Početkom prosinca u hrvatsku kino distribuciju kreće “Sve najbolje”, najnoviji film redateljice Snježane Tribuson, koja se tim filmom vraća u kino nakon 14 godina i velikog hita “Ne dao Bog većeg zla”. Ova komedija snimljena prema njezinom scenariju prati sudbine običnih ljudi u božićno vrijeme. Kad svatko svakome želi sve najbolje isprepliću se sudbine usamljene slastičarke Verice, a igra ju Ksenija Marinković, koja je davno odustala od traženja onog pravog, zatim svjetski uspješne operne pjevačice razočarane u ljubav, koju igra poznata hrvatska pjevačica Renata Pokupić sa svojom prvom filmskom ulogom, te karizmatičnog baritona koji se oporavlja od bračnog brodoloma a igra ga Ozren Grabarić.

Ova filmska priča vrlo je prepoznatljivog potpisa Snježane Tribuson, koja i sama ne zna zašto ju toliko inspiriraju obične žene, obični ljudi. Vjerojatno zato, kaže za Nacional, jer joj se čini da tako pronalazi sličnosti sa samom sobom.

“Ne samo da te žene imaju slične karakterne osobine mojima već smo i fizički slične. I njihove se godine mijenjaju kako se i moje mijenjaju. Mi se redatelji inače znamo zafrkavati da središnji lik uvijek predstavlja naš alter ego, pa se znamo zezati ‘gle kak je izabrao zgodnog ili ružnog’. U ovom filmu ima autobiografskih elemenata i mojih karakternih osobina, ali ja primjerice nisam tako fanatično dobra osoba kao Verica i ne bih kao ona zapitkivala svakog o osobnom životu. Bila bih tu puno diskretnija, ali dragi su mi ljudi koji su zainteresirani za druge ljude, pomalo naivni i oni koji bi uvijek pomogli”, kaže Snježana Tribuson.

Ta je rođena Bjelovarčanka rođena 1957., a diplomirala je filmsku i TV režiju 1981. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje od 2004. godine predaje filmsku i TV režiju. Režirala je cijeli niz TV drama i filmova, među kojima su i Oktavijanom nagrađeni “Crna kronika ili dan žena” i “Tri ljubavne priče”. Potpisala je cijeli niz televizijskih emisija i serija. Njen dugometražni prvijenac “Prepoznavanje” nagrađen je s tri Zlatne Arene 1996. godine, “Tri muškarca Melite Žganjer” 1998. sa sedam Arena, a “Ne dao bog većeg zla” s dvije Zlatne Arene. S bratom Goranom Tribusonom napisala je scenarij za 75 epizoda televizijske uspješnice “Odmori se, zaslužio si”, a i režirala je dvadesetak epizoda serije.

Snježana Tribuson uglavnom radi s istim glumcima jer se tako osjeća sigurnije i ugodnije jer zna što od njih može očekivati.

“Uvijek angažiram nove glumce, u ovom filmu su to Renata Pokupić i Ozren Grabarić, ali ne mijenjam puno glumaca. Osim toga, kad pišem scenarij već likove vežem za određene glumce s kojima sam radila i koje poznajem. Sigurno je zanimljivo raditi audiciju pa se nađe neko novo lice, kao što je to napravila Hana Jušić u svom filmu “Ne gledaj mi u pijat”, primjerice, ali ja sam stara i poznajem sve hrvatske glumce, naprosto je ovako lakše”, pojašnjava redateljica o kojoj su riječ-dvije rekli glumci s kojima često radi, a koji uloge imaju i u najnovijem filmu “Sve najbolje”.

Ksenija Marinković, koja u filmu igra glavnu ulogu – naivnu dobrodušnu slastičarku Vericu, za Snježanu Tribuson ima samo riječi hvale.

“Snježana Tribuson je pametna, nježna i duhovita redateljica, uvijek zapitana o slabijima, nespretnima, neartikuliranima i iz spoja takvih ljudi s današnjim vremenom stvara čudesne filmove. Uvijek mi je veliki užitak raditi s njom”, kaže za Nacional glumica. Ivo Gregurević najviše radi upravo sa Snježanom Tribuson.

“Ona mene uglavnom natjera da radim za nju. Kad bih počeo govoriti o tome što Snježanu razlikuje od drugih redatelja s kojima sam radio, trebalo bi mi dva sata da to sve artikuliram, pa je bolje ne početi. Nas smo dvoje počeli raditi na Akademiji i radit ćemo još sto godina”, rekao je glumac Ivo Gregurević kojeg Snježana Tribuson smatra obaveznim dijelom ekipe u svakom svom projektu. Čak je jednom prilikom rekla da ju je strah da film neće uspjeti ako u njemu ne igra Ivo. I u najnovijem filmu Gregurević, naravno, ima ulogu a film nije pogledao jer, kaže, svoje filmove ne gleda već ih samo snimi i ne razmišlja o njima i želi im uspjeh.

A da će film “Sve najbolje” biti uspješan kod hrvatske kino publike naslućuje njegov dosadašnji put. Ne samo da je ‘pobrao’ četiri Zlatne Arene na pulskom filmskom festivalu gdje je ljetos premijerno prikazan, već “Sve najbolje” neprestano putuje na festivale gdje također odnosi nagrade.

Drugi razlog zbog kojeg Snježana Tribuson vjeruje da će “Sve najbolje” biti uspješan vidi u činjenici što je riječ o komediji.

“Užasavam se toga da nemam gledatelja i čini mi se da komedija ipak može privući hrvatsku publiku u kino. S druge strane, kad smišljam scenarij automatski počnem razmišljati o anegdotama, pa me to odmah sve povuče na stranu komedije”, priča redateljica koja je novim filmom željela istaknuti problem usamljenosti, a Božić i drugi blagdani vrijeme je izraženije potrebe za ljubavlju i potrebe da budeš s nekim. U filmu se navodi podatak da je u Hrvatskoj više od 130.000 samačkih domaćinstava, a ta nevjerojatna činjenica nije samo posebnost Hrvatske već i drugih zemalja, pogotovo europskih.

“Htjela sam se pozabaviti tim problemom. Ja sam osoba koja bi teško živjela sama. Ljudi se na samoću ipak nekako naviknu, ali sumnjam da su presretni činjenicom da navečer dođu kući u kojoj nema nikoga. Zato se nabavljaju psi ili mačke. Iz moje se perspektive komune čine idealnima, ili prijateljske veze. U mojoj obitelji su uvijek žene ostajale živjeti zajedno. Moja je mama imala pet sestara pa kad su im muževi poumirali one su dio godine živjele zajedno. Problem usamljenosti vezan je podjednako i za stare i za mlade ljude. U mladosti je ili teško naći odgovarajućeg partnera ili se ljudi previše vežu za karijeru i posao, a u starosti postaješ teret… Ne znam jeste li primijetili da je u Hrvatskoj buknuo posao sa staračkim domovima. To je zato jer ima puno starih ljudi koji žive sami, a starost i smrt su nepoželjni. Ljudi ne umiru doma nego u bolnici ili domovima, nitko ne želi gledati sumrak života, pogotovo ne u svojoj obitelji”, navodi Snježana Tribuson i dodaje da većina ljudi nije vidjela nikoga tko je umro. Ona je, s druge strane, odrasla praktički na groblju jer joj je otac bio klesar i radio je nadgrobne spomenike.

“Kad sam ja bila dijete lijesovi su obično u mrtvačnicama bili otvoreni kako bi se ljudi oprostili s umrlim. Teško je to danas zamisliti, nije ni meni baš skroz prirodno ali tako je bilo. Prihvaćanje smrti je danas jako čudno. U Hrvatskoj je to tabu, o tome se ne razgovara, a važno je znati i moći prihvatiti smrt”, ističe Snježana Tribuson čiji je film “Sve najbolje” još jedan u nizu dobrih hrvatskih filmskih ostvarenja u posljednje vrijeme. Za taj pozitivan trend zaslužan je, prema mišljenju mnogih, HAVC. No unatoč tomu, svejedno se neprestano ta institucija napada i optužuje za koješta, kao i ravnatelj Hrvoje Hribar. Snježana Tribuson za to ima objašnjenje.

“Da bi se snimio dugometražni igrani film, potrebna su znatna financijska sredstva. Da bi, uz novac HAVC-a, zatvorio financijsku konstrukciju moraš obići mnogo inozemnih fondova, televizije, Euroimages i ne znam što sve ne bi li skupio dovoljno novca za realizaciju filma. I HAVC sudjeluje u tome procesu jer na HAVCU postoje i natječaji za koprodukcije, pa se sufinanciraju i filmovi iz inozemstva, najčešće iz okruženja ali i šire. Dakle, oko filma se vrti velik novac pa je logično da se aktivnosti HAVC-a prate. Albert Kapović je instituciju uopće postavio, a nakon stagnacije nakon njegove smrti, Hribar je odlično nastavio i unaprijedio posao i osigurao da sustav funkcionira, da novac dolazi od svih zakonom određenih segmenata. On je jako zaslužna osoba, a postoje ljudi koji bi željeli biti na njegovoj poziciji. Ti ljudi misle da samo ‘Hribarovi ljudi’ snimaju filmove, što dokazano nije istina jer je HAVC napravio presjek svih filmova koji su realizirani uz njihovu potporu i dobili su sliku koja pokazuje da filmove snimaju po svemu vrlo različiti redatelji, i debitanti i ugledni autori. Ne samo da on ne preferira neke ljude, nego on niti ne odlučuje o tome tko će dobiti novac za film jer ima umjetničke savjetnike i Audiovizualno vijeće koji o tome odlučuju”, pojašnjava Snježana Tribuson koja je i sama bila žrtva napada i optužbi. Neke su joj braniteljske udruge i neki mediji spočitnuli da je novac za “Sve najbolje”, a riječ je o oko četiri milijuna kuna, dobila od HAVC-a kad je njezin suprug, filmski kritičar i sveučilišni profesor Hrvoje Turković, bio član Upravnog odbora HAVC-a. Na te su optužbe Snježana i njezin suprug odgovorili – sudskom tužbom.

“Mislim da su te tvrdnje krajnje bezobrazne jer moj muž uopće nije bio u tijelu koje je imalo ikakve veze s odlučivanjem o dodjeljivanju novca. Ja se ne bih ni prijavila na natječaj da je bio u takvoj poziciji, ili bi se on maknuo da je to bio slučaj. To nije prvi put da u javnost izlaze raznorazne gadarije jer se u posljednje tri godine otkako se napada Hribara, napada i još 40-ak imena kao dio ‘Hribarove hobotnice’. Drugim riječima, svatko tko poznaje Hribara je valjda član te ‘hobotnice’, pa sam to i ja”, govori Snježana Tribuson.

Stanje u HAVC-u samo je dio onoga čime će se morati pozabaviti nova ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek koju Snježana Tribuson osobno poznaje i za koju vjeruje da će uvesti reda u hrvatsku kulturu.

“Fenomenalno je da je na mjesto ministrice kulture napokon došla osoba koja nešto zna i razumije, ne samo naš segment već i mnoge druge jer je involvirana u to godinama. Njoj je, međutim, jako teško jer se od nje puno očekuje. Ja, pak, očekujem bolje i urednije stanje u kulturi. Svi, isto tako, očekuju da će uspjeti dignuti postotak za kulturu u proračunu s pola posto koliko je danas, na jedan, ali mislim da će to biti jako teško. Moraš imati baš veliki utjecaj, a to sad nije moguće”, kaže Snježana Tribuson koja tvrdi da dosad i nije bilo kulturne politike. Točnije, kaže, bivši ministar Zlatko Hasanbegović je imao antikulturnu politiku i, što je najbolje, vrlo ju je brzo počeo provoditi pa se ne može reći da nije bio efikasan.

“Bio je toliko efikasan da ne znam kako će ministrica uspjeti sanirati tu vrstu efikasnosti. Pretpostavljam da će, s obzirom na to da sama dobro poznaje situaciju i ima viziju što je jednako važno, ona biti osoba koja će neke stvari pomaknuti prema naprijed”, rekla je redateljica kojoj je “Sve najbolje” prvi dugometražni igrani film nakon 14 godina i “Ne dao Bog većeg zla”. Ali, naravno da je radila cijelo to vrijeme, seriju “Odmori se, zaslužio se”, a i profesor je na Odsjeku režije na Akademiji dramskih umjetnosti.

“Novi film ne smatram nekim velikim povratkom na film jer to je, što se tiče rada, vrlo slično televizijskim projektima. Na koncu, isti su ljudi oko mene. Razlika je u plasmanu jer je televizija ipak medij koji nije toliko izložen kritici kao što je to film. Ako ti film ne prođe dobro u kinima, ako ne ide na festivale, ili ako ti netko napiše da je film pogledalo 312 gledatelja a da je film koštao toliko i toliko milijuna kuna poreznih obveznika, onda se možeš samo sakriti”, objašnjava Snježana Tribuson koja je s bratom Goranom, piscem i sveučilišnim profesorom, nakon “Odmori se, zaslužio si” ponovno napisala scenarij, ovaj put riječ je o četiri epizode kriminalističke serije.

“Ponudili smo HRT-u te četiri epizode. Ne znam kakve su šanse da se ta serija počne realizirati jer je na HRT-u situacija takva da se trenutačno uopće ne zna tko donosi odluke te tko će doći a tko otići. Poznajem javnu televiziju jer već 30 godina radim nešto za njih. Prošla sam dosta promjena, ravnatelja, ali ono što se odonda do danas najviše srozalo je sistem odgovornosti. Ti zapravo sad na HRT-u ne znaš tko je za što odgovoran, odnosno nitko ne želi ni o čemu odlučivati”, priča redateljica koja danas, kaže, na javnoj televiziji gleda samo neke serije kao što su “Novine” ili “Crno-bijeli svijet”, jer su još uvijek njihove serije najkvalitetnije, dok informativni programna HRT-u ne gleda.

Ono što bi moglo izazvati, nada se Snježana Tribuson ipak uglavnom pozitivne reakcije, jest lezbijski poljubac na filmu “Sve najbolje”, između Lucije, sestre glavne junakinje Verice, koju igra Jasna Bilušić, i Višnje, koju igra Lucija Šerbedžija.

“Tim sam lezbijskim poljupcem samo željela pokazati da je moja glavna junakinja dobra i tolerantna osoba i da to prihvaća. Ona je diskretno dala do znanja da prihvaća to što je njezina sestra pronašla ljubav i riješila problem samoće”, kaže Snježana Tribuson koja se ne boji negativnih reakcija Crkve ili nekih udruga. Kaže da se Crkva ne bi trebala ljutiti jer je i Papa pričao o tome i dao svoju poruku.

“Baš sam prisluškivala razgovor u tramvaju kad je jedan muškarac objašnjavao nekoj ženi da su hodočašća u ovo vrijeme posebno važna, a on ih organizira. Naveo je razlog zašto su važna, a to mi je bilo jako simpatično – zato jer se ljudi tamo druže. Da je pravi razlog hodočašća druženje, bilo bi svima puno bolje. Mislim da se Crkva previše miješa u živote svih nas, u svim segmentima”, priča Snježana Tribuson. Jedna je od onih, ističe, koja bi maknula vjeronauk iz škola. Svi imaju pravo biti vjernici svih mogućih vjeroispovijesti i prakticirati tu vjeru, ali tome nije mjesto u školi, zaključuje.