Zagrebački Radio 101 uskoro bi trebao napustiti prostorije u zagrebačkoj Teslinoj ulici, nakon što je odlukom Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada odlučeno da se prostori koje od 1987. koristi Radio 101 vrate nasljednicima dioničara tvrtke Jadransko levantsko parobrodarsko društvo, koje je bilo vlasnik nekretnine koja se nalazila na toj lokaciji do završetka Drugog svjetskog rata. Pravomoćno rješenje o povratu imovine doneseno je još u listopadu prošle godine, a od izvora bliskih Radiju 101 Nacional je doznao da vlasnik i vodstvo tog radija već traže nove lokacije na koje će preseliti tu poznatu zagrebačku radiostanicu. No više je izvora Nacionalu ispričalo da je cijeli proces povrata nacionalizirane imovine bio vrlo sumnjiv te da je praktički napravljen bez znanja samih vlasnika Radija 101, koji su navodno o cijelom postupku bili obaviješteni tek na samom kraju procesa, kada su dobili rješenje o ishodu upravnog postupka.

Osim što iseljenje prijeti jednoj od najpoznatijih zagrebačkih radiopostaja, nakon završetka tog upravnog postupka panika je zavladala i u susjednom Zagrebačkom kazalištu mladih, u kojem strahuju da bi oni mogli biti idući u redu za povrat imovine te da bi se uskoro i ovo popularno zagrebačko kazalište moglo naći na ulici.

U takvoj situaciji nitko ne želi pod imenom i prezimenom izlaziti u medije jer strahuju od odmazde gradonačelnika Milana Bandića za kojeg vjeruju da se nalazi iza cijelog sumnjivog procesa. Tvrdi se da, suprotno zakonu, prvo vraća imovinu nasljednicima nekadašnjih vlasnika, a da potom oni prodaju te prostore Bandićevim prijateljima i poslovnim partnerima.

“Dio prostora nekadašnjeg Omladinskog kulturnog centra, poznat i kao Atrij, već je odavno po istom sistemu denacionaliziran i vlasnici su ubrzo nakon završetka procesa sve prodali, a lokale su preuzele neke sumnjive osobe. Već u tom procesu oduzet je dio prostora ZKM-u, a bojim se da bi uskoro i cijelo kazalište mogli izbaciti na ulicu”, izjavila je za Nacional osoba dobro upoznata s problematikom povrata imovine na prostoru nekadašnjeg OKC-a.

Slučaj povrata nekretnine koju danas koristi Radio 101, ima nekoliko sumnjivih detalja koji upućuju na to da prostori koje koristi Radio 101 nisu trebali biti vraćeni, već da je Grad Zagreb mogao financijski isplatiti nasljednike nekadašnjih dioničara tvrtke Jadransko levantsko parobrodarsko društvo, umjesto da im nekretninu vrati u naturalnom obliku. Naime, u Zakonu o naknadi po kojem se vrši povrat nacionalizirane imovine, stoji da je naturalni povrat moguć samo ako nije došlo do temeljite rekonstrukcije ili gradnje potpuno nove zgrade na mjestu na kojem se nalazila oduzeta imovina. U rješenju koje je donio Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, stoji da su vještaci utvrdili da je zgrada na uglu Gajeve i Tesline ulice, u samom centru Zagreba, nekoliko puta adaptirana i rekonstruirana, ali da izvedenim radovima nije nastala nova građevina, odnosno nije izmijenjen identitet objekta. Međutim, s tom ocjenom nije se složio poznati zagrebački arhitekt Branko Silađin, koji je projektirao posljednju rekonstrukciju OKC-a uoči Univerzijade 1987. Silađin je u razgovoru za Nacional potvrdio da je tada došlo do temeljite rekonstrukcije i da je na toj lokaciji zapravo sagrađena nova zgrada te da se nikako ne može tvrditi da izvedenim radovima nije nastala nova građevina, a pogotovo da nije izmijenjen identitet objekta.

“Od nekadašnje zgrade ostali su samo vanjski zidovi, a sve ostalo je bilo novo. Tvrditi da nije nastala nova zgrada je neozbiljno i moram priznati da sam bio šokiran kada su me upozorili da se događa povrat te nekretnine jer je Grad Zagreb uložio veliki novac u gradnju nekadašnjeg OKC-a. Mi smo čak podigli i potkrovlje, koje je do tada bilo potpuno neupotrebljivo, te smo podigli krovište da se može koristiti kao poslovni prostor. Čini mi se da oni koji bi se trebali brinuti za Zagreb, danas rade baš suprotno”, izjavio je za Nacional Silađin, potvrdivši da ga u cijelom postupku nije nitko kontaktirao kako bi iznio svoje mišljenje. Iz Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada za Nacional su samo potvrdili nalaze vještaka te tvrde da prilikom povrata nije prekršen Zakon o naknadi. “Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka, točno su određene površine poslovnih prostora koje su postojale u vrijeme konfiskacije i površine poslovnih prostora koje su naknadno dograđene i koje se ne vraćaju bivšim vlasnicima, pa je tako i u odnosu na poslovni prostor na prvom katu koji koristi Radio 101, površine 404,70 m2, utvrđeno da je isti nadograđen u površini od 47,83 m2 te je ovlaštenicima naknade isti vraćen u površini od 356,87 m2, a u odnosu na poslovni prostor u potkrovlju površine 43,63 m2 utvrđeno da je isti nadograđen te je ovlaštenicima naknade isti vraćen u površini od 29,14 m2”, napisao je za Nacional pročelnik Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Damir Lasić. U svojem odgovoru Nacionalu Lasić je odbacio i druge optužbe koje su na rješenje njegova ureda iznijeli odvjetnici s kojima smo razgovarali o toj temi. Naime, oni su istaknuli da stanje nekretnine, odnosno činjenica da je 1987. izgrađena gotovo potpuno nova zgrada, nije jedina stavka po kojoj se trebalo odbiti naturalno vraćanje imovine. Po mišljenju odvjetnika koje je kontaktirao Nacional, a koji su željeli ostati anonimni, Grad nekretninu nije trebao vratiti po još dva članka Zakona o naknadi. Tvrdi se da u rješenju Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada nisu uzeli u obzir članke 45. i 54. Zakona o naknadi. U 45. članku Zakona o naknadi stoji da se “poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona, ne vraćaju. Pod poduzećem u smislu ovoga Zakona smatra se vrijednost oduzetih nekretnina, uključujući i poslovni prostor. Za poduzeća iz stavka 1. ovoga članka prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjega vlasnika pripada naknada”. Za ovaj slučaj to je važno jer po informacijama do kojih je došao Nacional, 1946. tadašnjim dioničarima tvrtke Jadransko levantsko parobrodarsko društvo, čiji potomci danas zahtijevaju povrat nekretnina, konfiscirani su udjeli u toj tvrtki, a ne nekretnine. U odgovoru na upit Nacionala Damir Lasić tvrdi da je presudom Upravnog suda od 21. 12. 2011., koja je donesena u ovom postupku i koja je za njih obvezujuća, odlučeno da je nekretnina za koju je podnesen zahtjev za povrat bila u vlasništvu Jugolevant– parobrodarskog društva s.o.j. u Dubrovniku, kasnije preimenovana u Jadransko levantsko parobrodarsko društvo s.o.j. u Dubrovniku, u kojem su društvu prednici podnositelja zahtjeva imali udjele pa ima osnova za povrat predmetnih poslovnih prostora u vlasništvo jer se upravo radi o imovini ranije oduzetog društvenog poduzeća, koja u pretvorbi nije ušla u društveni kapital bilo kojeg trgovačkog društva i koja se koristi kao poslovni prostor, u kojem slučaju nema zapreke za primjenu odredbe članka 40. Zakona o naknadi.

“Upravni sud RH je u više odluka (npr. Us-6247/02 od 17. 3. 2005. godine) izrazio takvo stajalište iz sljedećih razloga, naime, svrha je i cilj Zakona o naknadi, prema mišljenju Suda, ispravljanje ili barem ublažavanje nepravdi koje su vlasnicima imovine učinjene od jugoslavenskih komunističkih vlasti. Polazeći od toga, da Republika Hrvatska nema gospodarske moći da nadoknadi sve štetne posljedice oduzimanja imovine, Zakonom o naknadi propisana su određena ograničenja, kako glede ovlaštenika, tako i glede vrste imovine za koju se priznaje pravo na naknadu, odnosno kada se vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku. U tom kontekstu treba tumačiti i odredbu članka 45. Zakona o naknadi, budući da zbog proteka vremena, gospodarskih aktivnosti i vlasničkih promjena u oduzetom poduzeću, fizički nije moguće vraćanje u vlasništvo, radi čega je sukladno članku 47. Zakona o naknadi i propisana naknada u dionicama tog ili nekog drugog društvenog poduzeća. Međutim, kada oduzeto poduzeće, kao što je to u konkretnom slučaju, nije ušlo u društveni kapital ni jednog sadašnjeg trgovačkog društva sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća te kada se ima u vidu činjenica da je predmetna nekretnina u naravi poslovna zgrada, Sud ne nalazi zakonske zapreke za primjenu čl. 40. Zakona o naknadi, odnosno naturalni povrat pojedinih poslovnih prostora”, tvrdi pročelnik Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Damir Lasić. S njegovim se mišljenjem ne slažu odvjetnici koje je kontaktirao Nacional. Oni tvrde da je odlukom Kotarskog suda iz Orebića 1946. izvršena konfiskacija udjela koje su u Jadransko levantskom parobrodarskom društvu imali preci tražitelja povrata imovine. “U ovom slučaju ne može se primijeniti članak 40. kao što tvrde iz Gradskog ureda jer nije nacionalizirana imovina pravne osobe, odnosno poduzeća, a to poduzeće ne postoji pa nema niti pravnog sljednika, niti su poslovni prostori uneseni u imovinu poduzeća. Zato se ne može primijeniti odredba članka 40. Zakona o naknadi, kao niti jedna druga odredba osim članka 45”, mišljenje je koje su Nacionalu iznijeli odvjetnici koji su upoznati s cijelim slučajem.

Osim članka 45. sporan je i članak 54. Zakona o naknadi u kojem stoji da se “ne može vratiti u posjed ili vlasništvo imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, zaštite kulturne i prirodne baštine, znanosti, energetike i vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti”. Po tom članku povrat ne bi bio moguć jer je kao vlasnik sporne nekretnine upisano Zagrebačko kazalište mladih, što znači da se tražena imovina koristi u kulturi te nije moguć njezin povrat. I po tom pitanju postoje različita mišljenja Gradskog ureda i odvjetnika. Damir Lasić tvrdi da ZKM nije upisan kao vlasnik nekretnine i da kao se kao takva ona ne koristi u kulturi.

“Odlukom Skupštine Grada Zagreba od 29. 6. 1992. godine (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 9/92 i 2/93), iz Radne organizacije Omladinski kulturni centar (RO OKC) ovo je kazalište izdvojeno kao posebno samostalno javno kazalište te je istom Odlukom utvrđeno da ZKM ima pravo korištenja prostorija u kompleksu Teslina – Gajeva od podruma do trećeg kata, ukupne površine 3127,06 m2 s pravom korištenja zajedničkih dijelova ukupne površine 1534,40 m2, dok je utvrđeno da je Grad Zagreb pravni sljednik preostalog dijela imovine u sastavu RO OKC ukupne površine 2595,06 m2, s pravom korištenja zajedničkih dijelova ukupne površine 1534,40 m2. Iz navedenoga proizlazi da je Grad Zagreb korisnik ostatka ovog kompleksa pa je tako i obveznik povrata svih poslovnih prostora koji su ranije tijekom ovog postupka vraćeni podnositeljima zahtjeva, a provedenim očevidima nedvojbeno je utvrđeno da se svi poslovni prostori o kojima je već riješeno, kao i predmetni poslovni prostori koje koristi Radio 101 d.o.o., nalaze u zgradi koja je izgrađena na zemljištu oznake z.k.č. 3213/1 k.o. Grad Zagreb i na kojoj je kao tijelo upravljanja upisano Poduzeće državnih stambenih zgrada I. Rajona u Zagrebu, odnosno nedvojbeno je da se ne nalaze u zgradi koja je izgrađena na zemljištu oznake zk.č. 3213/2 k.o. Grad Zagreb, na kojemu pravo korištenja ima Zagrebačko kazalište mladih”, tvrdi pročelnik Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada. No odvjetnici, pak, tvrde da je u ovom obrazloženju Damira Lasića, kao i u obrazloženju koje je dano kao rješenje u upravnom postupku, po kojem je vraćena nekretnina na drugoj čestici, “pravni nonsens” jer je ZKM upisan u zemljišnim knjigama na cijelom kompleksu, a parcelizacija, odnosno cijepanje čestica, napravljena e bez znanja ZKM-a i nije bila provedena u zemljišnim knjigama.

Nacional je doznao i da je zbog svih navedenih razloga Ministarstvo pravosuđa 2008. već jednom ukinulo djelomično rješenje Grada Zagreba iz srpnja 2001., ali je unatoč tome ponovno donesena ista odluka. O cijelom slučaju Nacional je zatražio komentar i od gradonačelnika Bandića, ali ni nakon deset dana nismo dobili odgovor. Komentar smo zatražili i od čelnih ljudi Radija 101, ali oni ovaj slučaj kao stranka u postupku nisu željeli komentirati. Međutim, ovaj postupak zabrinuo je veliki broj zagrebačkih kulturnih djelatnika, koji smatraju da je gradonačelnik Bandić uoči izbora krenuo u obračun s njima te da pokušava izbaciti kulturne ustanove iz atraktivnih lokacija u centru grada. Osim što opasnost od iseljenja prijeti Zagrebačkom kazalištu mladih, Jutarnji list je prije desetak dana pisao o mogućem iseljenju Teatra Exit, Hrvatskog filmskog saveza iz Kina Tuškanac te o prekidu ugovora o najmu koji Grad Zagreb ima sa Zagreb Film Festivalom za Kino Europa, iako je to kino kojim upravlja Boris T. Matić, dobitnik nagrade za najbolji europski program za 2016. godinu, koju dodjeljuje mreža europskih kina Europa Cinemas. Ako se to doista i dogodi, Zagreb će ostati bez nekoliko svjetski priznatih kulturnih programa, a na njihovu mjestu bi se vrlo vjerojatno otvorili novi restorani i kafići, kojih je u Zagrebu ionako previše.