Prije 79 godina 22. travnja 1945. godine, 600 je jasenovačkih logoraša krenulo u proboj, a do slobode ih je došlo nešto više od 100. Preostali logoraši, koji zbog nemoći i bolesti nisu sudjelovali u proboju, ubijeni su i spaljeni s logorskim objektima.
U 1337 dana postojanja logora, ubijeno je po do sada utvrđenim podacima više od 83.000 ljudi. Tijekom gotovo četiri godine postojanja, ustaški logor Jasenovac bio je mjesto patnje, stradanja i boli za mnogobrojne zatočenike, muškarce, žene i djecu, Srbe, Rome, Židove, ali i političke zatočenike, Hrvate, Bošnjake, Slovence te pripadnike drugih naroda. Ruže podno spomenika arhitekta Bogdana Bogdanovića položili su i počast stradalima odali predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i izaslanik predsjednika Republike Orsat Miljenić s izaslanstvima.
Na komemoraciji su bili i čelni ljudi Saveza Roma Kali Sara, Saveza antifašističkih boraca i antifašista te Srpskog narodnog vijeća, predstavnici obitelji stradalih, kao i preživjeli zatočenici. Nazočili su i drugi uzvanici, diplomatski predstavnici, kao i predstavnici političkih stranaka, institucija, udruga i gradova.
Predstavnici Koordinacije Židovske zajednice i ove godine nisu sudjelovali u službenom protokolu, već su vijenac položili uoči početka programa, kao i čelni ljudi dviju političkih stranaka, SDP i Možemo.
O nesuglasicama s obilježavanja obljetnice proboja logoraša iz Jasenovca, revizionizmu, odnosu državnog vrha i medija prema tom događaju za Radio Nacional govori Franjo Habulin, predsjednik Saveza Antifašističkih boraca RH.
Reći ću da je Jasenovac ‘zgodno mjesto’ za pokazivanje političara i normalno sakupi se i velik broj agencija i novina koji to prate. To je ustaški logor, logor smrti u kojem je stradalo 83 tisuće ljudi. Ima onih koji to osporavaju, koji tvrde da je na spisku mnogo ljudi koji tu ne pripadaju. Zašto je tome tako? Mi smo ove godine ponovno u takvom problemu. Mi obilježavamo 80 godina prve hrvatske vlade, pa isto toliko godina od trećeg ZAVNOH-a bez kojeg ne bi bilo osnove moderne Hrvatske, ali sva ta događanja su u sjeni izbora.
Ono što sam primijetio ove godine, osim još nekih stvari kada je potrebno govoriti o komemoraciji i što treba mijenjati, rekao bih da sve izjave koje su dane su kretale s izbornim i postizbornim aktivnostima i to ćemo ubuduće morati zaustaviti. Jasenovac je mjesto pijeteta i odavanja spomena stradalima.
Većini je presudio ‘rasni zakon’, dok su partizani bili neprijatelji ustaškog režima i to su žrtve sukoba, ali Srbi, Romi, Židovi bili su nevini ljudi. Zato politiziranje treba maknuti iz Jasenovca.
Ne slažem se s programom koji se odvijao tijekom komemoracije, nije najsretnije odabran. Tamo mora netko, da li netko kao predstavnik stradalnika reći zašto smo tu, što se tu dogodilo i čije su žrtve i da je zločin počinjen od strane NDH i ustaša.
Koordinacija židovskih organizacija nisu bile zadovoljne hrvatskim predsjedanja IHR-om i njihovo nesudjelovanje bilo je iskazivanje nezadovoljstva
Čitav niz stvari bi se moglo predbaciti aktualnoj i onim vlastima ranije od devedesetih. Obilježili bi žrtve, ali ne bi spominjali partizane kao niti osudili ustaše kao uzrok ustanka. Otvorena su vrata kvazi povjesničarima. Povijest je znanstvena disciplina i ne borite se za svoje želje ili mišljenje. Ekstremna desnica je iznimno ojačala, tome je doprinio i Domovinski rat, ali i situacija u Europi gdje također jača desnica i potiče se revizionizam.
Tu imaju ‘svog putra na glavi’ pojedini mediji koji idu desničarima niz dlaku kao i obrazovni sustav iz kojeg su izbačeni dijelovi o Drugom svjetskom ratu, moraju znati tko je bio na kojoj strani i zbog čega je došlo do NOB-a
Mi smo zajedničkim snagama pregovarali s nedavno aktualnom vlašću. Mi smo inzistirali da se ustaški pozdrav, znakovlje u javnom prostoru pokuša zaustaviti odlukom i da se regulira Kaznenim zakonom. Međutim to nije učinjeno. Nije se dogodilo da ustaški pozdrav bude zabranjen kao nacistički u Njemačkoj. To je ostavljeno u području prekršaja. Oni su podignuli kazne i to je sve. Ono što ne funkcionira je praksa. Policija nema ujednačeno postupanje u tim slučajevima, kao niti sudovi. To je sve ostavljeno policiji i sudovima da postupe po vlastitom nahođenju.
Povijesna istina je da su partizanski pokret najvećim dijelom činili Hrvati. Od 11, Hrvatska je dala pet korpusa. Hrvatska je dala najveći doprinos NOB-u. To je nepobitno.
Da su Zagorci bili lojalni Anti Paveliću njima se ne bi dogodilo ništa. Tamo je bilo tvornica, sindikalno organiziranje, formirane su ćelije Komunističke partije koje su pripremale ljude za opći ustanak i to je bila ekipa koja je bila Paveliću kriva. Zato su mnogi pogubljeni i završili u logorima.
Komentari