Objavljeno u Nacionalu br. 726, 2009-10-13

NACIONAL JE U POSJEDU prosvjedne note što ju je RH uputila Švicarskoj, iz koje se vidi da Jandroković nije govorio istinu o njenom sadržaju

‘Gordan Jandroković vrlo vjerojatno neće još dugo biti ministar vanjskih poslova. Pogrešna reakcija na odluku švicarske vlade koja je zabranila ulazak Marka Perkovića Thompsona u svoju državu samo je jedan od Jandrokovićevih propusta, zbog kojih će biti smijenjen pri prvoj rekonstrukciji vlade. U protekle dvije godine nije se uspio etablirati ni politički ni stručno, i više nema potporu premijerke, a s predsjednikom Mesićem ionako nikada nije bio blizak”, ispričao je za Nacional jedan od vrlo bliskih suradnika Jadranke Kosor. Najava odlaska ministra vanjskih poslova posljednjih se desetak dana nekoliko puta spominjala u krugovima bliskim premijerki Kosor.

Posve je razumljivo kako bez njezina odobrenja takve najave nisu moguće i da je posljednja Jandrokovićeva pogreška, kad se bez znanja Jadranke Kosor i Stipe Mesića postavio kao Perkovićev diplomat ski odvjetnik, zapečatila njegovu ministarsku karijeru. Jadranku Kosor podjednako je iziritiralo to što se o tako neugodnom problemu Jandroković uopće nije konzultirao s njom, a usput je dao povoda kritičarima u inozemstvu koji smatraju kako se Hrvatska zapravo još uvijek ne želi distancirati od vlastitih ekstremista. U situaciji kada zbog optužbi o prikrivanju tzv. topničkih dnevnika u pregovorima Hrvatske i EU prijeti daljnja odgoda otvaranja poglavlja o pravosuđu, odluka šefa diplomacije da se osobno založi za “povrijeđena prava” pjevača čiji su koncerti okupljališta mladih ljudi ukrašenih ustaškim znakovljem u najmanju ruku govori o potpunoj političkoj pogrešci.

Redakcija Nacionala posjeduje spornu diplomatsku notu u kojoj se de facto brani Marko Perković Thompson. Iako je potpisnik ravnatelj Uprave za konzularne poslove Vinko Ljubičić, iz više razloga odgovoran je ministar Jandroković. U političkom smislu ogromna je pogreška to što je Gordan Jandroković odlučio braniti pjevača koji slovi kao simbol ekstremne desnice u Hrvatskoj. A onda, šef diplomacije još i nije rekao istinu o prosvjednoj noti koju je hrvatska diplomacija uputila Švicarskoj. Pokušavajući opravdati svoje ponašanje, Jandroković je u javnost plasirao neistinitu informaciju da u ovom slučaju nije bio branjen Marko Perković Thompson nego Republika Hrvatska, i to zato što su Švicarci događaje između 1991. i 1995. ocijenili kao građanski rat, a ne agresiju Srbije na Hrvatsku. Šef hrvatske diplomacije ovom prilikom nije rekao istinu jer u noti njegova ministarstva glavni se dio odnosi na obranu Marka Perkovića Thompsona, dok je objašnjenju ratnog sukoba posvećen tek završni dio dokumenta. Nacional ga je dobio, a službeni je naziv Nota broj 5311/09/JL. Dokument pokazuje da se Jandroković pokušao izvući tvrdeći kako je reagirao zbog opaske o građanskom ratu. To nije točno jer se 90 posto ovog dokumenta od jedne i pol kartice teksta svodi na obranu integriteta Marka Perkovića Thompsona, a tek nekoliko redaka na samom dnu odnosi se na demantiranje spornog termina “građanski rat”.

Već prva rečenica jasno definira o čemu se ovdje radi: “Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske… želi izraziti zabrinutost zbog Rješenja Savezne policijske uprave Bern Saveznog ministarstva pravosuđa i unutarnjih poslova Švicarske Konfederacije u predmetu RT-09-EV-54/Kew/ Abb od 25. rujna 2009. protiv hrvatskog državljanina Marka Perkovića.” U nastavku se osporava švicarska ocjena prema kojoj se Perkovićevi nastupi povezuju s “konkretnom ugrozom terorizma, nasilnog ekstremizma, organiziranog kriminala…”. U svojem odgovoru hrvatska se diplomacija bezrezervno stavila u obranu Marka Perkovića Thompsona, a zabranu je ocijenila kao “odluku koja je donesena bez konkretnih činjenica i dokaza”. Potom se ide još dalje i upozorava da Švicarska onemogućava Perkovića da iduće tri godine posjećuje zemlje Schengena, a onda slijedi i zaključak kako je “ovako teška mjera donesena unatoč činjenici da gospodin Marko Perković do sada ni u jednoj državi nije kažnjavan te da ona negira osnovne pravne institute i presumpcije… a spomenuta odluka je donesena bez konkretnih dokaza i činjenica”. Tek zatim, i to u doslovno dvije rečenice, Švicarci su upozoreni da na ovom području nije bio građanski rat nego agresija Srbije i Crne Gore na Hrvatsku. Kao što je poznato, Perković je 3. listopada trebao nastupiti u klubu Froschkönig u Luzernu, no odlukom švicarskog saveznog ureda za policiju koncert je otkazan. “Ne vidimo razloga da mu se zabranjuje ulazak u Švicarsku. On je hrvatski državljanin, proputovao je već pola svijeta i nema razloga za zabranu“, objasnio je glasnogovornik ministarstva Mario Dragun razloge zbog kojih je ministar Gordan Jandroković odlučio pomoći hrvatskom pjevaču da održi svoj nastup u Luzernu. Na ovaj je način Dragun potvrdio kako je Jandrokoviću poznat sadržaj diplomatske note i potpuno je podržava. A to znači da Jandroković smatra kako u javnim nastupima Marka Perkovića Thompsona ništa nije sporno, i da Republika Hrvatska zbog tog pjevača treba ulaziti u diplomatske sporove s drugim državama.

U čisto diplomatskom smislu ovakvo rezoniranje je neprihvatljivo jer se drugim zemljama želi nametnuti vlastito strajalište i kritizira ih se zbog drukčijih vrijednosnih sustava. Pritom se konfrontirao, ni manje ni više, nego sa Švicarskom, jednom od najuređenijih zemalja današnjeg demokratskog svijeta. Jedini argument koji su proteklih dana ponavljali Jandrokovićevi suradnici jest taj da je Ministarstvo reagiralo zato što je odvjetnik Marka Perkovića to službeno zatražio, i to kao tzv. konzularnu pomoć. U Ministarstvu također tvrde da se u cijeli slučaj vjerojatno ne bi ni upletali da im švicarsko veleposlanstvo u Zagrebu nije samoinicijativno uputilo notu i rješenje o Perkovićevoj zabrani, iako to zapravo nisu ni trebali učiniti. Sporni odgovor, odnosno prosvjednu notu koja je potom poslana Švicarskoj, sastavio je i potpisao Vinko Ljubičić, no Gordanu Jandrokoviću sve je to bilo poznato. Hrvatska reakcija je i pravno besmislena jer svaka država ima puno pravo odlučiti koga želi, a koga ne želi vidjeti na svom teritoriju. Uostalom, ovo nije prvi slučaj da vlasti zapadnoeuropskih zemalja pokušavaju onemogućiti nastupe Marka Perkovića Thompsona u svojoj sredini. Još prije šest godina, nakon upozorenja židovskih organizacija, zabranjeno mu je da održi koncerte u Amsterdamu i Rotterdamu. U listopadu 2008. otkazan mu je i koncert koji je trebao održati u auli sveučilišta u Hamburgu, a lokalni dnevnik Hamburger Morgenpost cijeli je slučaj popratio člankom sa signifikantnim naslovom: “Zaustavljen Hrvat nacist”.

Nekoliko mjeseci ranije, početkom lipnja 2008., vlada austrijske savezne pokrajine Koruške također je zatražila otkazivanje Thompsonova koncerta, koji je u mjestu St. Andreu trebao biti održan dan prije početka Europskog nogometnog prvenstva koje su organizirale Austrija i Švicarska. Austrijska novinska agencija APA pisala je kako su tekstovi pjesama Marka Perkovića “vrlo kontroverzni, neki su jasno neofašistički, a on se uvijek iznova poziva na ustaše”. Uskoro su otkazani i nastupi u Stuttgartu, Lengnauu i Zürichu, a kao razlog navodila se nemogućnost jamčenja sigurnosti za posjetitelje. Postoje i suprotni primjeri, poput onoga iz 2005. kada je u Stuttgartu 13.000 emigranata došlo na koncert Marka Perkovića Thompsona. Zanimljivo je da u prijašnjim slučajevima otkazivanja koncerata hrvatska diplomacija nije reagirala. I tada su Thompsonov dolazak zaustavljale lokalne vlasti, kao što je kantonalna vlada mjesta Lengnau u Švicarskoj. Postavlja se pitanje zbog čega je Jandroković odlučio sada reagirati, iako je znao da Marko Perković nije dobrodošao u najmanje četiri europske države. Jadranku Kosor je – tvrdi njezin bliski suradnik – iznimno naljutio potupak Gordana Jandrokovića i u premijerkinu uredu počelo se razmatrati tko bi mogao biti idući ministar vanjskih poslova. Zasad se ne govori o konkretnim osobama, ali nedvojbeno će to biti netko s većim diplomatskim rejtingom i iskustvom od Jandrokovićeva. Osim toga, važno je postići i suglasnost sa Stipom Mesićem, koji je po Ustavu sukreator hrvatske vanjske poitike. Ovakav rasplet ima podršku predsjedničkog ureda, jer Mesić je bio zgrožen reakcijom Ministarstva vanjskih poslova i uputio javno pismo u kojem je upozorio da svaka država ima suvereno pravo procjenjivati uvjete u kojima joj je ugrožena nacionalna sigurnost, pa tako na švicarsku odluku Hrvatska nema što protestirati, kao što ne bi dopustila ni da se nju proziva zbog sličnih odluka.

Predsjednik Mesić dodao je i da službenim prosvjedom Hrvatska staje iza kontroverzne osobe koja svoj imidž gradi na koketiranju s neoustaštvom, ali da se Hrvatska kroz takav postupak prikazuje u najmanju ruku u čudnom svjetlu, budući da se inače pred Europom želi legitimirati kao zemlja koja promiče i poštuje europske standarde. Gordan Jandroković je u svojoj diplomatskoj karijeri bio srednje rangirani dužnosnik u Ministarstvu vanjskih poslova i nije sudjelovao u kreiranju, a kamoli u donošenju važnih odluka. Ministar je postao zahvaljujući tomu što je spadao u krug Sanaderovih povjerljivih ljudi, međutim, ni to mu nije osiguralo veću autonomiju u radu. O svim važnijim međunarodnim pitanjima odluke je donosio bivši premijer, a o kadrovskim pitanjima i unutarnjem ustroju Ministarstva odlučivala je Bianca Matković. Već dulje vrijeme i brojni hrvatski diplomati kritiziraju Jandrokovićev način rada, a posebice to što su sve rjeđi kolegiji na kojima se nekoć raspravljalo o politici i stavovima koje treba zauzeti o različitim pitanjima. Među sobom diplomati su često komentirali kako ne znaju koja je službena politika i što trebaju raditi. Jandrokovića su kritizirali i za vrijeme devetomjesečne slovenske blokade, a argument je glasio kako on jednostavno nije sposoban inicirati nastavak pregovora. Pomoglo mu je upletanje Amerikanaca koji su prisilili Slovence na popuštanje i nakratko se otvorila šansa da ministar vanjskih poslova učvrsti svoj položaj.

To više što u iduća dva mjeseca slijede važni pregovori i postizanje sporazuma sa Slovenijom, a u takvoj situaciji ne bi bilo dobro smjenjivati šefa diplomacije. Ali na duže staze mali su izgledi za njegov opstanak. Sada je uslijedila i skandalozna obrana Marka Perkovića Thompsona, koja je ujedinila Jadranku Kosor i Stipu Mesića u odnosu prema Jandrokoviću. Zbog političkih razloga oni neće istupati zajedno i, posebice predsjednica vlade, još će neko vrijeme surađivati s Jandrokovićem. Ali zapravo – počela je potraga za budućim ministrom vanjskih poslova.