Biti ranjiv ne zvuči ni malo privlačno. Štoviše, da možemo birati osobine, ranjivost ne bi bila među njima. Zvuči kao slabost, kao Ahilova peta. No, je li zaista tako?

“Ranjivost nije slabost, taj je je mit vrlo opasan”, upozorava Brene Brown, profesorica na Fakultetu za socijalni rad Sveučilišta u Houstonu, u svom predavanju na platform TED.

Da se u ranjivosti krije snaga, otkrila je kaže, proučavajući sram. Nakon što je pregledala stotine intervjua i fokus grupa, zaključila je kako svi oni s jakim osjećajem pripadnosti zajednici (prijateljima, obitelji) imaju nešto isto: odlučili su biti ranjivi. Primjerice, ulažu u vezu koja može, ali i ne mora uspjeti, priznaju svoj pogreške, strahuju za bližnje.

“Nisu govorili o tome da je ranjivost ugodna, ali ni da je mučna. Samo su govorili da je neophodna”, rekla je Brown, govoreći o pojedincima koji su iskusili snažan osjećaj pripadnosti.

I dalje je istina da kada “govorimo o ranjivosti, govorimo o sramu”, objašnjava dr. Brown koja je 2012. objavila knjigu “Daring Greatly: How the Courage to Be Vulnerable Transforms the Way We Live, Love, Parent, and Lead”. Ono što se promijenilo otad, način je na koji koristimo tu riječ, dodaje.

Ranjivost u praksi znači dopustiti drugima da vide ono čega se sramite – od toga da si ne možete nešto priuštiti do toga da otvoreno govorite o svojim nedostacima. U kulturi koja visoko cijeni savršenstvo i dopadljivost, to je prilično hrabro. Vidite kako hrabrost i ranjivost idu ruku pod ruku?

Lupanje srca ili “čvor” u želucu koji prate iskrene razgovore nisu nešto u čemu uživamo, no kroz njih se stvara prilika za hrabrost, ljubav, jaču povezanost, radost i kreativnost. “Ranjivost je rodno mjesto inovacija, kreativnosti i promjena. Stvoriti znači napraviti nešto što nikada prije nije postojalo i ne postoji ništa što nas čini ranjivijima od toga”, objašnjava Brown u TED nastupu.

“Ranjivost znači namjerno stavljanje sebe u poziciju koja dopušta biti povrijeđen, ali u svrhu stjecanja nečeg boljeg”, dodaje. To bolje je osjećaj povezanosti, kako sa samim sobom tako i s drugima. “Nitko ne napreduje bez ranjivosti”, dodaje.

Dr. Brown dodaje i da vježbanje u ranjivosti počinje s osvještavanjem ponašanja u bolnim ili prijetećim situacijama i razumijevanja vlastite obrane, odnosno spoznavanjem naučenih obrazaca samozaštite i upravljanje njima.

Jedan težak razgovor ili trenutak iskrenosti dovoljni su da osjetite snagu ranjivosti i odlučite da više nećete graditi zidove oko sebe. Naravno, to se neće dogoditi odjednom. Ranjivost se vježba, u njoj se raste, kroz nju se gradi karakter.