Objavljeno u Nacionalu br. 703, 2009-05-05

Slovenski tajkun Boško Šrot likvidacijom Jadranske pivovare i prodajom vrijednog zemljišta na kojem se ona nalazi želi namaknuti novac kako bi vratio milijunske dugove i spriječio propast svog posrnulog poslovnog carstva

Jadranska pivovara u Splitu mogla bi postati prva hrvatska žrtva katastrofalnog poslovanja slovenskog tajkuna Boška Šrota, vlasnika holdinga Pivovarna Laško i jednog od najbogatijih ljudi u toj državi. Prošlog tjedna je objavljeno da njegova kompanija kao većinski vlasnik planira likvidirati Jadransku pivovaru, zatvoriti proizvodnju, te otpustiti svih 160 radnika. Na taj način slovenski tajkun mogao bi potpuno uništiti tu nekoć uspješnu splitsku tvrtku, nedavno modernizirane proizvodne pogone razmontirati i premjestiti u Sloveniju, te prodati vrijedno pivovarino zemljište u atraktivnom priobalnom dijelu Splita. Prodajom tog zemljišta, na kojem se uz industrijske mogu graditi i komercijalni sadržaji, čak i stanovi, Šrot bi mogao namaknuti više desetaka milijuna eura, koji su mu potrebni kako bi mogao bankama uredno vraćati svoje dugove, koji trenutačno iznose više od milijardu eura.

Takve namjere Pivovarne Laško izazvale su bunt među radnicima u pivovari, koji su organizirali prosvjed, nakon kojeg je tvrtku napustio predsjednik Uprave Tomaš Udrih. Tako danas Jadranska pivovara radi, ali u njoj nema predstavnika Pivovarne Laško.

Ivica Blažević, regionalni povjerenik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (PPDIV), tvrdi kako je danas jasno da je Pivovarna Laško dugo planirala takav razvoj događaja: “Mislim da je danas poprilično očito kako su od prvog dana namjere Pivovarne Laško bile da ugasi proizvodnju u Jadranskoj pivovari u Splitu, a cijelu kompaniju pretvori u običan distributivni centar za svoje pivo u Dalmaciji. Ova tvrtka godinama je bila jedna od najuspješnijih u Splitu, no otkad su je preuzeli Slovenci, samo bilježi gubitke. No dok su stvarali gubitke, menadžeri su primali plaće od 8000 eura, a članovi Uprave napuštali tvrtku uz milijunske otpremnine. Zbog toga nije teško zaključiti kako je ovaj scenarij bio isplaniran, jer jednom kad se uništi proizvodnja, vrijedno zemljište Pivovare u atraktivnom dijelu Splita ostaje slobodno. Likvidacija je posljednji čin takve strategije i ako se provede, radnici će ostati bez posla i ikakvih prava, dok će Pivovarna Laško moći autonomno raspolagati imovinom tvrtke, pa tako i zemljištem. Mi to nećemo dopustiti, jer smatramo da naša tvrtka može, uz sposobnu upravu i dobrog vlasnika, poslovati vrlo uspješno.”

Da spriječe likvidaciju pivovare, radnici su podnijeli zahtjev za otvaranjem stečaja. Naime, u slučaju da tvrtka krene u likvidaciju, cijelim postupkom upravlja vlasnik. Radnici danas strahuju kako bi se Šrot mogao dogovoriti s vjerovnicima tvrtke da privremeno povuku svoje isplatne zahtjeve. On bi onda mogao nesmetano ugasiti kompaniju i prodati građevinsko zemljište, a tim novcem pokriti dugove i još ostvariti profit.

Budući da se radi o zemljištu veličine 35.000 četvornih metara na samoj obali Kaštelanskog zaljeva, te kako je u urbanističkom planu osim za industrijsku predviđeno i za “mješovitu namjenu”, nije teško pretpostaviti kako ono samo za sebe vrijedi više od cijele kompanije značajno opterećene gubicima i kreditima.

Ipak, ako tvrtka uđe u stečaj, upravljanje preuzima stečajni upravitelj, a Blažević je uvjeren kako tvrtka na taj način može preživjeti: “Nažalost, mi smo u situaciji da od dva zla moramo birati manje. Stečaj, uz kvalitetnog upravitelja, omogućio bi nam da nastavimo s radom, a da u tom razdoblju pokušamo s Pivovarnom Laško dogovoriti rješenje. Trenutačno je to nemoguće, ja sam dva puta tražio sastanak s Boškom Šrotom, kako bi nam on predstavio svoje planove za Jadransku pivovaru, ali bez uspjeha. Na ovaj način želimo se zaštititi. Žiro-račun tvrtke blokirala je Porezna uprava zbog neplaćanja poreza, radnici su plaću za ožujak dobili samo u neto iznosu, za plaće u travnju novca nema, tako da vjerujemo kako postoje osnove za otvaranje stečaja. Nemamo drugog izbora, Pivovarna Laško nas je uništila.”

Slovenska kompanija 98-postotni udjel u splitskoj tvrtki kupila je 2000. godine. Jadranska pivovara tada je poslovala sa znatnim profitom, zapošljavala je 360 ljudi, a njezino pivo Kaltenberg, koje je proizvodila po licenci bavarskog princa Luitpolda, bilo je tržišni lider na području Dalmacije. Ipak, dolaskom novih vlasnika promijenila se i poslovna politika kompanije. Pivovarna Laško znatno je smanjila proizvodnju vrlo popularnog Kaltenberga, a povećala proizvodnju svojih brendova, Laškog piva i Zlatoroga.

Ipak, ta piva nikad nisu postigla značajniji tržišni uspjeh, a uz visoke troškove modernizacije proizvodnje splitska tvrtka vrlo brzo je počela bilježiti značajne gubitke. Kako Pivovarna Laško nije bila spremna svojim sredstvima pokrivati gubitke Jadranske pivovare, gubici su se kontinuirano prenosili na sljedeću godinu, kako bi bili otplaćeni iz budućeg profita. Tog profita nije bilo, pa su dugovi rasli, a krajem 2007. iznosili su oko 140 milijuna kuna. Tvrtka je kod Splitske banke ishodila kredit od 40 milijuna kuna, a banka je zauzvrat stekla založno pravo nad nekretninama pivovare.

S druge strane, uprava je pod izlikom loših rezultata kontinuirano smanjivala broj zaposlenih, tako da je u devet godina otpušteno 200 ljudi. Ipak, čak ni tako radikalno smanjenje broja zaposlenih nije rezultiralo poboljšanjem poslovnih rezultata. Pivovara i dalje bilježi gubitke iako danas raspolaže jednom od najmodernijih punionica u ovom dijelu Europe i zapošljava upola manje radnika nego nekoć.

Ivica Blažević upravo to smatra glavnim dokazom katastrofalnog rada uprave i odnosa vlasnika tijekom posljednjih godina: “Nevjerojatno je da sve ostale pivovare u Hrvatskoj ostvaruju goleme profite, a mi poslujemo s gubicima. Čak i Daruvarska pivovara, koja je bila na rubu propasti, danas radi s plusom, a najveća pivovara u Dalmaciji propada. To može biti samo posljedica lošeg menadžementa. Upravo zato uvjeren sam da uz dobro vodstvo opet možemo postati uspješna tvrtka. Imamo vrlo modernu proizvodnu liniju, ugovor o licencnoj proizvodnji Kaltenberga traje nam do 2015. i uvjeren sam da je to temelj budućeg razvoja. Potražnja za tim pivom je ogromna, samo ove godine proizvodnja nam je porasla za 15 posto. Ipak, tvrtka bilježi gubitke, račun joj je u blokadi, a novca za plaće radnika nema. Dakle, ili je uprava nesposobna ili to čini namjerno.” Iako je teško zaključiti je li namjera Pivovarne Laško od početka bila da postupno ugasi proizvodnju u Splitu, danas je jasno kako su čelnici Pivovarne Laško tu odluku donijeli znatno prije nego što je ona priopćena radnicima. Naime, gašenje proizvodnje započelo je još krajem prošle godine, kad je Uprava iznenada odlučila prekinuti proizvodnju piva Zlatorog u Splitu. Tek nekoliko mjeseci poslije donesena je odluka da se distribucija Laškog piva prepusti splitskoj Orbico Grupi, a na temelju tog ugovora za distribuciju Laškog piva osigurano je i pivovarinih 2000 točionika piva. Na taj način slovenska kompanija osigurala je uvjete za nesmetanu distribuciju svojih proizvoda i u slučaju likvidacije Jadranske pivovare.

Budući da namjeravaju ugasiti proizvodnju u Splitu, očito je kako u slovenskoj kompaniji planiraju ubuduće hrvatsko tržište opskrbljivati pivom proizvedenim u Sloveniji. Naime, Pivovarna Laško nedavno je pobijedila u sudskom sporu koji je vodila s InBevom, vlasnikom Zagrebačke pivovare, oko vlasništva nad Pivovarnom Union. Stekavši kontrolu nad Unionom, Pivovarna Laško stekla je i tržišni udjel od 80 posto u Sloveniji, kao i ogromne proizvodne kapacitete, iz kojih se može opskrbljivati hrvatsko tržište. Zbog toga im punionica u Splitu nije ni potrebna, a njenom likvidacijom mogu ispuniti dva cilja. Prvi je da oslobode vrijedno građevinsko zemljište, a drugi da s tržišta eliminiraju Kaltenberg, koji bi im bio tržišni konkurent.

Upravo to i jest razlog što Slovenci nikad nisu ozbiljno prionuli traženju novog vlasnika za pivovaru, iako su to svojedobno najavljivali. U javnosti se tada spekuliralo kako bi za kupnju splitske pivovare mogle biti zainteresirane sve tri velike svjetske pivarske kompanije koje posluju u Hrvatskoj, InBev, Heineken i Carlsberg, i to zbog izvrsnog zemljopisnog položaja Jadranske pivovare, kao i njene razgranate distributivne mreže u Hrvatskoj. Naime, unatoč svim problemima ta tvrtka još uvijek drži 40 posto maloprodajnog tržišta u Dalmaciji. Budući da značajan dio te prodaje otpada upravo na pivo Kaltenberg, nedavno se javila mogućnost i da tvrtku kupi vlasnik te licence i poznate njemačke pivovare König Ludwig Schlossbrauerei, bavarski princ Luitpold. On je navodno Bošku Šrotu uputio čak i pismo namjere za preuzimanje splitske pivovare, ali slovenski tajkun se oglušio, očito procjenjujući da bi prodajom pivovare zaradio manje i ojačao konkurenciju.