Politička monolitnost Istočnog bloka početkom osamdesetih bila je uzdrmana osnivanjem nezavisnog sindikata Solidarnost u Poljskoj. Solidarnost je osnovana u rujnu 1980. u brodogradilištu Gdanjsk te je, vođena karizmatičnim Lechom Walesom, osamdesetih godina predstavljala najznačajniji nekomunistički pokret u istočnoj Europi

Komunistička partija postupno je gubila nadzor nad zemljom, a razvojem događaja u Poljskoj bila je zabrinuta i Moskva. Sovjeti su još od sporazuma u Gdanjsku snažnim pritiscima djelovali na Varšavu da poduzme odlučnu akciju te je nad Poljskom počeo lebdjeti duh događaja iz Mađarske 1956. i Čehoslovačke 1968., kada su sovjetski tenkovi obnovili utjecaj Komunističke partije. Naposljetku je 18. listopada 1981. na instrukcije dobivene iz Moskve Centralni komitet poljske komunističke partije na mjesto premijera imenovao generala Wojciecha Jaruzelskog. Jaruzelski je u Poljskoj uveo politiku čvrste ruke, stvoreno je tzv. Vojno vijeće nacionalnog spasa, a 13. prosinca 1981. proglašeno je izvanredno stanje u zemlji te je počelo slamanje utjecaja Solidarnosti. General Wojciech Jaruzelski pojavio na televizijskom ekranu umjesto jutarnjeg dječjeg programa i proglasio izvanredno stanje u Poljskoj.

Do kraja prosinca 1981. prosvjedi su u potpunosti nestali. Solidarnost je bila potpuno zabranjena u listopadu 1982., no pojedine skupine nastavile su aktivnost u tajnosti. Događaji su naišli na osudu u inozemstvu, a SAD su uvele gospodarske sankcije Poljskoj, dok je CIA nastavila financirati aktivnosti Solidarnosti u ilegali. Izvanredno stanje bilo je ukinuto u srpnju 1983., a članovima Solidarnosti dana je politička amnestija. Tijekom osamdesetih Solidarnost je nastavila djelovati u ilegali te su povremeno organizirali manje štrajkove. Walesa je oslobođen iz zatvora u studenom 1982., a dvije godine kasnije dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir koju nije primio jer mu poljska vlada nije odobrila izdavanje putovnice.