Objavljeno u Nacionalu br. 1034, 16. veljače 2018.
Slobodan Ljubičić, vlasnik lokalne televizije TV Sljeme kojoj SDP duguje gotovo 10 milijuna kuna, za Nacional je izjavio da još uvijek nije finalizran dogovor s tom strankom, dok vrhu SDP-a nije jasno kako je na naplatu došao dug lokalnoj televiziji čije je poslovanje šest puta češljao i USKOK
Prošloga petka, kada je naizgled bila razriješena višegodišnja dužnička i politička drama oko SDP-ova duga za lokalne izbore u Zagrebu iz davne 2009. godine, pojavila se nova prijetnja ovrhom toj stranci. Ovrha je samo bila odgođena neko vrijeme jer Slobodan Ljubičić, bivši suradnik i dugogodišnji ključni financijski operativac gradonačelnika Milana Bandića, formalno još ništa nije prihvatio, a još manje potpisao pravno obvezujući dokument. Za taj dug od prije devet godina koji je s kamatama narastao s početnih 4,3 na visokih 9,5 milijuna kuna stranka nije imala novac na računu a ovrhu, temeljem odluke Visokog trgovačkog suda, pokrenuo je Ljubičić, vlasnik lokalne zagrebačke televizije TV Sljeme koja je ispostavila SDP-u taj račun na naplatu. Zašto je taj dug završio čudnim, ali i mutnim kanalima na naplatu kod te televizije kojoj je neko vrijeme prijetio stečaj i čije je poslovanje šest puta češljao i USKOK, nikome u SDP-u ni danas nije jasno.
Ti SDP–ovi izvori tvrde da Zoran Milanović, kojem se sada to pokušava staviti na teret kao krimen za razdoblje u kojem je bio predsjednik SDP-a, s tim dugom nije imao nikakve veze. Milanović je bio, kako kažu, predsjednik SDP-a, a ne računovođa stranke, a još manje računovođa njene gradske organizacije. Dug su stvorili, kako su naglasili, isključivo Bandić i njegov krug koji je nemilice trošio i financirao tu kampanju za budućeg gradonačelnika noseći novac čak u torbama. Bilo je to isto, kako kažu, kao u danima početka pretvorbe i privatizacije 90-ih godina, kada su HDZ-ovi povjerenici na sličan način, “torbarenjem”, preuzimali vrijedna hrvatska poduzeća. Te 2009. Bandić je bio i zadnji put SDP-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, da bi kasnije napustio stranku. Milanović je rekao Borisu Maleševiću da treba pojačati predizbornu kampanju, a Malešević je bio direktor tvrtke Designsystem, marketinške kompanije koja je vodila sve predizborne kampanje SDP-a od 1994. To je razvidno i iz sudskog zapisnika Trgovačkog suda u Zagrebu od 23. veljače 2015. koji je u posjedu Nacionala. Na osnovi tog sudskog spisa Visoki trgovački sud je i donio pravomoćnu odluku o naplati duga SDP-u.
Naime, iz sudskog zapisnika vidljivo je što je Milanović rekao Maleševiću temeljem svjedočenja šefa Designsystema. Ta Milanovićeva sugestija o pojačavanju izborne kampanje odnosila se samo na oglašavanje SDP-ove izborne liste broj 13 za zagrebačku gradsku skupštinu koju je vodio Milanović, a ne i za Bandićevu gradonačelničku kampanju. Na toj izbornoj listi čiji je nositelj bio tadašnji predsjednik SDP-a, Milanović je osobno Bandića smjestio na zadnje, 51. mjesto. SDP je pobijedio s potporom od 34% Zagrepčana, ali prema Milanovićevoj sugestiji u trenutku kada je govorio o pojačavanju kampanje Maleševiću to je bilo zato što je ta njegova lista, navodno, bila slabo prisutna u medijima. A taj Milanovićev zahtjev, kako tvrde ovi Nacionalovi izvori, sigurno nije moglo toliko koštati da bi astronomski napumpala dug SDP-a na milijunske iznose. Za taj konkretan dug u stranci nije bila donijeta nikakva odluka, a fakture nisu bile provedene kroz računovodstvo SDP-a, pa ih nije bilo ni u stranačkim financijskim izvješćima. Zato dug nije mogao biti ni plaćen. Svi su napori te predizborne kampanje, kako tvrde ovi Nacionalovi izvori iz SDP-a, bili usmjereni isključivo da se pomogne Bandiću kao kandidatu za gradonačelnika. On je 2009. pobijedio i opet je postao gradonačelnik Zagreba, ali je to uspjelo i izbornoj listi predvođenoj Milanovićem.
Ukratko, ovi Nacionalovi izvori tvrde da Milanović svom nasljedniku na čelu stranke Davoru Bernardiću nije ostavio taj dug kao kostur u ormaru, kako mu se danas nastoji imputirati i podmetnuti. Po njima, i Bernardić koji se i dalje u stranačkim prostorijama na Iblerovu trgu često hvali da povremeno ruča s Milanovićem, donedavno nije želio ni čuti za taj dug. Smatrao ga je kreativnom financijskom malverzacijom i velikom podvalom kojom se SDP-u pokušava nanijeti velika financijska i politička šteta. Međutim, predsjednik SDP-a prošloga petka priznao je taj dug i obznanio da se SDP izvukao iz bankrota.
U SDP–u smatraju da je Bandić spornu kampanju financirao noseći čak i novac u torbama, što ih je podsjetilo na početak pretvorbe i privatizacije 90-ih godina, kada su se ‘torbarenjem’ preuzimala vrijedna poduzeća
Prema načelnom dogovoru Ljubičića u središnjici SDP-a, taj dug treba se razlomiti kroz obročnu otplatu na rate u sljedećih šest godina, a Ljubičić je navodno bio spreman povući i tužbu za drugi dug težak 1,5 milijuna kuna za kampanju iz drugog kruga istih tih lokalnih izbora u Zagrebu iz 2009. Međutim, unatoč toj ohrabrujućoj vijesti za SDP uoči vikenda, sve još nije bilo gotovo, a Ljubičić SDP drži i dalje u neizvjesnosti. Prema Ljubičićevim riječima, on je prošloga petka samo odgodio pokretanje ovrhe nad imovinom SDP-a. Rekao je svojim sugovornicima u SDP-u da napišu što žele, ali u nedjelju poslijepodne još nije mogao potvrditi je li doista odustao od prisilne naplate ili ne. To će, kako je rekao, tek odlučiti ovoga tjedna. Još će razmisliti.
Za taj dug na SDP-ovu računu u ovom trenutku nema novca pa su u opasnosti i nekretnine stranke, uključujući i stranačke prostorije na Iblerovu trgu u Zagrebu. “U središnjici stranke postigao sam načelan dogovor s trojicom članova vodstva SDP-a: tajnikom stranke Zvanom Brumnićem i članovima predsjedništva SDP-a Rajkom Ostojićem i Peđom Grbinom koji su me i pozvali na razgovor. S Bernardićem sam se čuo samo telefonom. Međutim, još ništa nije službeno završeno. Čekam razvoj događaja u SDP-u i pratim hoće li se držati dogovora da ne izlaze u javnost s krivim informacijama, na što su se obvezali”, rekao je Ljubičić za Nacional. Ponedjeljak je, po svemu sudeći, trebao biti taj “dan D” za njegovu konačnu odluku – pokreće li ovrhu ili odustaje od nje. Ljubičić je rekao:
“Iziritiralo me to što sam u subotu pročitao u novinama da se Bernardić na Predsjedništvu SDP-a za svoj odlazak na večeru na kojoj je snimljen s gradonačelnikom Bandićem opravdao tako da je rekao da je na taj rođendan otišao jer je znao da će tamo biti Bandić. Išao je, kako se pohvalio kolegama u stranci, ne bi li Bandića nagovorio da povuče ovrhu moje firme TV Sljeme. Međutim, vlasnik televizije Sljeme nije Bandić, nego ja, pa mi nije jasno kako mu je mogao skinuti tu ovrhu kao što se hvalio u stranci. Nije mi jasno kako je to mogao dogovoriti bez mene”.
Bernardić je bio snimljen u Zelini za stolom s Bandićem na proslavi 40. rođendana Dalibora Bastaleca, zastupnika u skupštini Zagrebačke županije iz Bandićeve stranke. Upravo je Bastalec svojim glasovanjem nedavno srušio Bernardićeva stranačkog kolegu Mihaila Zmajlovića s dužnosti predsjednika skupštine Zagrebačke županije. Zmajlović i kolege iz SDP-a ponovo su se ozbiljno naljutili na Bernardića, a Ljubičić se naljutio, kako je rekao, zbog te Bernardićeve potrage za izgovorom jer je odlaganje ovrhe dogovorio on osobno u središnjici SDP-a, a Bernardić uopće nije bio nazočan tom sastanku. Istovremeno iz SDP-a su najavili kako će paralelno podići regresnutužbu protiv Jelene Pavičić Vukičević koja je, po njihovom mišljenju, neovlašteno stavila potpis na ugovor o cesiji, a vjerojatno će tužbu podići i protiv Milana Bandića.
‘U središnjici stranke postigao sam načelan dogovor s trojicom članova vodstva SDP-a: Zvanom Brumnićem, Rajkom Ostojićem i Peđom Grbinom. S Bernardićem sam se čuo samo telefonom’, kaže Ljubičić
Činjenica je da je SDP poslije tih zagrebačkih lokalnih izbora 2009. nanizao pobjednički niz. Najprije je početkom 2010. SDP-ov kandidat Ivo Josipović pobijedio na predsjedničkim izborima. Potkraj 2011., godinu dana kasnije, na parlamentarnim izborima pobijedila je i Kukuriku koalicija predvođena Milanovićem. A on se poslije nije libio u komunikaciji s briselskom administracijom iskazivati i suverenističke stavove koji nisu bili simpatični vodstvu Europske unije.
Da nitko u SDP-u nije želio preuzeti fakturu za troškove Bandićeve kampanje za lokalne izbore 2009. jer se u to vrijeme već rasplamsavala bitka između Milanovića i Bandića u SDP-u, vidi se i u sudskom zapisniku iz Maleševićeva svjedočenja. Tako Malešević objašnjava da tvrtke Advans i Zagrebplakat za usluge zakupa medijskog prostora koje su pružali SDP-u račun nisu isporučivali direktno stranci jer, kako je rekao Malešević, “ni SDP, niti Bandić nisu htjeli prihvatiti fakturu”. On je preuzeo tu obvezu.
“Pristao sam na ime društva Designsystem ispostaviti predmetnu fakturu koja se u stvari odnosi upravo na ove usluge koje sam naveo – zakup medijskog prostora, a što su izvršila društva Advans i Zagrebplakat”, rekao je na Trgovačkom sudu u Zagrebu Malešević. Odgovarajući na pitanje zašto je to prihvatio, odgovorio je da je to učinio zato što je njegova tvrtka “Designsystem imala dugogodišnju poslovnu suradnju sa SDP-om” pa je smatrao “da će se na ovaj način sve riješiti”. Ništa se, međutim, nije riješilo, a na konkretno pitanje suda kako je taj dug SDP-a završio u financijskim operacijama lokalne zagrebačke televizije TV Sljeme koja je danas u Ljubičićevu posjedu, odgovorio je da mu nije poznato.
Komentari