Hrvatski kipar, slikar i književnik Vanja Radauš (69) bio je jedan od najznačajnijih protagonista hrvatske likovne umjetnosti 20. stoljeća. Jedan je od onih koji su vrlo malo pričali o privatnosti, stvarajući tako, nenamjerno, o sebi sliku samozatajnog umjetnika:

“Da govorim o životu, o svom životu? Bez biografskih podataka, naravno… Pa, kratko: Ne sjećam se da sam ijedan dan prokartao. Svaki dan, pa i kad nisam radio, bio mi je ispunjen”.

Taj kiparev “obrambeni zid”, uz nedovoljno stručno istraživanje njegova djela i biografije, razlog su što u svim katalozima, monografijama i ostalim publikacijama njegovu biografiju nalazimo svedenu na općepoznate činjenice iz majstorova bogatog umjetničkog djelovanja. Od 1943. godine sudjelovao je u Narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od 1945. do 1969. godine.

Kada je 24. travnja 1975. odjeknula vijest o samoubojstvu Vanje Radauša, mnogi su bili potpuno konsternirani. Međutim, čini se da ta tragična smrt, koja je prouzročila velik i nenadoknadiv gubitak hrvatskoga kiparstva, nikad nije do kraja rasvijetljena jer je supruga Jelka Radauš rekla kako je točno da je “Vanju u trenutku znala razljutiti neka sitnica zbog čega bi od bijesa poludio”, ali je on, isto tako, “bio vesele naravi i često je pričao viceve na svoj račun” te je kategorički odbila bilo kakve insinuacije o samoubojstvu. U svakom slučaju, njegova je smrt i danas nerazjašnjena zagonetka.