Slikar Stojan Aralica rođen je u Škarama kod Otočca u Lici 1883. godine. U Münchenu je studirao slikarstvo, najprije privatno kod Heinricha Knirra, zatim na Akademie der bildenden Künste kod Karla Marra i Ludwiga Hertericha, a grafiku je učio u Pragu. U Zagrebu je otvorio privatnu slikarsku školu i 1920. priredio prvu samostalnu izložbu. U ovom ranom stvaralačkom razdoblju (1914 — 1925.) pretežno je slikao portrete i aktove oblikujući izraz u atmosferi minhenske Akademije i secesije.

Duži boravak u Parizu (1925 — 1933.) i rad u ateljeu Andréa Lhotea označavaju prekretnicu u njegovoj umjetničkoj orijentaciji. Svoj novi likovni izraz Aralica razvija na dostignućima impresionizma, fovizma i pariške slikarske škole izrađujući najčešće pejzaže i motive mrtve prirode.

Povratkom u Zagreb počinje njegovo treće stvaralačko razdoblje (1933 — 1941.) i drugi boravak u zagrebačkoj umjetničkoj sredini. U vrijeme kada je živio u Zagrebu slikao je uglavnom intimne isječke predjela na Jadranu. To se ocjenjuje kao najuspješnije doba njegovog stvaralaštva, sa slikama punim topline, svjetlosti i intenzivne čiste boje.

Njegovo četvrto stvaralačko razdoblje (1941 — 1980.) je obilježeno djelovanjem u beogradskoj umjetničkoj sredini, a od 1957. povremeno boravi i radi i u Rovinju.

Njegovo djelo je puno vedrine i optimizma, sa istančanim osjećajem za boju i prozračnu atmosferu mediteranskog podneblja. Dominantan slikarski stil mu je u duhu pariškog postimpresionizma i lirske apstrakcije. Neke od najznačajnijih slika su mu: Motiv iz Lošinja, Žena sa slamnatim šeširom, Portret Brane Petronijevića, Put, St. Tropez i Jesen u Lici.

Slikar Stojan Aralica umro je 4. veljače 1980. godine.