Washington Mail

Zastoj u napredovanju makedonije prema članstvu u NATO-u i Europskoj Uniji otuđuje albansku zajednicu koja nema nacionalističkog oduška.

Makedonci su u opasnoj fazi. Ne samo što Grčka toj zemlji nameće međunarodnu blokadu, nego sad ogorčena raspra između vlade i oporbe dovodi u pitanje i unutarnju stabilnost Makedonije. Obje opasnosti mogle bi strmoglaviti tu zemlju u međuetničke sukobe i uznemiriti čak i šire susjedstvo. Premijer Nikola Gruevski i njegova vladajuća stranka VMRO-DPMNE optužili su socijaldemokratskog oporbenog lidera Zorana Zaeva da smišlja državni udar. Sve vrvi od glasina da inozemne obavještajne službe, najvjerojatnije grčke, nastoje destabilizirati Makedoniju opskrbljujući Zaeva dokazima o vladinim zlouporabama moći.

Zaev je pak optužio administraciju VMRO-DPMNE-a za brojna kršenja zakona – nepotizam, posvudašnje prisluškivanje, korupciju, izborne prijevare. Opozicija tvrdi da je vlada izgubila povjerenje i da su u Makedoniji nužni prijevremeni izbori.

Kritike Gruevskoga, i unutar i izvan Makedonije, stavljaju mu na teret demokratsko reteriranje, pogotovo što se tiče VMRO-DPMNE-ova “državnog porobljavanja” ključnih institucija te zemlje, kao i manipulacije pravosuđem te nesmiljenog pritiska na masovne medije.

Još nešto izaziva nelagodu – reagiranje albanskog stanovništva na sukobe između tih dviju makedonskih stranaka. Unatoč Ohridskom okvirnom sporazumu, što je bio potpisan nakon kratkotrajnog ustanka u ljeto 2001., Albanci su daleko od integriranosti u političke i ekonomske strukture. Njihovi predstavnici tvrde da su podzastupljeni u državnim institucijama i da ne uživaju dovoljno blagodati iz državnog proračuna.

Kao rješenje neki su albanski lideri predlagali stvaranje dvodomnog parlamenta sa zastupničkim domom i domom narodā, od kojih bi ovaj drugi mogao djelotvornije reprezentirati interese Albanaca. Takvoj su se parlamentarnoj shemi žestoko suprotstavljale sve makedonske stranke kao receptu za blokadu, paralizu i diobu nalik na BiH. Albanski su lideri predlagali i razmjernu alokaciju državnog proračuna između dviju najvećih etničkih zajednica. Premijer Gruevski upozorio je da bi oporba mogla izazvati iskrenje međuetničkog konflikta uspije li srušiti vladu i razbiti VMRO-DPMNE-ovu koaliciju s najvećom albanskom strankom u Makedoniji, Demokratskom unijom za integraciju.

Još je opasnije to što zastoj u napredovanju Makedonije prema članstvu u NATO-u i EU otuđuje albansku zajednicu. Ona osjeća da nema udjela u polemici između Atene i Skopja pa, za razliku od makedonskih Slavena, Albanci nemaju nacionalističkog oduška. To bi se moglo promijeniti ako vladajuća koalicija doživi slom i dvije se najveće albanske stranke u Makedoniji počnu nadmetati u predlaganju federalizacije ili čak komadanja te države.

Takva perspektiva svakako je moguća i brzo bi se mogla protegnuti i na susjedne zemlje. Albanija bi nastojala obraniti svoju etničku “svojtu”, Bugarska bi ponudila pomoć srodnom slavenskom etnosu, Srbija bi se pozivala na to kako je Makedonija, tobože kao i ona, također žrtva albanskog separatizma, a Grčka i Turska mogle bi obnoviti svoje tradicionalno suparništvo. Makedoniji, EU-u, NATO-u i SAD-u, svima njima prijeti gubitak u svađama unutar Makedonije ili između Atene i Skopja. Ali postoji sila koja je na dobitku od tog “zamrznutog sukoba” – Putinova Rusija. Moskva igra na kartu obiju strana u grčko-makedonskoj polemici, jer joj to pomaže da blokira proširenje NATO-a i EU-a i povećava utjecaj Kremlja na obje vlade.

Osporavajući ustavno ime Makedonije, Atena je stalno svirala moskovsku pjesmu stavljajući veto na put Makedonije u NATO i EU. Izborna pobjeda Syrize može pojačati protunatoovske i antiameričke osjećaje u Ateni. Neka je vrsta nagrade za to Putinov osobni poziv novom grčkom premijeru Tsiprasu da posjeti Moskvu. Držanje Syrizinih lidera odaje promoskovsku liniju tijekom rata između Rusije i Ukrajine, a oni nastavljaju gledati na Rusiju kao na utvrdu protiv “globalne hegemonije” SAD-a. Tijesne veze između Syrize i glavnoga moskovskoga kvazifašističkog i imperijalnog “eurazijskoga” ideologa Aleksandra Dugina došle su nedavno na vidjelo, pokazujući koliko blisko krajnja ljevica i krajnja desnica surađuju protiv liberalizma i demokracije.

S obzirom na svoje ideologijske sklonosti, nova će se grčka vlada suprotstavljati širenju NATO-a kako bi marksistički tendenciozno opstruirala napredovanje Makedonije, argumentirajući da je NATO poluga svjetskog kapitalizma. Syriza bi također mogla eksploatirati nacionalističke sentimente – budući da su njene ekonomske politike, po svemu sudeći, osuđene na propast, a njeni ideolozi neće htjeti biti doživljeni kao izdajice grčkih nacionalnih interesa.

K tomu, Panos Kammenos, vođa vladina koalicijskog partnera Neovisni Grci i novi ministar obrane, zadržava tvrdolinijaški stav prema Makedoniji. Kako bi se revanširao Kammenosu za to što podržava Syrizine ekonomske politike koje se protive strogoj štednji, Tsipras bi mogao zamrznuti bilo kakve pregovore o imenu Makedonije. To će biti u savršenom skladu s kremaljskom politikom hladne distanciranosti prema Zapadu.

Istodobno se Moskva ulaguje makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom opravdavajući optužbe njegove vlade protiv oporbe. Putin se nada kako bi Gruevski mogao postati novim Viktorom Orbánom, dakle nalik na mađarskog premijera kojega EU i SAD bojkotiraju zbog reteriranja u demokratskim standardima. To će pak ojačati one koji argumentiraju protiv članstva Makedonije bilo u NATO-u, bilo u Uniji. A Moskva će tada djelovati kao zaštitnica Makedonije, slijedeći, dakako, svoje ekspanzivne interese na Balkanu.

Primaran je cilj Kremlja diljem te regije, dakle, jugoistočne Europe, opstruirati Zapad. Uz iskorištavanje podjela u Bosni i Hercegovini i profitiranje od srbijansko-albanskih svađa, Moskva će sve više igrati i na grčku i makedonsku kartu ne bi li spriječila bilo kakvo razrješenje polemike o imenu Makedonije ili donošenje rezolucije o tom problemu. Na kraju krajeva, grčka nepomirljivost glede imena te zemlje uznemiruje grčko susjedstvo, rasplamsavajući političke i etničke napetosti, kao i stvarajući pogodnosti za miniranje institucionalnog proširenja Zapada.