IZLOŽBA ‘UMJETNOST KRIŽA-KRIŽ U UMJETNOSTI’

U pariškoj galeriji Roi Doré krajem studenog otvorena je tematsko-problemska izložba „Umjetnost križa – križ u umjetnosti“ (L’art de la croix. La croix dans l’art) koja se analitički, kulturološki i fenomenološko-povijesno bavi motivom križa kroz likovne interpretacije ovog drevnog simbola u različitim kontekstima njegove uporabe i prikazivanja, od religijskih do svjetovnih djela u umjetnosti. Na toj izložbi predstavljena su djela četrdesetak svjetskih umjetnika, klasika moderne umjetnosti, od Salvadora Dalija, Jacksona Pollocka, Georgesa Rouaulta, Jacquesa Villona, ali i suvremenih autora poput Michala Batoryja, Alaina Jacqueta te Vuka Veličkovića i Dimitrija Popovića.

Popović je poznat francuskim likovnim i galerijskim krugovima jer je već više puta bio zastupljen svojim djelima i na samostalnim izložbama u Parizu, jednako kao i Veličković. Na ovoj izložbi Popović je predstavljen slikom „Raspeće“ koja je već bila izložena u Rimu 2000., upravo u godini velikog jubileja 2000 godina kršćanstva. Popović je izjavio za Nacional kako je bio ugodno iznenađen kad su mu uvrstili ovo djelo u izložbu, ali to može zahvaliti međunarodnoj reputaciji i „vidljivosti“ svojih slika koje su kustosima ostale zapažene posebno na talijanskom i francuskom teritoriju.

Na izložbi su odabrana djela koja nemaju banalno-senzacionalistički karakter i koja križu pristupaju kao motivu koji je opće mjesto današnje judeo-kršćanske zapadne civilizacije. Za kustose izložbe motiv križa je istovremeno religiozan i profan, ali simbol koji je univerzalan i kompleksan i koji nikada neće nositi bilo kakva neutralna značenja. Koriste ga u svojim djelima i umjetnici koji nisu vrlo religiozni ili opterećeni vjerom, prepoznajući važnost križa kao metafore današnjeg čovjeka i načina života na svim razinama svakodnevice.

Popovićevo djelo nosi u sebi snažnu i potresnu poruku jer je Krist kompozicijski prikazan s leđa, na crnoj pozadini slike, okreće lice čovječanstvu koje živi mimo njegovih postulata, a to se posebno odnosi i na službenu religiju i njezine pripadnike. Krist ne gleda prema nama, niti teži uspostaviti pogled s promatračem slike, nego gotovo potpuno rezignirano nosi svoj križ i trpi posljednje muke raspetog borca za humanost, kao da je danteovski ostavio svaku nadu na vratima podzemlja i sâm je u svojoj patnji.