Slikar Julije Knifer, nakon osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja u Osijeku, odlazi na studij u Zagreb, na Akademiju likovnih umjetnosti (smjer slikarstvo), koju i završava u Zagrebu 1956. (u klasi prof. Đure Tiljaka). Jedan je od suosnivača i član skupine Gorgona (1959.-1966.), sudionik je pokreta Novih tendencija. Uz slikarstvo bavio se i ilustracijom te grafikom. Na njegovo stvaralaštvo utjecala je ruska avangarda, najviše Maljevičev suprematizam. Zanimali su ga filozofija egzistencije i apsurda, novi val, novi roman, serijelna glazba…
Umjetnost Julija Knifera postala je sinonimom za motiv meandra. Pojam meandar ( lat. meandres ) ima određeno značenje u geografiji i u likovnoj umjetnosti.U geografiji meandar označava zavojito korito rijeke koje krivuda u obliku slova s.

O prostoru izvan umjetničkog rada rekla je nešto i njegova kći : “Pričao mi priče, išao na tržnicu Dolac, kupovao kobasice, špek, svinjske nogice, sir i vrhnje… Na Dolcu je sretao Vulasa i Dobrovića. I ono što mu je bilo najvažnije: gledao je nogometne utakmice. Fascinirao ga je nogomet. Igrao je nogomet, kao klinac, u rodnom Osijeku. Strašno je volio nogomet. Bio je dobar tehničar, ali nije bio jake fizičke konstitucije. Znao je sve o nogometu. Smatrao je Jerkovića – umjetnikom. Stvarno. Njegov tata je igrao nogomet. Vodio ga je djed na utakmice i prije nego što je  prohodao. Cijeli život je gledao nogometne utakmice. Gledao, pio pivo i jeo kobasice. Satima je mogao pričati o nogometu.”