Problem porasta nasilja u Hrvatskoj, komentirali su psihijatar Ivo Urlić i sociolog Renato Matić gostujući u programu HRT-a. Upozorili su kako se nasilje u društvu može vidjeti na svim razinama društva, počevši od dnevne politike pa do obitelji. Ustvrdili su kako je sve češći okidač za ovakve događaje egzistencijska praznina.
“To je jedna strašna vijest, čak i u kategorija strašnoga ima jedno posebno značenje i prva reakcija nas ljudi je da malo odmaknemo tu strijelu koja nas probode i zaustavi, jer sve drugo otpada po bilo kakvoj liniji važnosti. Takav jedan masakr i tragedija, koja nije samo zahvatila ljude koji su pogođeni, nego i članove obitelji, susjede i prijatelje. Puno ljudi je ostalo “pogođeno” tim mecima. Možemo govoriti o 30 do 40 i puno više ljudi koji su “pogođeni” tim mecima. Pred time čovjek treba zastati i zapitati se što se događa, što smo propustili napraviti”, zapitao se psihijatar Ivo Urlić.
Sociolog Renato Marić dalje je komentirao:
“Što nam prvo proleti kroz glavu kad čujemo takvu vijest? Meni je isto otprilike slična reakcija bila, prvo je nevjerica. Bili smo ovdje i svaki put kada se čujemo i kada sam tu, tema nikad nije vedra. Tema je nažalost ovakva i ono što je strašno, unatoč tome što se ovdje priča i što se tiče bura – pitanje je što će se stvarno promijeniti”, nadovezao se sociolog Renato Marić.
‘Ne postoji prava prevencija u našem društvu’
Sociolog Matić povezao je direktno ovakve tragedije s količinom nasilja koje konzumiramo.
“To apsolutno. Jučer je i sam ravnatelj policije rekao da je sustav zakazao. Koliko smo puta imali informacije da je neka osoba prije privođena i pokazivala nasilne sklonosti? Nakon puštanja nije ostalo nikakvo jamstvo da se ta osoba promijenila”, rekao je.
“Drugo je pitanje oružja. Čovjek ga je nelegalno posjedovao, to je apsolutno skandalozno. Nema prevencije, ne postoji prava prevencija, možemo govoriti što god hoćemo, ali toga u našem društvu nema”, ustvrdio je.
‘Motiv je uvijek ključan’
Psihijatar Urlić ustvrdio je kako je motiv za ovakve zločine ključan, ali i povezao tragediju sa životnom sredinom pojedinca koji ju je prouzročio.
“Mislim da je motiv uvijek ključan, motiv aktivira nešto što se akumulira, a to što se nakuplja se vidi kroz vrijeme ili se može barem naslutiti. Ako je netko, a postoji taj podatak, kupuje pivo u samoposluzi i sjedi ispred, onda zbilja možemo kazati da privlači pažnju. Vidimo, možda ne u centru grada, nego u pojedinim kvartovima koji su socijalno zapušteno – vidimo te grupice ljudi”, rekao je.
“Što možemo reći o kvaliteti takvog socijalnog kontakta plus alkohol. To je popunjavanje jedne praznine, ali kvaliteta je zbilja na vrlo niskim granama. U tom smislu moramo nešto napraviti”, kazao je Urlić za HRT.
‘Pogledajte komunikaciju u našoj politici’
Matić je ponovio koliko je nasilje svepristuno u svakodnevnom životu, od obitelji, preko politike, do međunarodnih odnosa.
“Nije samo obitelj, to je samo društvena institucija. Ako pogledate civilizaciju od početka, granice država se definiraju putem nasilja, svi međunarodni odnosi u velikoj mjeri završavaju sukobima i tek onda prorade razum i želja da se izbjegnu neki daljnji sukobi. Pogledajte komunikaciju u našoj politici, odnos premijera i predsjednika, zar to nema elemente nasilja. Pogledajte komunikaciju u Saboru, zar to nema elemente nasilja“, rekao je.
Osvrnuo se i na izjavu predsjednika Zorana Milanovića koji je, komentirajući atentat na Donalda Trumpa, rekao da “na čelu države mora biti čovjek koji je spreman primiti 100 grama olova”.
“Ta izjava govori sama za sebe. Nema potrebne to više komentirati. To može biti rečeno u šali, stilu. Može se razumjeti u prenesenom smislu, da predsjednik mora osjećati svakodnevnicu koja se može usporediti s ratom”, istaknuo je Matić za HRT.
Upozorio je i kako se o braniteljima počelo govoriti kao o problemu.
“Govoriti o braniteljima kao o određenom problemu? Svi smo kao društvo traumatizirani, i mi koji smo bili branitelji – s činjenicom da smo prošli rat”, upozorio je.
‘Egzistencijska praznina’
Urlić je upozorio kako do ovakvih situacija često može dovesti egzistencijska praznina koja se javlja zbog nestrukturiranog i stresnog života.
“Kada vidite da čovjek koji je rođen 1973. godine, u jeku Domovinskog rata, bio je u svojim 20-im godinama. Kada se osobnost konačno formira, mnogi su bili izloženi situacijama koje inače, da nije bilo rata – teško da bi se susreli s takvim drastičnim prijetnjama. Sada kad vidimo, da je početak života bio označen teškim stresogenim situacijama, onda je i pitanje koliko je obitelj funkcionalna”, rekao je.
“Ljudi koji nisu aktivni u radnom smislu ili ne podižu jednu mladu obitelj i nemaju ispred sebe ciljeve, upadnu u egzistencijsku prazninu i ne mogu smisleno organizirati svoj život”, dodao je.
Komentari