Slovenija je u četvrtak na  Europskom sudu za ljudska prava (ECHR) u Strasbourgu podnijela tužbu protiv Hrvatske zbog kršenja prava nekadašnje Ljubljanske banke Zagreb na naplatu dugova hrvatskih tvrtki, objavio je slovenski ministar za pravosuđe Goran Klemenčič.

Mogućnost tužbe protiv Hrvatske lani je najavio premijer Miro Cerar zbog zakona kojim je Slovenija temeljem presude suda u Strasbourgu morala početi s otplatom neisplaćene štednje Ljubljanske banke štedišama u Hrvatskoj i BiH.

Slovenija od Hrvatske traži “najmanje 360 milijuna eura odštete”, kazao je Klemenčič na konferenciji za novinare.

Dodao je da su hrvatske vlasti u proteklih 25 godina svojim postupcima sustavno onemogućavale Ljubljansku banku da naplati svoj dug sudskim putem.

“Tako je banka na nezakonit način prikraćena za svoju imovinu”, rekao je slovenski ministar pravosuđa.

U tužbi se Slovenija poziva na više konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda i tvrdi da je Hrvatska kršila pravo Ljubljanske banke na pravično suđenje, na izvršenje sudske presude i pravo na suđenje u razumnom roku.

Tužbe Ljubljanske banke u Hrvatskoj protiv tvrtki koja joj duguju novac u prosjeku su trajala više od 18 godina, kazao je Klemenčič.

Dodao je da je o tužbi izvijestio svog hrvatsku kolegu Antu Šprlju i očekuje da će proći barem dvije godine dok ECHR ne donese odluku.

“Tužba neće ni poboljšati ni pogoršati odnose dviju država, ali bi presuda o odšteti Ljubljankoj banci to pitanje dugoročno zatvorila”, rekao je Klemenčič.

Premijer Cerar je prošle godine najavio da bi Slovenija mogla tužiti Hrvatsku, nakon što je slovenski parlament temeljem odluke suda u Strasbourgu proglasio Sloveniju odgovornom za povrat stare devizne štednje Ljubljanske banke iz vremena bivše SFRJ njezinim štedišama u Hrvatskoj i BiH. To je pitanje Ljubljana nakon osamostaljenja proglasila “sukcesijskim pitanjem”.

U Sloveniji se niz godina tvrdi da su potraživanja Ljubljanske banke u Hrvatskoj veća od njezinih dugova, zbog toga što je banka dugovima hrvatskih tvrtki pripisivala zatezne kamate što je jako povećalo njihov dug, dok su se dugovi banke prema štedišama vodili kao a vista štednja ili štednja po viđenju s niskim kamatama.