U zagrijanoj slovenskoj političkoj sceni za vrijeme pandemije koronavirusa i krajne desne vlade Janeza Janše dogodilo se nešto nezamislivo. Unatoč tome što je nakon policijskih pretraga i uhićenja  potpredsjednika Vlade Zdravka Počivalšeka  zbog navodne korupcije kod kupnje maski i respiratora  ministar unutarnjih poslova Aleš Hojs pred televizijskim kamerama izjavio da daje “neopozivu ostavku”, koju je prema njegovim riječima premijer Janša prihvatio – on ostaje ministar unutarnjih poslova Slovenije. Nešto slično se u 30 godina od  odcjepljenja i prvih demokratskih izbora u slovenskoj politici još nikad nije dogodilo, a vjerojatno ni u drugim državama na Balkanu i u Europi.

Nekoliko sati poslije pretrega na jedanast lokacija, koje su 30. lipnja proveli kriminalisti slovenskog Nacionalnog istražnog ureda (slovenski PNUSKOK) ministar Aleš Hojs sazvao je konferenciju za novinare. “Petnaest minuta prije ove konferencije  o svojoj ostavci sam obavijestio predsjednika Vlade. Predsjednik Vlade je prihvatio moju neopozivu ostavku”, rekao je pred televizijskim kamerama Hojs. Uz to, čitav tekst ostavke, u kojoj je za pretrage optužio “udbaško-partijske strukture” u policiji, tužiteljstvu i na sudovima,  objavio je i na svome Twitter računu. “Zbog toga te poštovani predsjedniče obaviještavam da sa današnjim danom neopozivo odstupam kao ministar unutrašnjih poslova vlade Republike Slovenije”, piše na kraju ostavke.

Dok su svi u Sloveniji i šire razumijeli da je barem oko “neopozive ostavke” Aleš Hojs govorio istinu, tjedan dana kasnije došlo je do velikog iznenađenja. Prema slovenskim propisima o ostavci ministra premijer treba službeno obavijestiti parlament najkasnije tjedan dana poslije ostavke. Kad se izaslanici  Državnog zbora na sjednici upoznaju s ostavkom ministra, mandat ministru formalno prestane. Međutim, do zakonitog ruka od sedam dana u ponoć sa  7. na 8. srpanj Janša parlamentu nije poslao obavijest o ostavci Hojsa, čime on službeno ostaje na položaju ministra unutrašnjih poslova.

Dan kasnije Hojs je na pitanje novinara “da li je još uvijek ministar” odgovorio: “Ne znam. To je u rukama predsjednika Vlade”. Dodao je da o svojoj ostavci s Janšom nije razgovarao i da ne zna je li on prihvatio njegovu ostavku.

Predsjednik Državnog zbora Igor Zorčič potvrdio je da nije službeno obaviješten o ostavci ministra Hojsa. Unatoč tome u srpanjsku sjednice nije uvrstio raspravu o interpelaciji protiv ministra unutrašnjih poslova, koju je zatražila opozicija zbog više razloga. Kao jedan od istaknutih razloga naveli su da je, protivno odluci lokalnih vlasti u Mariboru, Ministarstvo dozvolilo koncert Marka Perkovića Thomsona što je izazvalo mnogo javnih prosvjeda i pisama različitih organizacija i pojedinaca u Sloveniji.

Ovim trikom ili namjernom prijevarom od strane Janšine vlade slovenska politika dosegla je novo dno obzirom na poštivanje demokratskih procedura i općih moralno-etičkih vrijednosti.

Da je situacija ozbiljna i da je Janšina vlada krajnje desna potvrđuje i jučerašnja rasprava putem interneta o izazovima Europe unije, koju je pod naslovom Necenzurirana Europa organizirala mađarska ‘Fundacija za građansku Mađarsku’. Na njoj su sudjelovali mađarski premijer Viktor Orban, srpski predsjednik Aleksandar Vučić i slovenski premijer Janez Janša.

Prave rasprave među trojicom neliberalnih vođa iz regije, koji u svojim državama uskraćuju ljudska prava i  svojim političkim metodama potkopavaju demokraciju, zapravo nije bilo, jer su svi imali duge monologe u kojima su hvalili jedan drugoga. Ali riječi Janeza Janše, koji je izjavio da se u Europi vodi “bitka za naš način života” i da najveću prijetnju predstavlja “kulturni marksizam”,  potvrđuju koliko mogu biti opasne njezine politike i  angažiranje slovenskih neonacista.

“Na polju ideologije najveća prijetnja Europskoj uniji je kulturni marksizam. U komunističkom manifestu napisano je da je za stvaranje novog svijeta potrebno rastaviti naciju, obitelj, privatno vlasništvo, privatno obrazovanje i religiju. To se sada događa putem masovnih medija, kulturne industrije, nekih političkih stranaka”, rekao je Janša, a njegove izjave bile su prenesene i na službenom Twitter računu slovenske vlade.

Međutim iste riječi i termin “kulturni marksizam” je u svome manifestu upotrijebio te svojim terorističkim napadom ponovno popularizirao norveški krajnje desni terorist Anders Breivik, koji je 2011. godine u Oslu i na otoku Utoja ubio 77 ljudi. Breivik, koji je na suđenju upotrebljivao nacistički pozdrav Sieg Heil, trenutno izdržava zatvorsku kaznu od 21 godina, dok su njegove neonacističke i ekstremističke ideje očite dobile podršku i prenesene su od strane samog premijera slovenske vlade, koji će u 2021. predsjedati Vijećem Europske unije.

Znači, svojom izjavom Janša je jučer za najveće neprijatelje Europe i Slovenije označio medije, umjetnike i lijeve političke stranke, što u vezi s angažiranjem krajnje desnih i neofašističkih prosvjednika koji su počeli marširati Ljubljanom pokazuje opasne političke planove Janšine krajnje desne vlade.

Viktor Orban je u svome nastupu sve troje državnih voditelja ocjenio kao “dobre patriote” i “poseban klub boraca za slobodu”. Za Janšu je rekao, da “Janeza u Mađarskoj vidimo kao najhrabrijeg borca za antikomunističku politiku u europskoj politici. Sjajni povratnik koji se uvijek bori, nikad ne odustane i uvijek se vrati.” S druge strane je Aleksandar Vučić, čija policija posljednjih dana brutalno tuče   prosvjednike u Beogradu priznao: “Puno sam naučio od Viktora, nije me sram to reći.”