Protjerani u Latviju nakon ruskog napada na Ukrajinu, ruski slobodni mediji dali su si u zadaću da pružaju neovisne informacije milijunima sunarodnjaka izloženima propagandi Kremlja.

„Oni koji kontroliraju informacije, kontroliraju situaciju”, rekao je Tihon Dzjadko, glavni urednik neovisnog ruskog TV kanala Dožd, koji sada ima sjedište u Rigi.

Rekao je da je cilj njegove televizijske postaje da omogući ljudima pristup „realnim informacijama o onome što se događa, a ne propagandi koju šire ruske TV postaje”.

Moskva pokušava blokirati novinske portale koje smatra disidentskima i ograničila je pristup glavnim društvenim medijima.

“Srećom, može se doći do informacija iz Rusije putem interneta, društvenih medija. Digitalna ‘željezna zavjesa’ nije dovoljno jaka”, rekao je za AFP.

Dožd, što na ruskom znači kiša, prestao je s radom početkom ožujka pošto su im vlasti blokirale emisije u kojima se kritički izvještavalo o sukobu u Ukrajini.

Moskva je uvela i kazne zatvora za širenje ‘lažnih vijesti’ o ruskoj vojsci i ratu.

„Postalo je nemoguće ovdje raditi. Jer bi samo zbog toga što nazivate rat ‘ratom’ mogli dobiti do 15 godina zatvora”, rekao je Dzjadko.

Latvijska vlada ponudila im je da se skrase u Rigi i do sredine srpnja nastavili su s emitiranjem.

Nekoliko drugih medija također je pronašlo utočište u glavnom gradu Latvije kao što su Nova Gazeta Europa i moskovski ogranak Deutsche Wellea.

Grad je domaćin i neovisnom portalu Meduzi od 2014. godine.

Oko 300 ruskih oporbenih novinara preselilo se od veljače u tu baltičku zemlju, po novinarki Dožda, Valeriji Ratnikovoj.

Latvija, čija ruska manjina čini 30 posto stanovništva, zabranila je sve televizijske postaje bazirane u Rusiji zbog širenja propagande, huškanja na rat i prijetnje nacionalnoj sigurnosti.

“Optuženi za ekstremizam i izdaju”

Drugi novinari, umjetnici i oporbeni aktivisti iz Bjelorusije i Rusije pronašli su sigurnost u susjednim baltičkim zemljama Estoniji i Litvi.

Za Dzjadka i njegove zaposlenike, odlazak je bio nešto o čemu nisu morali ni razmišljati.

„Doznali smo da će policija izvesti raciju u našem uredu i da će naši novinari biti uhićeni i optuženi za ekstremizam i izdaju”, rekao je.

„Pronašli smo karte za Istanbul i za nekih sat vremena spakirali smo tri kovčega, probudili djecu i otišli na aerodrom”.

Danas šezdesetak Rusa u egzilu radi za Dožd u inozemstvu, u Rigi, Francuskoj, Gruziji i Nizozemskoj.

Potražnja postoji, rekao je Dzjadko.

Istaknuo je da čak i vladine ankete pokazuju da se 30 posto Rusa, njih 45 milijuna, „što je golema brojka”, protivi ratu u Ukrajini.

„Puno ljudi u Rusiji razumije sve. Ne podržavaju rat, ne podržavaju svojeg predsjednika Putina, ali se samo boje išta reći”, rekao je.

„Nije sigurno. Ti ljudi željni su neovisnih informacija. Izazov je kako doći do njih”.

Ratnikova je rekla da im se u prvim danima nakon invazije povećao broj gledatelja.

„Vjerujem da smo potrebni tisućama, čak milijunima ljudi. I to nije samo naša bivša publika… S vremenom mnogi ljudi će početi sumnjati”, rekla je za AFP.

„Progone naše kolege”

Kiril Martinov, zamjenik glavnog urednika Nove Gazete, perjanice istraživačkog novinarstva u Rusiji, otišao je u ožujku samo s laptopom u rukama i planom da objavljuje neovisne vijesti u inozemstvu.

Nova Gazeta je u međuvremenu u Rusiji zabranjena.

„Bili smo odlučno protiv rata i još smo protiv rata iako je u Rusiji preopasno to reći naglas”, rekao je za AFP.

„Zato progone naše kolege u Rusiji”.

Martinov je u Rigi osnovao Novu Gazetu Europu zajedno s drugim izbjeglim novinarima.

Prvo izdanje tiskalo se u svibnju, na latvijskom i ruskom, a novine u cijelom svijetu objavile su njihove članke iz solidarnosti.

Članke koji su uslijedili objavili su na internetu, dijeleći ih putem društvenih medija, uključujući YouTube, Telegram i Twitter.

„Ruske vlasti još se pomalo boje blokirati YouTube iz nekih tehničkih i socijalnih razloga”, rekao je Martinov.

Dodao je da YouTube ima “najveću medijsku platformu u zemlji jer… normalni ljudi u Rusiji ne žele gledati nacionalnu televiziju”.

Dzjadko jako osuđuje televizijske novinare koji šire državnu propagandu, nazivajući ih „ratnim zločincima”.

„Dezinformacije su jedan od razloga zašto je taj rat počeo i zbog čega još traje”, rekao je.