Izbori su završili, ali nisu gotovi. Traju pregovori svih sa svima i svih protiv sviju. Relativno jednomjerna raspodjela glasova između HDZ-a s njegovim satelitima s jedne i njegove oporbe s druge strane, koja se cijepa na lijeve i desne opcije, učinila je sastavljanje Vlade napetom i neizvjesnom.

Ova napetost koja se posebno očituje u iskazivanju svjetonazorskih razlika cementiranih predizbornim obećanjima, kao što je slučaj s Domovinskim pokretom, još više čini složenim proces prikupljanja dovoljnog broja glasova za mogućnost dobivanja mandata i sastavljanje vlade. Stranke se lagano raslojavaju, javljaju se napukline i prostor za kupovinu glasova. Rok od dvadeset dana za sazivanje zasjedanje Sabora u 11 sazivu teče.

O izbornim rezultatima, mogućim koalicijama, ulozima i mogućem smjeru nove vlade razgovaramo s Boškom Piculom, docentom na fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, današnjim Gostom dana Radio Nacionala od 13 sati.
Razgovor poslušajte OVDJE.

Mislim da je Hrvatska skrenula blago ulijevo u odnosu na prethodne izbore. Na izborima prije četiri godine desno centrističke stranke u zbroju su imale više mjesta u Saboru. Sad imaju nešto manje, ali tih nekoliko mandata više ili manje lijevi je spektar približio, a SDP je gubitnik ovih izbora.

Ono što sve izbore i njihov ishod čini važnim je tko će imati nadvećinu za sastavljanje vlade. HDZ i DP su prije četiri godine bili u znatno boljoj poziciji da sastave vladu nego danas. Plenković je bio sretan kada je prije četiri godine vidio da s manjinama i centrističkim strankama ima potreban broj glasova i to bez Škorinog DP-a. Sad ovise o drugima. Nakon izbora su odmah počeli relativizirati izjave tijekom izbornog procesa pa tako se brišu teške riječi. Važno je formirati vladu.

Koalicije su uvijek kompromisi. Sve što ste rekli biračima teško je ostvarivo. U ovom slučaju DP je treća stranka i teško da će moći dobiti neke stvari poput deratifikacije Istanbulske konvencije.

Plenković ne voli ultimatume i teško da bi mogao reterirati, i to ne radi sebe nego zbog EU.

SDSS pokušava pronaći svog Pribičevića i na najpatriotskiji mogući način sudjelovati u Hrvatskoj vlasti. Na načelnoj razini suradnje to je očito moguće.

Pupovac je došao u poziciju da u Plenkoviću ima partnera. Dođe li njihovo sudjelovanje u vlasti u pitanje moglo bi Plenkovića uzdrmati kao čovjeka koji se zauzeo za neka načela.

Gotovo mjesec dana Grbin je uvjeravao da su pobjednička stranka a Milanović mandatar. SDP nije pobjednik, Milanović ne može nit će biti kandidat za mandatara. Grbin se samouništio i ono što je radio nekoliko godina bilo je uzaludno. Vi na izborima morate imati jasne nositelje budućih položaja i mislim da je Grbin trebao biti pramijerski kandidat. Nakon ovakvog rezultata, gdje je SDP dobio jedan mandat više uz Milanovićevu pomoć, nego na prošlim izborima ostvario Bernardić, Grbin bi trebao dati ostavku.

Milanović je onim s čime je prvo pomogao – u nastavku odmogao. Puno bolje bi bilo da je išla antiturudićevska koalicija iz proljeća. Milanović je pokazao strast, ali ne i sadržaj.

Riječ je o jednom od najspretnijih poteza jer predsjednik može dati ostavku i natjecati se za mjesto premijera. Da je dao ostavku na mjesto predsjednika RH, da se demokratskim procesom u SDP-u došlo do njegovog imenovanja, imali bi jasna pravila i aktere, ali bi proceduralno sve bilo čisto. Dogodilo se to da se zapravo nije dogodilo ništa!

Najizglednija je realizacija koalicije HDZ i DP-a, a manje je izgledno da će se okupiti nekoliko zastupnika koji bi podržali HDZ. Bilo kakvo mrcvarenje rezultata ne bi bilo dobro. Svi eksperimenti su pokazatelj neznanja i sumnjivih namjera.

EU izbori su na žalost izbori na koje izlazi manje ljudi i ovi neće utjecati bitno na njih. Odnosi uspostavljeni prije parlamentarnih izbora, reflektirat će se i na europske izbore.