Izbori su završili. Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković predao je predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću dovoljan broj potpisa, njih 78, kao dokaz da može sastaviti parlamentarnu većinu.

Sam sastanak i davanje mandata za sastav Vlade prošao je u prijateljskoj atmosferi u kojem su prevladavale teme koje se tiču klimatizacije i njezine uporabe. Očito je klima u Uredu Predsjednika bila dovoljno hladna da vrele glave zaborave na izborne uvrede i potpirivanje niskih strasti među biračima suprotstavljenih tabora.

Dogodilo se to i u pregovorima između stranke koja je osvojila najveći broj mandate, HDZ-a i njihovih novih koalicijskih partnera iz Domovinskog pokreta, tijekom kojih su pogažene sve norme principijelnog ponašanja zbog čega je postalo vidljivo da je u igri jedino imovina, a ne domovina.
Svemu tome prethodio je ‘sukob na ljevici’ gdje su stranke krenule s programom rušenja korumpirane vlasti HDZ-a, kao osnovnog cilja koji bi stvorio uvjete za sazivanje Sabora koji bi nakaradni izborni sustav i sporne zakone kao Lex AP, promijenio i omogućio nove i pravednije izbore.

Zoran Milanović kao deus ex machina unio je dodatni razdor i izbornu kampanju pretvorio u ustavno pitanje, a ne svjetonazorsko i legislativno, odvlačeći pažnju od stvarnih problema, odmičući sadržajni dio u drugi plan. Kako se pojavio, tako je i nestao, a s njim i šanse za pobjedu razjedinjene ljevice i centra.

Osobni animoziteti dijela SDP-a i Peđe Grbina kao predsjednika potpuno su odmaknuli Socijaldemokrate iz prirodne koalicije, kao i Radničku Frontu. Usprkos jakim imenima, Socijaldemokrati uopće nisu prepoznati u biračkom tijelu i nisu osvojili niti jedan mandat.

Aktualnu situaciju za Radio Nacional komentira predsjednik Socijaldemokrata Davorko Vidović.

Kad gledam što sad imamo na sceni mene to podsjeća na sredinu devedesetih. Ove godine kao i 1994. desna retorika je aktualna. Nju je prije imao HSP i koje Tuđman nije pripustio vlasti ali ga je trebao. Tih godina bilo je vrijeme privatizacijske pljačke a danas će se krenuti, čini se, prema energetskom sektoru i to je bio primarni cilj DP-a. On nije počeo spontano, već su oni koji su imali novac su okupili stručnjake, detektirali ključne strahove, detektirali neprijatelje i napravili uspješnu kampanju. Prije je to bilo antijugoslavenstvo, nacionalizam, danas su to migranti i antieuropeizam.

Tuđman je imao pod kontrolom ustašofilnu desnicu i on je figurirao kao antifašist i zapreka tome. Danas će Plenković to biti kao europejac.

Oni žele vratiti žene u kuhinju, vratiti Hrvate iz dijaspore, istjerati LGBTQ zajednicu.

Ljevica se nije okupila jer ljudi koji su to trebali napraviti, prije svega Grbin, nisu za to kapacitirani. Oni su na lagodnoj larpurlatističkoj anti HDZ politici mislili dobiti izbore.

Nemam nikakve konkretne dokaze, ali mislim da je Milanović bio iza projekta i određivao tko može biti u koaliciiji ljevice i centra. Mislio sam da je bilo moguće okupiti lijevo-centrističku koaliciju, ali je zapelo na prilično prizemnim i osobnim razlozima.

Mislim da je ono što godinama upozoravam, naša politička scena ima samo dva ozbiljna politička čimbenika, Plenkovića i Milanovića i njihov sukob je infantiliziran. Milanović je pokazao nevjerojatnu lakoću neprincipijelnosti, odustajanja od izrečenog, a sve što je rekao da neće sve je porekao. Meni je nevjerojatno da on još uvijek ima veliku popularnost, posebno na ljevici.

Ne znam što Plenković planira, ali previše je ruku da bi se riješio DP-a. Mi smo opet kao devedesetih u poziciji da biramo između dva zla – one koji nas kradu ili ustašoide. Treba vidjeti što je narativ. Jedini dobitnici ovih izbora je DP i mislim da to nije moguće da rastavi DP. Naime, unutar samog HDZ-a je glavno biračko tijelo desno, i to što je Plenković napravio dojam da je skrenuo HDZ u europocentrističku stranku, ali oni se nisu pomakli.

Domovinski pokret će recimo brundat protiv Istanbulske konvencije, a Plenković će to braniti, i svi će dobro na tome živjeti.

Iz ove perspektive, ne želim se vaditi, ali recimo Ričard iz Zadra je dobio više glasova od mene. Je li to moj poraz ili nije? Zauzeli smo kurs koji nije prepoznat u vremenima u kojima se stvari gledaju manihejski crno – bijelo. Onog trena kada je Milanović ušao i do kraja podijelio biračko tijelo, svi su pomislili da je glas nama bačen. SDP je njegovim ulaskom u tjedan dana porastao sedam posto.

SDP se mora emancipirati od Zorana Milanovića

Cijelo gostovanje poslušajte u nastavku: