Svjetski dan gusaka se obilježava se 29. rujna. Neslužbeno je nastao još 1786. godine u američkoj državi Pennsylvaniji. Kod starih Egipćana, Bog zemlje Geb je prikazivan s glavom guske, a čak se znak guske koristio kako bi se hijeroglifima napisalo ime Geba, a bila je i sveta životinja Junone, kraljice Bogova. Simbol guske se pojavljuje i ranije kod Indijanaca, posebno sjevernih plemena, gdje ona predstavlja simbol suradnje jer se vjerovalo da su ove životinje u stanju osjetiti što svakom članu jata treba kako bi preživjeli.

Kod Kelta je guska bila simbol lojalnosti i privrženosti obitelji i domu. U kineskoj književnosti se pojavljuju dvije vrste gusaka – jedna divlja koja predstavlja neku vrstu glasnika: kako su one sposobne migrirati na velike udaljenosti, tako mogu prenositi poruke između dvije voljene osobe koje su daleko jedna od druge. Kada se guska pojavi sama, u kineskoj kulturi je to simbol gubitka, voljene osobe ili člana obitelji.
Guske imaju snažnu vezu i naklonost prema drugim jedinkama iz svog jata, pa ako je jedna ranjena ili ne može pratiti ostale, nekoliko drugih članova može napustiti formaciju u kojoj se kreću kako bi joj pomogli i zaštitili je. One najčešće lete u formaciji latiničnog slova „V“, a kada se ona koja je na čelu umori, njenu ulogu predvodnika preuzima neka druga.

Guske su najveće ptice „plovuše“ – to su ptice srednje veličine u koje spadaju i patke i labudovi. Najveći dio života provode na kopnu, a mala listasta i kineska labudasta guska se nalaze na crvenoj listi kao ugrožene vrste.