Dina Levačić ušla je Guinnessovu knjigu rekorda sa samo 27 godina, kao najmlađa žena koja je uspjela preplivati sedam velikih svjetskih kanala, poznatih pod nazivom Oceanovih 7. Od zadnjeg preplivavanja prošla je godina dana, bio je to Cookov prolaz, i Dina ponosno kaže kako je tada bila 23. osoba na svijetu koja je uspjela preplivati ‘velikih sedam’.

“Još ih je nekoliko isplivalo, mislim da brojka još nije došla do 30 ukupno. Mala je i posebna grupa ljudi koja se tu okupila. Izrazita mi je čast što sam dio toga. Od ukupnog broja osam je žena”, kazala je Levačić.

Obitelj je oduvijek bila podrška

Istaknula je da su joj potrebni drugi ljudi kako bi joj pokazali veličinu uspjeha.

“S obzirom na to da sam ja mlada počela plivati maratone, meni je to sve išlo prirodno. To mi je normalan život, moj hobi, a onda prijatelji, koje imam van sporta, oni mi dobro dođu da mi kažu da to nije baš toliko normalno te posebno i vrijedno divljenja”, rekla je Levačić.

Rođena je i odrasla u Splitu, okružena morem, a ljubav prema daljinskom plivanju razvila je kao djevojčica kod djeda Stipe na otoku Istu, gdje je provodila dio ljeta. Ondje je i naučila plivati. Imala je, kaže, sreću da su je njezini roditelji, i bake i djedovi, uvijek poticali da istražuje more. Nitko je nije plašio morem, nego su je poticali da ga istražuje, ali i da ima strahopoštovanje prema moru. Zdrav strah, ali nikako iracionalni, izmišljeni strahovi. Prvo je starija sestra krenula na plivanje, a s njom i Dina. Već s devet godina je htjela probati plivati maratone, najbliži je bio u Omišu, dug je bio dva kilometra. Tada se zaljubila u taj sport.

“Ljubav prema moru jednaka je sada kao i s devet godina”, rekla je Levačić.

DINA LEVAČIĆ: ‘Govore mi da sam luda jer plivam kroz jake vjetrove, magle i struje’

Mentalni dio izuzetno je važan

Za preplivavanja mentalni dio je važniji od fizičkog, istaknula je.

“Uskoro ću imati 28 godina, a kad usporedim sebe sada i s 21 godinom, kad sam isplivala La Manche, to je ista, ali drugačija Dina. U glavi sam puno posloženija, zrelije sve to prolazim. Sve me to dodatno izgradi”, rekla je Levačić za HRT.

Što se tiče mentalnih priprema, razvila je strategije koje njoj odgovaraju.

Posebno je teško bilo na Havajima, a ljudima na brodu bilo je teže nego njoj.

“Pliva se po noći, veliki su valovi, meni je počela biti mučnina, povraćanje i dezorijentiranost. Sa mnom je bio samo kajak, a veći brod bio je naprijed. Nakon pet sati sam upala među žarnjake, koji su me opekli, bilo je suza. Kajakašica je bila iskusna, primirila me, i na kraju mi je prestalo biti muka. Mojoj mami nije bilo, ona je povraćala na brodu, imala je halucinacije. Zna biti izazov i ljudima na brodu” opisala je Levačić.

Sjeverni kanal bio je najhladniji, a posljednji izazov imala je u Južnoj Africi.

Gust raspored uz plivanje: Završila je i fakultet, ima posao

Uz naporne treninge, završila je i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu. Trenutačno radi na Medicinskom fakultetu u Splitu kao asistentica na projektu koji se bavi mentalnim zdravljem mladih u Europi te je na doktoratu na istom fakultetu.

Svjetska plivačka organizacija proglasila ju je plivačicom godine za prošlu godinu.

“Ne radim to zbog nagrada. Naravno da je lijepo dobiti priznanje, svakomu to imponira, ali nije mi to presudno. Najveća nagrada i poticaj mi je što je jedna curica dobila ime po meni i nadam se da ću nastaviti raditi sve u životu kako bi ona s ponosom mogla reći po kome je dobila ime”, rekla je Levačić.

Photo: Milan Sabic/PIXSELL