Izložba „Slika u slici u hrvatskom slikarstvu XX. stoljeća“ otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 9. studenog, i stavlja u fokus primarno djela dubrovačkih slikara te mogućnost promatranja „slike u slici“ kao samosvojnog motiva. 

Izložba ujedno istražuje djela hrvatskih slikara u kojima se javljaju prikazi umjetničkih djela bilo da je riječ o portretima, žanr-prizorima ili prikazima interijera u najužem smislu. Na izložbi su zastupljeni klasici hrvatske moderne umjetnosti poput Vlaha Bukovca, Tomislava Krizmana, Emanuela Vidovića, Milivoja Uzelca, Ljube Babića, Iva Dulčića, Antuna Maslea, Jurja Plančića, Đure Pulitike, Iva Vojvodića, Zlatka Price, kao i jednog mlađeg dubrovačkog slikara, Branka Kovačevića. Središnje mjesto na izložbi zauzimaju radovi Iva Dulčića od 1946. do 1953. godine, kada se Dulčić okreće intimističkim temama s čestim prikazima dubrovačkih interijera, dok u izloženim djelima Antuna Masle iz šezdesetih godina prošlog stoljeća i Đure Pulitike sedamdesetih godina pratimo kako tzv. «slika u slici» postaje gotovo lajtmotiv njihovih djela. Taj je fenomen također prisutan u slikama Iva Vojvodića i Branka Kovačevića.

Autorica koncepcije, viša kustosica Rozana Vojvoda, smatra kako prikaz umjetničkih djela u samim umjetničkom djelima nikad nije slučajan; kod portreta je riječ o istraživanju veze ambijenta i prikazane osobe, kod prikaza atelijera riječ je o pozicioniranju samog umjetnika naspram svog slikarskog identiteta, a odabir interijera u kojima figuriraju slike i umjetnička djela intimistički je intoniran i u najužoj je vezi s osobnim afinitetima slikara – često predstavlja hommagedređenim umjetnicima, razdobljima ili intimnu posvetu atmosferama različitih gradova. „Stilski potpuno disparatna djela poput Maslinih i Kovačevićevih prikaza interijera, dijele zapravo vrlo sličnu fascinaciju atmosferom dubrovačkog ambijenta i tajnim životom neživih stvari. Dulčićev portretni postupak u kojem zahvaća pozadinske slike tako da one pojačavaju uvid u psihološki profil osobe, odnosno stvaraju dodatni značenjski sloj, postupak je koji se može naći i kod drugih hrvatskih slikara“, tumači u predgovoru kataloga Rosana Vojvoda. Iako su Masline i Pulitikine slike interijera već opće mjesto prema inventivnosti koncepta u hrvatskom modernom slikarstvu, Rozana Vojvoda smatra da je Ivo Vojvodić od sredine sedamdesetih do ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća ostvario ciklus dubrovačkih interijera koji je nepravedno zapostavljen i nedovoljno valoriziran, a u kojemu se u punom smislu upotrebljava motiv slike u slici. „Iznad starinskih komoda ili pisaćih stolova s lukjernama i satovima, nižu se prikazi dubrovačkih kapetana, gospara, poznatih Dubrovčana iz prošlosti, starinskih ženskih portreta – prikazi koji su uronjeni u vibrantnu strukturu slike, u gestu koja odaje sadašnji trenutak u nijemoj komunikaciji slikara s predmetima i predodžbama prošlosti“, zapaža autorica izložbe. Jednako tako, slažemo se s Rozanom Vojvodom kada zaključuje kako u prikazima dubrovačkih interijera i mrtvih priroda u kojima je izražen motiv slike u slici – od Dulčića, Masle, Pulitike, Vojvodića do Kovačevića – „nije samo riječ o nostalgičnom pokušaju zahvaćanja atmosfere ambijenta, već o složenim slikarskim pitanjima koja se razrješuju u narativima gdje su u fokus stavljeni oni elementi koji inače funkcioniraju tek kao pozadina, okvir i detalj“.

Djela za tu vrlo zanimljivu izložbu sakupljena su od različitih izvora i u vlasništvu su privatnih dubrovačkih, zagrebačkih i splitskih zbirki te nacionalnih muzejskih institucija – Umjetničke galerije Dubrovnik, Galerije umjetnina iz Splita, Moderne galerije iz Zagreba i Gradskog muzeja iz Karlovca. Izložba po svojem karakteru zaslužuje da se ugosti u još nekoj hrvatskoj galerijskoj kući, kako bi se i djela značajnih dubrovačkih umjetnika pokazala izvan svojeg zavičaja na drugim lokacijama. Izložba će se moći pogledati do 10. prosinca.