na suđenju Blažu Petroviću i sutkinji Maji Šupe. Oboje su ozbiljnom pravnom problemu upravo zato što je Tomas Rajner otkrio njihovu nezakonitu spregu, o kojoj je prvo javno progovorio u Nacionalu. Rajner je smjesta nakon napada odvezen u Kliničku bolnicu Dubrava gdje je tijekom tog dana operiran. U trenutku kada je dovezen u bolnicu, glava mu je od udarca u jagodičnu kost ispod desnog oka bila dramatično natečena. Hitno su mu, zbog ozbiljnih ozljeda, imobilizirane desna ruka i lijeva noga. Tomas Rajner smatra da je preživio tek pukom srećom.
O tomu što je posljednje čuo prije nego što su se napadači udaljili, Rajner isprva uopće nije govorio policiji, u čije djelatnike baš i nema povjerenja. Moguće i s pravom, jer policija o napadu na njega toga dana uopće nije informirala Uskok, koji zastupa optužnicu na suđenju protiv Blaža Petrovića i Maje Šupe u kojemu je Rajner ključni svjedok. Vršitelj dužnosti ravnatelja Uskoka Sven Mišković za napad je čuo dan poslije, i to posredno. Potom je sve javljeno i Županijskom sudu u Splitu, gdje je Rajner 14. studenoga trebao svjedočiti.
Tomas Rajner je otkrio nezakonitu spregu Maje Šupe i Blaža Petrovića te je o njoj javno progovorio u Nacionalu gdje je precizno objasnio kako je pomogao Blažu Petroviću da podmiti sutkinju Maju Šupe
Tomas Rajner sumnja da je napad na njega, po svemu sudeći, povezan upravo s tim, ali i još jednim slučajem u kojem se konfrontirao s Blažom Petrovićem, s kojim je godinama surađivao. Sumnja i da je taj napad ujedno pritisak i poruka upućena prema sucima koji odlučuju u tim predmetima. Rajner je 8. kolovoza zamolio Županijski sud u Splitu da svoj iskaz u tom postupku da putem video-linka na Županijskom sudu u Zagrebu. Obrazložio je to svojim 80-postotnim invaliditetom, zbog kojeg se, kako tvrdi, teško kreće i ne podnosi dobro putovanje automobilom. Predsjednik sudačkog vijeća u tom predmetu Dinko Mešin odobrio je 26. kolovoza njegov zahtjev. Ali su se tomu usprotivili odvjetnici Blaža Petrovića pa se na koncu Rajner ipak trebao pojaviti u Splitu. On sumnja da je taj manevar trebao poslužiti kako bi njegovo kretanje prema Splitu olakšalo napadačima da ga presretnu. Međutim, to se na koncu zbilo u Zagrebu, dva dana prije no što je trebao svjedočiti. Nema nikakve sumnje u Rajnerove namjere u tom sudskom postupku. U svom zahtjevu da mu se omogući svjedočenje iz Zagreba putem video-linka, napisao je i sljedeće: „Budući da mi je zdravlje jako narušeno, želim što prije svjedočiti odnosno potvrditi iskaz koji sam dao u prostorijama Uskoka.“
Maja Šupe, Blaž Petrović i odvjetnik Branimir Zmijanović pritvoreni su u rujnu 2022. zato što je Rajner precizno objasnio kako je pomogao Petroviću da podmiti sutkinju Maju Šupe s ciljem da mu osigura oslobađajuću presudu u jednom sudskom predmetu. Rajner je o tomu za Nacional progovorio nekoliko mjeseci prije njihova privođenja, kada je izjavio sljedeće:
“Negdje koncem svibnja 2013. pozvao me je Blaž Petrović i rekao mi da je sa sutkinjom Majom Šupe dogovorio kupnju jedne nekretnine na području Općine Šibenik. Zamolio me je da umjesto njega potpišem predugovor i ugovor o kupoprodaji te nekretnine. Zapravo se radilo o nekretnini koja je trebala biti kupljena od Janje Šupe, majke Maje Šupe. Petrović mi je rekao da se on u toj transakciji ne smije pojaviti izravno zato što je sa sutkinjom Majom Šupe dogovorio da će ga osloboditi kaznene odgovornosti na Općinskom sudu u Šibeniku i ishoditi potvrđenje te oslobađajuće presude na Županijskom sudu za iznos od 15 tisuća eura. Maja Šupe vodila je u to vrijeme sudski spor u kojem je Petrović s Ivicom Kodžomanom optužen da je na štetu Hrvatskih šuma dogovorio nezakonitu transakciju povezanu s atraktivnom parcelom uz more u Tisnome tako da od toga profitira Petrovićeva tvrtka Gambino. Radilo se o spornoj transakciji 53.127 četvornih metara atraktivnog zemljišta u uvali Jazine u Tisnom na otoku Murteru. On mi je rekao da se s Majom Šupe dogovorio da se sklopi predugovor s Janjom Šupe i uplati akontacija u iznosu od 45 tisuća kuna, a ostalo isplati na ruke kada oslobađajuća presuda bude potvrđena na Županijskom sudu. Ja sam taj predugovor o kupnji nekretnine, odnosno, tri čestice zemlje ukupne površine 4925 četvornih metara, doista i potpisao. Potom je Petrović sam ispunio opću uplatnicu i odnio uplatiti novac. To se zbilo u Jadranskoj banci u Šibeniku, što pokazuje i pečat na općoj uplatnici. Tako je Petrović uplatio spomenutih 6000 eura. Ali ta zemlja spomenuta u ugovoru nikada nije kupljena, a Janja Šupe zadržala je kaparu. Nije to bila nikakva kapara, nego mito. Sve je to bilo igrokaz kako bi Petrović bio oslobođen optužbi u tom postupku.”
Tomas Rajner, bivši djelatnik MUP-a koji je nakon umirovljenja godinama surađivao s kontroverznim poduzetnikom Petrovićem, sve je to ponovio i u Uskoku, a dostavio je i dokumentaciju za koju navodi da potvrđuje njegove tvrdnje.
Rajner je policiji otkrio i niz dodatnih intrigantnih informacija koje bude sumnju da je sutkinja Maja Šupe tek jedna u nizu osoba unutar pravosudnog i sudskog sustava koje su se našle u neprimjerenim odnosima s miljeom u kojem Petrović godinama funkcionira.
Po svemu sudeći, Petrović se upravo zahvaljujući tim neprimjerenim kontaktima, u više navrata gotovo posve neokrznut izvlačio iz ozbiljnih pravnih problema. Ali i to se nedavno počelo mijenjati.
Rajner je u policiji zapravo progovorio o insajderskim informacijama iz, u najmanju ruku, maglovitog miljea koji je s Petrovićem provodio predatorske i špekulantske manevre, među kojima se izdvaja još jedan živopisni poduzetnik – Zoran Pripuz. Rajner je dulje vrijeme bio direktor u jednoj tvrtki koja je za Petrovićev račun poduzimala te manevre. Rajner se potom s Petrovićem razišao i protiv njega pokrenuo više kaznenih postupaka, a kao ključni razlog za sve to nameće se Rajnerovo duboko uvjerenje da ga je Petrović, za početak, naumio prevariti i uskratiti mu najmanje dva milijuna eura koliko on smatra da mu pripada na temelju samo jednog odrađenog posla.
Sve te nepoznate eksplozivne detalje iz Petrovićeva poslovanja o kojima tvrdi da ima neposredna saznanja, Rajner je odlučio otkriti još u proljeće 2022. potaknut strahom za vlastitu sigurnost i sigurnost članova svoje obitelji. On je tada izjavio da ga je uplašilo ono što je u proljeće 2022. čuo preko posrednika, a to je navodna poruka Blaža Petrovića da bi mu bilo dobro da šuti i pripazi na svoju obitelj.
Ako su i ti navodi točni, moguće je da je Rajneru takva poruka upućena upravo zbog krajnje kompromitirajućih insajderskih saznanja o načinu Petrovićeva poslovanja, koja je Rajner u međuvremenu otkrio i policiji.
Nacional je još tijekom 2022. uspio rekonstruirati da bi se Rajner mogao prometnuti i u ključnog svjedoka u postupku u kojem je Petrović još tijekom 2016. bio osumnjičen i pritvoren za utaju najmanje 15 milijuna kuna poreza, što je DORH tada opisao prilično suho i suzdržano, naročito uzme li se u obzir hobotnica uključena u sporne aktivnosti. Kada je Petrović tijekom 2016. pritvoren, Državno odvjetništvo tvrdilo je da nakon što je njegova tvrtka koja je također tada bila pod istragom, zaradila 75,7 milijuna kuna, Petrović je novac preusmjerio na račun svoje druge tvrtke koja nije u sustavu PDV-a kako bi izbjegao plaćanje više od 15 milijuna kuna poreza.
Ovako je Tportal tada opisao sporne aktivnosti:
“Tužiteljstvo sumnja da je Petrović, potom, ‘prikrivena sredstva drugookrivljenog trgovačkog društva’ kao pozajmice i gotovinske isplate isplaćivao sebi, supruzi, drugim osobama i tvrtkama, ali i poduzeću čiju je zaradu prebacio kako bi utajio porez. Sebi je navodno isplatio više od 6,9 milijuna kuna, supruzi 14,4 milijuna, ‘trećoj osobi’ čak 39,2 milijuna kuna, povezanoj tvrtki preko 11,36 milijuna, a optuženom poduzeću 1,86 milijuna kuna navodno za podmirenje odvjetničkih troškova, objavilo je Državno odvjetništvo. Kada je krajem listopada 2016. pokrenuta istraga u tom slučaju, Državno odvjetništvo je blokiralo imovinu Petroviću i osobama na čije je račune prebacivao novac. Sudac istrage odredio mu je i istražni zatvor iz kojeg je izašao 7. studenoga 2016. nakon što je uplatio jamčevinu od šest milijuna kuna.”
Rajner je istražiteljima opsežno govorio i o okolnostima tog slučaja, i to kao svjedok s neposrednim saznanjima. Ta neposredna saznanja o spornim aktivnostima imao je zato što je u njima dijelom i osobno sudjelovao kao direktor tvrtke KG projekt, među čijim su osnivačima bili i Petrović i tvrtka Cubano, čiji su, pak, osnivači Dubravka Pripuz i Mirjana Petrović, supruge Blaža Petrovića i Zorana Pripuza.
Izvor s neposrednim saznanjima ovako je opisao što je Rajner o svemu rekao policiji:
“Tvrtka KG projekt potpisala je sporazum s tvrtkom As Commerce o preuzimanju potraživanja koja je ta tvrtka imala prema jednoj talijanskoj tvrtki iz Brescie. As Commerce je na temelju presude Arbitražnog suda u Hrvatskoj imao visoka potraživanja prema toj talijanskoj tvrtki. Talijani su trebali Osječanima isporučiti uređaje za pakiranje suhomesnatih proizvoda, ali to nisu učinili. Osječani su ih tužili i dobili spor, prvenstveno zato što su platili novac za uređaje koji nisu isporučeni. Zbog proteka vremena inicijalnih 1,5 milijuna maraka s kamatama naraslo je na više od 50 milijuna eura duga. Rajner je sudjelovao u pregovorima o nagodbi. Nagodbom je dug spušten prvo na 15,5 milijuna eura, potom na zaključnih 14,25 milijuna eura ako plate odmah. Rajner je u ime KG projekta vodio taj proces pregovora u kojima je KG projekt, prema njihovu internom sporazumu, trebao preuzeti dio tog novca.” Vlasnik tvrtke AS Commerce bio je Petar Vuko, uspješan poduzetnik iz slavonskog Višnjevca. On je tijekom 2011. poginuo pod zagonetnim okolnostima u Dugom Ratu. Ondje je kupio bivši hotel ‘Dalmacija’ za starije osobe i samce, pokrenuo njegovu obnovu te otišao obići gradilište. Ali je iznenada propao kroz okno na krovu koje je bilo prekriveno najlonom. Pitanje je pod kakvim se okolnostima to doista dogodilo.
Isti izvor navodi da su se omjeri raspodjele više puta mijenjali. AS Commerce trebao je dobiti 4,25 milijuna eura, a ostalo je trebalo ići KG projektu, ali i da podmire sudske troškove, oko šest milijuna kuna povezanih s Arbitražnim sudom i sporovima u Italiji. Na koncu je KG projekt trebao uprihoditi oko devet milijuna eura.
Ali tada se situacija počela dodatno komplicirati. Izvor koji o tomu ima neposredna saznanja navodi da je Petrović tada počeo pritiskati Rajnera i opisuje to ovako: “Kad se na računu pojavilo tih otprilike devet milijuna eura, Petrović je tražio da se novac izvuče iz firme putem pozajmica prema raznim drugim tvrtkama bez zaposlenih i ikakvih nekretnina koje bi mogle poslužiti kao zalog za povrat. Rajner to nije htio jer bi time napravio kazneno djelo. Potom je Petrović tražio da Rajner potpiše da se sav novac transferira tvrtki GP–BRIM, u kojoj je Petrović bio direktor. Rajner je rekao kako je Petrović ponudio da osobno potpisuje pozajmice, a sve to kako ne bi platio porez. Rajner je pristao potpisati da novac transferira tvrtki GP–BRIM, a transakcija je opisana kao plasman sestrinskoj tvrtki. Vrlo brzo nakon toga Petrović je čak 36 milijuna kuna plasirao kao pozajmicu tvrtki supruge Zorana Pripuza.”
Izvor blizak Rajneru navodi da su se on i Petrović potom sukobili oko iznosa koji je od te transakcije kao svojevrsni bonus za dobro odrađeni pregovarački posao, trebao pripasti Rajneru. Tvrdi se kako je bilo usuglašeno da bi Rajneru od svega trebalo pripasti oko dva milijuna eura, prvenstveno zato što je on vodio ključne i najosjetljivije dijelove pregovora s talijanskom stranom oko isplate potraživanja. Ali Rajneru nije isplaćeno ništa. Rajner se potom suočio s nizom minuciozno osmišljenih pravnih manevara poduzetih da mu oduzmu dijelove imovine na koju on polaže pravo.
Tijekom napetih diskusija o tim otvorenim pitanjima Rajner je Petroviću najavio da će progovoriti o svojim saznanjima da je Petrović podmitio sutkinju Maju Šupe. Jednom od tih razgovora prisustvovao je i Rajnerov odvjetnik Anto Mioč. Kada je Rajner najavio Petroviću što će učiniti, ovaj mu je, tvrde izvori bliski Rajneru, zaprijetio da će mu oteti i kuću i poslovni prostor u središtu Zagreba. Izvor blizak Rajneru navodi kako je Anto Mioč u Uskoku potvrdio da je čuo taj razgovor. Moguće je kako je upravo zato jedan od prošlotjednih napadača na Rajnera izjavio da je Mioč sljedeći na redu.
Protiv Petrovića je već dulje vrijeme u tijeku sudski postupak u kojem ga DORH tereti da je krivotvorio više dokumenata kako bi prevarom oteo poslovni prostor u samom centru Zagreba od Tomasa Rajnera. Niz detalja o tom postupku, u najmanju ruku, budi sumnju da je Blaž Petrović, možda opet zbog nekih neprimjerenih odnosa, u očima sutkinje koja je isprva vodila taj postupak bio neosnovano privilegiran.
Radi se o sporu oko poslovnog prostora u Radićevoj ulici 6 u Zagrebu, površine 40 četvornih metara, koji je iznajmljen Prvoj sportskoj kladionici. Jedan je to od dvaju poslovnih prostora koje je od tvrtke Lotrščak u stečaju otkupila tvrtka Mjerni sustavi. Čiji je formalni vlasnik i direktor bio Ante Putrić, koji je zapravo prikrivao Petrovićevo vlasništvo u toj tvrtki.
Rajner navodi da mu je tvrtka Mjerni sustavi 2010. godine prodala spomenuti poslovni prostor za 450 tisuća kuna. Kupoprodajna cijena bila je niža od tada tržišne jer je poslovni prostor bio u posjedu tvrtke MM Boban, Marinka Bobana. U to vrijeme u tom je poslovnom prostoru poslovala mala ispostava pivnice Medvedgrad. Međutim, nakon što je Rajner otkupio taj poslovni prostor, tužio je tvrtku koja je bila u njegovu posjedu i koncem siječnja 2015. ušao je u posjed tog poslovnog prostora.
Sve je bilo u redu otprilike godinu dana. Kada je tijekom 2016. Blaž Petrović uhićen zbog sumnje na utaju 15 milijuna kuna poreza, optužio je Tomasa Rajnera da je on kriv što je završio u pritvoru. Prema Rajnerovim navodima, tada je Petrović počeo falsificirati dokumente kako bi mu oteo taj poslovni prostor.
Nacional je još 2022. objavio dio te dokumentacije, koja se nalazi i u posjedu Uskoka. Posebno je intrigantno to što je Petrović u tu svoju operaciju naumio uvući Zorana Pripuza. Pripremio je niz spornih dokumenata i na svakom napisao uputu Pripuzu što s njima učiniti.
Prvi u nizu je Ugovor o zajmu, datiran 4. studenoga 2015., u kojem se konstatira da Zoran Pripuz posuđuje Rajneru 600 tisuća kuna na rok od godinu dana. Na taj dokument nalijepio je poruku koju je vlastoručno napisao: „Zoki, ovo potpišite ti i Rajner i ne treba nitko ovjeravati. Jedan možeš njemu dati, a dva nama. Blaž.“ Pripuz je potpisao primjerak tog ugovora, ali ne i Rajner. I to zato, kako tvrdi, što takvu pozajmicu od Pripuza nije ni primio. Drugi dokument koji je Petrović pripremio navodno datira od 28. rujna 2016. godine.
Radi se o ugovoru kojim Zoran Pripuz ustupa potraživanje od spomenutih 600 tisuća kuna tvrtki Zalogaj u slast, direktora Ante Putrića. Na taj dokument Petrović je nalijepio poruku koju je vlastoručno napisao: „Zoki, potpiši ova dva primjerka i ne daj ih Rajneru. Nisu bitni za njega. Blaž.“ Taj su dokument potpisali i Zoran Pripuz i Ante Putrić.
Treći dokument koji je Petrović pripremio datiran je 5. listopada 2016. Radi se o ugovoru o kupoprodaji vlasništva između Tomasa Rajnera i tvrtke Zalogaj u slast, koji se tiče spornog poslovnog prostora u Radićevoj 6 u Zagrebu. U njemu stoji da je kupoprodajna cijena tog poslovnog prostora 600 tisuća kuna te da je Putrić, kao direktor te tvrtke, isplatio taj poslovni prostor prijebojem svog potraživanja prema Rajneru, koje proizlazi iz ranije opisanih dokumenata. Dokument je potpisao Putrić, ali ne i Rajner. Na njemu je ceduljica s porukom koju je Petrović vlastoručno napisao: “Ovo neka Rajner ovjeri i napravi uz original i tri ovjerene preslike. Možeš njemu dati jednu ovjerenu presliku, ostalo nama. Blaž.”
Sve su to bile Petrovićeve poruke Zoranu Pripuzu, prema kojima ispada da njih dvojica to rade u dosluhu. Međutim, Rajner navodi da ga je Pripuz pozvao da te odnose reguliraju, ali da je od svega odustao nakon što mu je Rajner rekao da mu se Petrović želi osvetiti i oteti mu poslovni prostor i kuću. Rajner tvrdi kako mu je Pripuz rekao da sve te papire naprosto podere i zaboravi. Ali on ih je sačuvao i ubrzo shvatio da je dobro što je tako učinio.
Nacional je tijekom 2022. uspio rekonstruirati da bi se Rajner mogao prometnuti i u ključnog svjedoka u postupku u kojem je Petrović bio osumnjičen i pritvoren za utaju najmanje 15 mil. kuna poreza
Rajner navodi da je Petrović, ljutit zbog propasti inicijalnog plana da mu otme sporni poslovni prostor u Radićevoj 6, odjednom proizveo falsificirani sporazum između njih dvojice. U njemu Petrović osobno konstatira da je on pravi vlasnik tvrtke Mjerni sustavi, od koje je Rajner kupio sporni poslovni prostor, ali ga navodno nikada nije platio.
Iz tog sporazuma proizlazi da je taj poslovni prostor Petrovićev, da mu Rajner duguje najmanje 450 tisuća kuna te da mu prepušta najamninu prikupljenu od tog poslovnog prostora. Rajner tvrdi da je Petrović taj sporazum osobno potpisao, ali i da je lažirao njegov potpis na tom sporazumu. Navodi da nije jasno zašto bi, ako bi taj sporazum bio autentičan, šest godina nakon toga njegova tvrtka Mjerni sustavi kupovala od njega taj prostor, odnosno, preuzimala ga na temelju nepostojećeg potraživanja. Rajner navodi da je Blaž Petrović iskoristio upravo taj sporazum da početkom 2017. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrene tužbu protiv Tomasa Rajnera i Prijedlog za osiguranje privremenom mjerom, kako bi naplatio ta nepostojeća potraživanja.
Nakon toga Rajner je podnio kaznenu prijavu protiv Petrovića i DORH je preuzeo progon po službenoj dužnosti. Optužnica protiv Petrovića u tom predmetu potvrđena je 15. studenoga 2019. Spis je dospio kod sutkinje Jasne Rađenović.
Tijekom tog postupka kao svjedok se pojavio i Ante Putrić, čiji su potpisi na dijelu spornih dokumenata. On je na sudu izjavio da je tu riječ o prevari jer su dokumenti koji su Petroviću trebali poslužiti u otimanju spornih poslovnih prostora Rajneru, neutemeljeni i falsificirani.
Međutim, sutkinja Jasna Rađenović oslobodila je Petrovića od kaznene odgovornosti. Prvu oslobađajuću presudu donijela je 10. lipnja 2021. Potom se DORH žalio, a žalba je uvažena 18. ožujka 2022. godine. Samo tri dana nakon toga predmet ponovo preuzima sutkinja Jasna Rađenović. Nisu trebala proći ni puna dva mjeseca da bi sutkinja Rađenović 9. svibnja Petrovića ponovo oslobodila. DORH se 7. rujna ponovo žalio na tu presudu.
Potom je 5. ožujka 2024. uslijedio preokret i sudačko vijeće predvođeno sutkinjom Lidijom Viđak postupak je vratilo prvostupanjskom sudu na ponovljeno suđenje. Ovoga puta za predmet je nadležna sutkinja Sanda Bramberger Ostoić, koja je spis preuzela 14. ožujka 2024. Izvor blizak Rajneru smatra da je i to pridonijelo nervozi Blaža Petrovića te da je koloplet spomenutih kompleksnih odnosa zasigurno u pozadini premlaćivanja Tomasa Rajnera.
Isti izvor tvrdi da je, s druge strane, nedugo nakon tog incidenta više anonimnih telefonskih prijetnji smrću primio i Blaž Petrović te je jednu od njih i prijavio policiji.
Komentari