Jedan od najvažnijih filmova koji će se prikazati na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu koji počinje 23. listopada zasigurno je „Osam planina“ belgijskog nevjenčanog para Felixa van Groeningena i Charlotte Vandermeersch. Radi se o ekranizaciji istoimene knjige talijanskog autora Paola Cognettija objavljene 2016. godine koja opisuje prijateljstvo Pietra (Luca Marinelli) i Bruna (Alessandro Borghi) od njihovog djetinjstva kada su imali 12 godina pa nadalje, koji žive u selu u talijanskim Alpama. Film je premijerno prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu i osvojio nagradu žirija, treću nagradu po važnosti ovog festivala. Nimalo iznenađujuće jer je Felix van Groeningen posljednjih 10 godina iznimno značajno ime u svjetskim festivalskim krugovima.

Naime, prije 10 godina režirao je film „The Broken Circle Breakdown“ koji je prikazan upravo na Zagreb Film Festivalu gdje je bio preveden kao „Alabama Monroe“ te je osvojio nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Slijedio je film „Belgica“ za koji je Felix van Groeningen proglašen najboljim redateljem na festivalu u Sundanceu. Bilo je to dovoljno da ga zapaze američki producenti i daju mu u ruke knjigu „Beautiful Boy“ koju je on vrhunski ekranizirao uz pomoć dvoje glavnih glumaca, Stevea Carella i Timothée Chalameta. Potonji je za tu ulogu bio nominiran za Zlatni globus u kategoriji najboljeg sporednog glumca, a film se u hrvatskim kinima prikazivao pod nazivom „Divan mladić“.

Charlotte Vandermeersch i Felix van Groeningen napisali su scenarij i režirali film ‘Osam planina’, a za potrebe snimanja filma naučili su talijanski jezik. FOTO: Alessandro Tiraboschi

I kada se očekivao nastavak njegove hollywoodske karijere, on se sa svojom partnericom Charlotte Vandermeersch odlučio na povratak u Europu. Charlotte Vandermeersch je belgijska glumica, poznata po ulogama u TV serijama, a ovog puta su zajedno i napisali scenarij i režirali film „Osam planina“. „Nakon što sam snimio film u Americi, moja ambicija nije bila ostati tamo i dalje snimati filmove. Zato se i nismo trajno preselili u Ameriku. Željeli smo ponovo snimiti film u Belgiji, radio sam na jednom projektu, a onda mi je odjednom knjiga ‘Osam planina’ dospjela u ruke. Kako smo Charlotte i ja željeli zajedno snimiti film tako smo oboje pročitali knjigu, dirnulo nas je to prijateljstvo, ta dva lika koja su iskrena. Njihovo životno putovanje je jednostavno, ali sažima sve ono što je u životu važno, obitelj, prijateljstvo, ljubav, sudbina i pronalazak puta kojim ćeš kročiti u životu. To je predivna, strašno popularna knjiga, nije debela, tema knjige je epska. Usudio bih se reći da je epska jednako kao i film koji smo napravili“, rekao nam je Felix van Groeningen na početku ekskluzivnog intervjua za Nacional koji nam je dao s Charlotte Vandermeersch. I za nju je ova knjiga epsko djelo.

„Knjiga, kao i naš film, opisuje životne krugove, opisuje mijenjanje godišnjih doba kao i mijenjanje smisla života. Željeli smo snimiti odu životu, svim onim dobrim i lošim stvarima u životu, snazi i slabosti. To je ono što smo osjetili čitajući knjigu. To je velika životna priča ispričana kroz sitnice koje nam se zbivaju u životu. Zato smo smatrali da je to priča koju je vrijedno ispričati kroz film. U njoj nema ciničnosti, to je samo objašnjenje onoga što čini život, kako biti prijatelj, kako se nositi sa smrću i gubitkom, kako se povezati sa životnim okolišem“, istaknula je Charlotte Vandermeersch koja je odmah dodala i kako je za njih dvoje ovaj film vrlo osoban. Naime, u vrijeme kada su se zainteresirali za ekranizaciju ove knjige njihova dugogodišnja veza bila je u ozbiljnoj krizi.

Film ‘Osam planina’ opisuje prijateljstvo Pietra (Luca Marinelli) i Bruna (Alessandro Borghi) od njihova djetinjstva kada su imali 12 godina. FOTO: Alessandro Tiraboschi

„Mi smo u vezi već 15 godina, a ovaj smo projekt započeli prije tri godine. Naša veza je u to vrijeme prolazila kroz olujno nevrijeme. Već smo bili odlučili da ćemo zajedno pisati scenarij za film. Tada je došlo do lockdowna te smo mi, kao i svi drugi, sjedili kod kuće, za svojim radnim stolovima. Životni putevi Pietra i Bruna, glavnih likova iz knjige, njihove želje, načini komunikacije, na koje su se planine penjali, na koje probleme su nailazili, reflektiralo se na naše živote. Razgovarali smo o njima, a ne o nama, što nam je pomoglo u sređivanju našeg odnosa. Usprkos razlika koje su se u to vrijeme pojavile između nas, bili smo posvećeni filmu. Tako smo se mi zajedno penjali na planine, što je ozdravilo naš odnos“, priznala nam je Charlotte Vandermeersch, što je potvrdio i Felix van Groeningen. „Tijekom ovog projekta snažno smo se povezali. Možda smo prethodnih godina nedostajali jedan drugome jer smo stalno bili razdvojeni, zaokupljeni svojim poslovima. U lockdownu smo se ponovo spojili. Scenarij smo stvarali tako da je ona pisala iz svoje perspektive, a ja iz svoje i tako smo stvarali odnose između njih dvojice. Za nas je takav način pisanja scenarija imao smisla. Kada smo napisali prvu verziju scenarija, pitao sam je bi li sa mnom i režirala film, što je ona i prihvatila“.

S obzirom na uspjeh knjige i prepoznatljivost redatelja, nije bilo teško doći do producenata filma koji su bili spremni financirati ovaj projekt. Knjiga „Osam planina“ bio je debitantski rad Paola Cognettija, tada 38-godišnjaka, koji obožava planinariti. S njom je osvojio nagradu Strega, najvažniju talijansku književnu nagradu, kao i niz međunarodnih nagrada. No s obzirom na uspjeh knjige, producenti su smatrali da film treba imati međunarodnu glumačku ekipu te da treba biti snimljen na engleskom jeziku. „Za nas je knjiga bila autentična, inspirirana stvarnim ljudima i stvarnim mjestima i zato smo odmah rekli – ako ćemo snimati film, on će biti na talijanskom. Vrlo brzo smo se susreli s autorom knjige Paolom Cognettijem koji živi u blizini lokacija na kojima se događa radnja filma. Odmah smo se zaljubili u te lokacije te smo tamo i snimali film“, ističe Felix van Groeningen koji, kao i njegova partnerica, u tom trenutku nisu govorili talijanski te su ga naučili za potrebe snimanja filma. „Znate, oduvijek sam želio naučiti talijanski jezik pa nas je ovaj film dodatno potaknuo na to. Ima toliko ludosti vezano za ovaj projekt, a sve te ludosti stopile su se u film“, priča nam 45-godišnji redatelj.

Snimanje filma bilo je prepuno izazova, od lokacija u talijanskim Alpama do izbora glumaca, naročito dječaka. „Izbor glumaca koji su glumili klince za nas je bio iznimno važan te smo ga započeli još dok smo pisali scenarij. Za lik Brune tražili smo dečka s farme kako bismo dobili maksimalnu autentičnost. Počeli smo dobivati videosnimke dječaka s farme nakon čega smo neke od njih pozvali da ih upoznamo. Na kraju smo odabrali dječaka koji će glumiti Bruna, upoznali smo njegove roditelje i braću tako što smo ih posjetili na farmi koja se nalazi na sjeveru Italije. Kada smo ih upoznali, shvatili smo da gledamo u ljude koji žive istim načinom kao i naši likovi iz filma. Zato smo željeli cijelu obitelj uključiti u snimanje filma. I tako je otac dječaka koji glumi Bruna postao učitelj dijalekta za Alessandra Borghija koji glumi odraslog Brunu. Onima koji ne govore talijanski to možda neće značiti mnogo, ali željeli smo u detalje biti autentični“, tvrdi Felix van Groeningen, a s njim se slaže i njegova partnerica koja ističe još neke detalje a to su „životinje koje smo dresirali, klinci s kojima smo radili, promjene vremena u Alpama, gradnja prave kuće na 2200 metara, suradnja s lokalnim ljudima koji su nam u svemu pomagali. Čak smo i našeg četverogodišnjeg sina involvirali u pripremanje ovog filma“.

Odnos dvaju likova u filmu na trenutke je toliko blizak da se pitate radi li se tu o homoseksualnoj ljubavi. Dapače, brojni svjetski kritičari su nakon premijere na festivalu u Cannesu pisali kako je „Osam planina“ talijanska verzija filma „Planina Brokeback“. Od toga u svom odgovoru ne bježi ni Felix van Groeningen. „To se provlači i u knjizi, postoje naznake mogućnosti njihove homoseksualnosti, ali ne možete to reći sa sigurnošću. Na kraju zaključujete da ipak nisu homoseksualci. A nama se dopala ta dvosmislenost. Nismo zazirali od te mogućnosti, odlučili smo je prikazati“.

Charlotte Vandermeersch također nema jasan odgovor. „Možete iščitati što god želite. U filmu ima mnogo ljubavi. Je li to erotska ljubav za nekog od njih dvojice jer zasigurno ne postoji kod obojice? Osobno ne mislim tako. Taj dio njihova odnosa možete interpretirati kako god želite. Mi u tom dijelu nismo željeli otvoreno prikazati sve mogućnosti njihova odnosa. Ljubav je ljubav, sve ostalo je nebitno. Postoje trenuci u kojima dvojite radi li se tu o prijateljstvu ili partnerstvu“. A onda je Felix van Groeningen proširio svoj odgovor rekavši „njihovo prijateljstvo je nježno, takvo prijateljstvo ne viđate često u filmovima. Tako je opisano u knjizi, a i ja sam ga prepoznao jer imam nekoliko takvih prijatelja. Možda sam u posljednjih deset godina, kako polako postajem sve stariji, postao otvoreniji i počeo prepoznavati i vrednovati takve odnose. S godinama sam počeo nanovo vrednovati prijateljstva kao i to što smo sve spremni napraviti za prijatelje kako bi se naše prijateljstvo održalo“.

Osim što je film većim dijelom sniman u talijanskim Alpama, manjim dijelom je sniman u Nepalu, na Himalajama. U knjizi, taj dio nije tako značajan kao na filmu. „Taj dio o Nepalu, o Himalajama, došao je od Paola Cognettija, autora knjige. On je putovao u Nepal, voli planinariti, a ako ste planinar onda idete na Himalaje. To je najljepše mjesto za svakog planinara. On se tamo zaljubio, ali to u knjizi nije do kraja opisano. Zato smo morali izmisliti taj dio priče za potrebe filma jer se u knjizi ne spominje zaljubljivanje u Nepalu. Od Alpa do Himalaja. To je nova razina. Selo koje se pojavljuje u filmu nalazi se na 4200 metara nadmorske visine. Stanovnici uzgajaju povrće, a mi u Europi na toj visini imamo glečere. To je stara planinska civilizacija kakva u Europi izumire, a tamo još uvijek egzistira“, opisala nam je Charlotte Vandermeersch, dok Felix van Groeningen objašnjava značaj Nepala. „Pietro je lutalica, kroz putovanja pokušava naći svoje mjesto u životu. U jednom trenutku odlazi na duhovno putovanje kako bi pronašao sebe i ljubav. Zato je Nepal za nas imao savršeni smisao“.

Film ‘Divan mladić’ ekranizacija je istoimene knjige, a u njemu igraju Steve Carell i Timothée Chalamet. FOTO: Amazon Studios

Kako filmom vizualno dominiraju planine, tako se Felix van Groeningen odlučio na snimanje u 4:3 formatu, a ne u 16:9 formatu. „Tijekom priprema za snimanje shvatili smo da je 4:3 najbolji format za snimanje planina. Planine su okomite, format 4:3 je okomit. Svoje prve filmove u filmskoj školi snimao sam u 4:3 formatu i strašno sam ga mrzio. U to vrijeme snimajući s videokamerom nisi mogao koristiti drugi format. U slučaju ovog filma zaključili smo da je to pravi format za ovakvu priču“.

Za kraj, ostavili smo pitanje za Felixa van Groeningena zašto nije ostao u Americi i nastavio hollywoodsku karijeru nakon uspjeha filma „Divan mladić“. „Kada se pojavila prilika da režiram u Americi, moja reakcija bila je – naravno, moram probati. No to nikad nije bio san koji sam morao ostvariti. Na mnogo razina lakše je snimiti film u Americi nego u Europi. U tom smislu bilo mi je lijepo snimati film ‘Divan mladić’. S druge strane, u Americi možete naići i na probleme. Primjerice, u svakom trenutku snimanje vašeg filma može se otkazati, cijeli projekt može propasti. To je realnost u Americi, dok se takve stvari ne događaju u Europi. U Europi redatelji, u svakom smisla, imaju više slobode. Tako je bilo i prilikom stvaranja ovog filma. Ne želim reći da se nikada više neću vratiti u Ameriku, ali to doista ovisi o kvaliteti projekta koji bi mi ponudili. Osim toga, mi imamo četverogodišnjeg sina i zbog obitelji ne želim otići u Ameriku na duže vrijeme“.