Morsko dno puno je kritičnih sirovina, ali znanstvenici i zelene skupine upozoravaju da bi njihovo vađenje moglo uzrokovati nepopravljivu štetu.

Europa se priprema pojačati lokalno iskopavanje ključnih sirovina, ali neki kažu da zanemaruje daleko bogatiji izvor minerala, a to je duboko more.

Klimatska tranzicija  zahtijevat će ogromne zalihe minerala poput litija i rijetkih ruda za proizvodnju zelene tehnologije poput baterija za električne automobile i vjetroturbina. Većina njih dolazi iz Kine, stvarajući ovisnost koju EU sada očajnički želi poljuljati.

Kao dio tog napora, Bruxelles bi ovog mjeseca trebao predstaviti paket mjera koje će olakšati vađenje sirovina kod kuće, potez koji je već izazvao lokalno protivljenje zbog zabrinutosti za okoliš.

To je potaknulo pozive rudarskih kompanija da EU traži drugdje; točnije, na dnuo oceana.

Nekoliko tisuća metara ispod razine mora, po dubokom morskom dnu razbacano je milijun kamenčića, svaki otprilike veličine krumpira, koji sadrže ključne minerale poput mangana, željeza, nikla, bakra i kobalta.

Vađenje tih resursa s morskog dna manje je štetno za okoliš od rudarenja iznad zemlje, prema Oliveru Gunasekari, izvršnom direktoru američke rudarske tvrtke Impossible Metals, koja radi na robotu koji koristi umjetnu inteligenciju za prikupljanje tih sirovina.

“Trebamo goleme količine metala dok se udaljavamo od fosilnih goriva… pa je pitanje gdje bismo ih nabavili da imaju najmanji utjecaj na okoliš”, rekao je Gunasekara. “Uvjeren sam da je utjecaj dubinskog rudarenja znatno manji od alternativa na kopnu.”

Međunarodna agencija za energiju predviđa da bi do 2040. potražnja za bakrom i elementima rijetkih elemenata mogla porasti za 40 posto, dok bi potražnja za niklom i kobaltom trebala porasti za 60 posto, a za litijem za 90 posto.

No neki znanstvenici, skupine za zaštitu okoliša i političari stišću kočnice, upozoravajući da aktivnosti vađenja riskiraju oštećenje krhkih morskih ekosustava i doprinose klimatskim promjenama oslobađanjem CO2 pohranjenog u morskom dnu. “Bila bi apsolutna pogreška pokušati se boriti protiv klimatske krize pogoršanjem krize bioraznolikosti. To uopće nema smisla”, rekla je Monica Verbeek, izvršna direktorica grupe za zaštitu oceana Seas At Risk iz Bruxellesa.

EU bi trebala izričito isključiti dubokomorsko rudarenje u svom novom Zakonu o kritičnim sirovinama, ustvrdila je, dodajući da je “zabrinjavajuće” što to još nije učinila.

Rizičan posao

Većina dubokomorskih rezervi kritičnih sirovina nalazi se u vodama izvan nacionalne jurisdikcije, poznatim kao otvoreno more i često se preklapaju s osjetljivim ekosustavima.

EU ima brojne potencijalne rezerve u svojim teritorijalnim vodama, uključujući obale Finske, Švedske, Grčke, Italije i Azora, te u francuskim prekomorskim regijama Guadeloupe, La Réunion, Nova Kaledonija i Polinezija.

Francuska i Njemačka pružile su potporu domaćim istraživačkim institutima koji istražuju duboko more, dok Belgija podupire projekt Global Sea Mineral Resources za istraživanje rudarstva u pukotinskoj zoni Clarion-Clipperton u Pacifiku.

Ali čak su i te zemlje izbjegavale aktivnu podršku ideji dubokomorskog rudarenja kao rješenja za jurnjavu EU-a za kritičnim sirovinama.

Djelomično je to zbog uspješne kampanje ekoloških skupina koje su godinama zvonile na uzbunu zbog toga koliko se malo zna o najdubljim dijelovima oceana i koliko bi teško bilo pomno kontrolirati aktivnosti tvrtki. U ponedjeljak su prosvjedovali ispred Europskog parlamenta, pozivajući na zabranu dubokomorskog rudarenja.

Među potencijalnim rizicima je da bi rudarenje industrijskih razmjera moglo poremetiti ciklus ugljika u oceanu, oslobađajući CO2 zarobljen u sedimentima morskog dna, prema Verbeeku.

Sakupljanje mijenja morsko dno i ima “stalan utjecaj”, uključujući potencijalno izumiranje vrsta, rekla je Patricia Esquete, morska biologinja s portugalskog Sveučilišta Aveiro.

Rad objavljen prošli mjesec također je otkrio da bi zagađenje bukom od rudarskih aktivnosti moglo predstavljati veliku prijetnju morskim sisavcima poput kitova i dupina.

Neki se također boje da bi, umjesto da zamijeni ili smanji potrebu za rudarenjem na kopnu, rudarenje u dubokom moru zapravo moglo potaknuti više toga “jer dodajete novi oblik natjecanja”, rekao je Pradeep Singh, suradnik na Istraživačkom institutu za Održivost u Potsdamu, Njemačka.

Potrebno je provesti mnogo više znanstvenih istraživanja prije nego što zemlje mogu dopustiti tvrtkama da krenu u rudarenje u dubokom moru, dodao je.

“Dopustiti rudarenje ove, sljedeće godine? Ne, to nije izvedivo. Mislim da je vrlo jasno da nam je potrebno znatno više vremena ako ćemo okoliš shvatiti ozbiljno,” rekao je Singh. “Skupljanje znanja koje imamo ne omogućuje nam da donesemo informiranu odluku o tome hoćemo li dopustiti odvijanje rudarskih aktivnosti ili ne.”

Gunasekara iz Impossible Metals odbacio je taj argument, nazvavši ga “dezinformacijom”. “Ovi su čvorovi otkriveni prije 150 godina, od tada su istraženi… Dakle, reći da nemamo podataka zapravo je potpuno netočno”, inzistirao je.

Dodao je da međunarodni regulatori trenutno zahtijevaju procjenu utjecaja na okoliš i osnovne studije prije nego što izdaju dozvole za istraživanje, piše POLITICO.