Objavljeno u Nacionalu br. 429, 2004-02-03
Hrvatski je državni vrh 27. siječnja ponovno suočen s izvještajem privremene upraviteljice Hercegovačke banke u kojem se podrobno opisuju financijske malverzacije za koje su optuženi Jelavić i kompanija, a hrvatsko bi državno odvjetništvo trebalo otkriti tko je iz vrha HDZ-a potkraj 90-ih odgovoran za pljačku 300 milijuna DEM
Mladen Bajić, glavni hrvatski državni odvjetnik, početkom prošlog tjedna iznova je o aferi Hercegovačka telefonom razgovarao s Marinkom Jurčevićem, federalnim tužiteljem u BiH. Povod za njihov razgovor bila je nedavna akcija SFOR-a, nakon koje su zbog umiješanosti u aferu Hercegovačka banka uhićeni Ante Jelavić, Miroslav Prce i Miroslav Rupčić, bivši čelnici HDZ-a BiH.
Prema dijelu hrvatske vlasti, na udaru tužiteljstva BiH uskoro će se naći korisnici kredita Hercegovačke banke, među kojima i obitelj Ivanković Toby Robinson otkrila je da je većina novca za plaće HVO-u nezakonito transferirana preko MORH-a RH, a 180 milijuna kuna završilo je na privatnom računu nepoznatog vlasnikaNjih su trojica pritvoreni pretprošlog tjedna na 30 dana jer ih John McNair, šef posebnog odjela za gospodarski kriminal Tužiteljstva BiH, tereti za malverzacije u Hercegovačkoj banci. Njihove obitelji, politički suradnici, simpatizeri i odvjetnici odmah su ih proglasili prvorazrednim političkim žrtvama, koje su se našle na pravno navodno posve neutemeljenom udaru međunarodnih upravitelja u BiH.
To očito nije dojmilo Bajića i Jurčevića. Razgovor dvojice državnih odvjetnika prošao je u prijateljskom ozračju. Bio je to rutinski razgovor u kojem je Bajić ponudio Jurčeviću svu pomoć koju eventualno bude trebao. Hrvatsko državno odvjetništvo više je puta pomagalo bosanskim kolegama u vezi s aferom Hercegovačka banka na temelju nekolicine zahtjeva za pravnom pomoći i u Državnom odvjetništvu tvrde da na tu suradnju nije bilo nikakvih primjedaba.
Čini se da dobra suradnja hrvatskih i bosanskih državnih odvjetnika u aferi Hercegovačka banka doista proizlazi iz obostranog interesa, jer pljačku više stotina milijuna maraka hrvatskog proračunskog novca hrvatsko državno odvjetništvo istražuje posve nevezano uz aferu Hercegovačke banke.
Trenutno se u odvojenim postupcima pokušava rekonstruirati je li i u kojoj mjeri umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs odgovoran za krađu proračunskog novca kroz firmu Monitor M, tko je sve sudjelovao u navodnim malverzacijama tvrtke RH Alan, kako je i zbog koga hrvatska naftna kompanija Ina u Mostaru zbog suradnje s HVO-om izgubila za desetke milijuna maraka, te u kakvim je sve financijskim malverzacijama navodno sudjelovao bivši hrvatski konzul u Mostaru Ćiro Grubišić.
Kako se još se ne nazire kako bi i kada ti slučajevi u Hrvatskoj mogli biti okončani, očekuje se da bi posljednja uhićenja u BiH, kao i zahtjevi za izručenjem nekih hrvatskih državljana bosanskim vlastima radi kriminala u Hercegovačkoj banci, mogli dati novi poticaj hrvatskom pravosuđu.
Međutim, u hrvatskom državnom vrhu procjenjuju da bi nedavno uhićenje Ante Jelavića, Miroslava Prce i Miroslava Rupčića, nekoć visokih političkih dužnosnika u Bosni i Hercegovini, prvenstveno moglo biti tek uvod u nova brojna uhićenja u BiH. Vjeruje se da bi se na udaru mogli naći svi koji su nezakonito profitirali zahvaljujući Hercegovačkoj banci.
Visoki državni dužnosnik za Nacional je sredinom prošlog tjedna izjavio da bi se na udaru bosanskog tužiteljstva uskoro mogli naći i brojni korisnici kredita Hercegovačke banke, a među prvima poduzetnička obitelj Ivanković, vlasnici mesno prerađivačke industrije “Lijanovići”. Međutim, procjenjuje se da na udaru neće biti samo pripadnici hrvatskog naroda u BiH nego i druge osobe, ponajprije one koje se već nalaze na tzv. crnoj listi SAD-a. Među ostalima, posebno se spominje i Hasan Čengić, nekoć glavni logističar Armije BiH, danas utjecajan član Stranke demokratske akcije.
Navodno bi se kao smjernice za daljnja uhićenja u BiH mogli upotrijebiti i transkripti telefonskih razgovora uhićenih, koje su mjesecima snimale britanske i američke službe.
Hrvatski državni vrh 27. siječnja je od nadležnih službi primio iscrpno izvješće, zapravo podsjetnik, o pravim razlozima uhićenja Jelavića, Prce i Rupčića. Iako je izviješće klasificirano kao ‘Vrlo tajno’, ono najvećim dijelom prenosi sadržaj Privremenog izvješća Toby Robinson, privremene upraviteljice Hercegovačke banke od konca 2002.
Sadržaj tog izviješća nije samo precizna rekonstrukcija kriminalnih aktivnosti za koje se sumnjiče Jelavić, Prce i Rupčić, nego i neugodan podsjetnik na krajnje diskutabilnu politiku koju je bivša vrhuška HDZ-a sve do pada s vlasti 2000. vodila prema susjednoj BiH. Ono je aferu Hercegovačka banka rekonstruiralo još od vremena uoči njena osnivanja tijekom 1998.
Hercegovačka banka osnovana je 1998. s nominalnim ciljem da pomogne hrvatskoj zajednici u Hercegovini, nedugo pošto je Velimir Lovrić, prvi direktor Hercegovačke banke, bivšem hrvatskom predsjedniku Tuđmanu poslao pismo u kojem je opisao “Projekt Hercegovačke banke”. Kad je tri godine poslije visoki međunarodni predstavnik u BiH poslao u banku snage SFOR-a i postavio ondje privremenog upravitelja, vrlo brzo pronađeni su pisani tragovi koji su nedvojbeno sugerirali da je projekt Hercegovačke banke zapravo bio zamišljen, uspostavljen i zloupotrijebljen od male grupe koja je htjela kontrolu, vlast i financijsku dobit.
Kako je cijeli projekt pokojnom Tuđmanu predočen u vrijeme kad mu je rak želuca već uznapredovao, proširio se kroz maligne metastaze na mali mozak i bitno mu smanjio sposobnost rasuđivanja i upravljanja Hrvatskom, interesnoj grupi koja je osmislila projekt Hercegovačke banke vjerojatno nije bilo teško manipulirati u Tuđmanovo ime i pokrasti umalo 300 milijuna maraka proračunskog novca.
Najveći dio tog novca pokraden je pod okriljem i u ime Hrvatskog vijeća obrane. Hrvatska vlada tada se na temelju Daytonskog mirovnog sporazuma obvezala plaćati većini pripadnika HVO-a plaće i mirovine. Iako je to formalizirano 22. studenoga 1998. Sporazumom o posebnim odnosima Hrvatske i Federacije BiH, velik dio tog novca isplaćen je i prije sklapanja tog sporazuma.
Izvješće Toby Robinson otkrilo je da je većina novca predviđenog za isplate plaća ukradena. Novac se iz Hrvatske u BiH slao na račune samog HVO-a, Upravi, za skrb pri Ministarstvu obrane, privatnoj građevinskoj tvrtki Monitoru M i federalnom Ministarstvu za pitanja branitelja domovinskog rata. Osim toga, novac iz Hrvatske nije se slao iz Ministarstva financija, kako je bilo predviđeno međudržavnim sporazumom, nego je iz proračuna prvo bio transferiran u Ministarstvo obrane, a potom u BiH.
Toby Robinson otkrila je da je većina novca za plaće HVO-u zapravo bila transferirana prvo nezakonito preko Ministarstva obrane, a potom preko privatne tvrtke Monitor M, kojom je tada upravljao Ljubo Ćesić. Osim toga, otkrilo se da je samo 1998. od ukupno 900 milijuna kuna, koliko je stiglo iz Hrvatske na račun HVO-a, za plaće potrošeno tek oko 30 posto tog iznosa. A 180 milijuna kuna završilo je na privatnoj štednoj knjižici nepoznatog vlasnika, od čega je dio možda potrošen za isplatu plaća u gotovini, a dio vjerojatno ukraden. Dio novca potrošen je za isplate plaća u privatnim poduzećima, dio za plaćanje kredita koje su neke hercegovačke tvrtke bile podigle, a dio za otplatu dionica nekih dioničara Hercegovačke banke poput hercegovačkih franjevaca, koji su također značajno sudjelovali u pljački hrvatskog državnog novca.
Sličan se trend pljačke nastavio i 1999., a znatno se smanjio tek padom HDZ-a s vlasti 2000.
Toby Robinson u svom je izvješću navela da je afera s Hercegovačkom bankom pokazala da su, zahvaljujući sprezi s čelnicima hrvatskog HDZ-a, čelnici te stranke u BiH sudjelovali u koordiniranoj pljački Hrvatske radi stvaranja preduvjeta za destabilizaciju i kasniju podjelu Bosne. Sve je to, po izvještaju privremene upraviteljice Hercegovačke banke, omogućeno postavljanjem ključnih pojedinaca na mjesta u vladi odakle su kontrolirali ta sredstva.
“Kad je hrvatska Vlada počela prebacivati sredstva HVO-u preko Hercegovačke banke, Ante Jelavić bio je ministar obrane Federacije. Jelavić je bio i prvi direktor Monitora M, dioničara-osnivača banke. Nakon pobjede na izborima za predsjedništvo 1998., Jelavić je postavio Miroslava Prcu kao svoju zamjenu u ministarstvu. Prce je nastavio praksu svog prethodnika u pogledu trošenje novca hrvatske Vlade. Uz to, ključni zamjenici u Ministarstvu obrane također su bili članovi odbora banke i s njima povezani ljudi. Ivan Medić, pomoćnik ministra obrane u to vrijeme, bio je također u upravnom odboru Hercegovačke banke, kao i u nadzornom odboru Monitora M i Hercegovina gradnje. Obje su te tvrtke bivši dioničari banke i dva najveća korisnika kredita u banci. Ljubo Ćesić Rojs, pomoćnik ministra obrane u Hrvatskoj, također je bio u odboru Monitora M i prvom upravnom odboru u banci”, piše u izvješću privremene upraviteljice.
U dijelu hrvatskog državnog vrha nadaju se da bi nakon Jelavićeva uhićenja nadležni bosanski organi napokon mogli ispitati i kakvu su ulogu on i njegovi suradnici imali u ilegalnoj prodaji oružja HVO-a Armiji BiH, te jesu li prekršili zakon kad su dio hrvatskog proračunskog novca transferirali za stambene kredite podobnim članovima HVO-a. Listu tih kredita svojedobno je napravio bivši ministar obrane Federacije BiH Mijo Anić, a sada se pretpostavlja da bi i većina onih koji su te kredite shvatili kao jednokratnu novčanu pomoć također mogli odgovarati.
Očekivanja dijela hrvatskog vrha nisu okrenuta samo prema susjednoj BiH. Čini se kako u tim krugovima prevladava uvjerenje da Državno odvjetništvo izbjegava istraživati političku odgovornost niza hrvatskih političkih dužnosnika koji su odgovorni za nezakonito transferiranje hrvatskog novca u BiH.
Kako je izvješće Toby Robinson pokazalo je da se novac tehnički nije iz Hrvatske pravilno prebacivao u BiH, jer je onamo stizao iz hrvatskog Ministarstva obrane, a ne iz Ministarstva financija, od hrvatskog Državnog odvjetništva, u najmanju ruku očekuje se da pokaže ozbiljniji interes tko je to i kako Borislavu Škegri, tada informiranom ministru financija, uspio narediti nezakonito transferiranje ukupno 647 milijuna maraka u tri godine. Škegro je pri tomu tek jedan u nizu istaknutih hrvatskih političara koji su koncem 90-ih znali za pljačku gotovo 300 milijuna maraka proračunskog novca koji je netragom nestao s nominalnog puta pomoći Hrvatima u Hercegovini. Zato u dijelu hrvatskog državnog vrha očekuju da od državnog odvjetništva o tim radnjama postavi nekoliko pitanja Zlatku Mateši, tadašnjem premijeru, Andriji Hebrangu i Pavlu Miljavcu, bivšim ministrima obrane, ali i aktualnom premijeru Ivi Sanaderu, koji je tada obnašao utjecajnu funkciju Predstojnika Tuđmanova ureda.
Komentari