Hrvatsko-francuski slikar i kipar Slavko Kopač rođen je 1913. u Vinkovcima. Godine 1937. diplomirao je na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Zagrebu te zahvaljujući stipendiji Francuske Vlade boravio na usavršavanju u Parizu.

Nakon akademije, od 1943. do 1948. studirao je povijest umjetnosti u Firenci kada odbacuje akademizam i ulazi u krug najznačajnijih umjetnika 20. stoljeća. Od 1948. godine trajno se nastanjuje u Parizu gdje je zajedno sa Jean Dubuffetom, André Bretonom i Michel Tapié osnovao Compagnie de l’Art Brut te je 30 godina bio voditelj i kreator istoimene kolekcije. Blisko je surađivao s André Bretonom koji mu je organizirao izložbe u svojoj galeriji Étoile scellée. Michel Tapié ga je uvrstio u svoju knjigu Un Art Autre u kojoj se Kopač nalazi kao jedan od začetnika Informela. Izlagao je u Zagrebu, Firenci, Rimu i Parizu.

Tehnikama poput ulja, gvaša, akvarela i vinila dodavao je različite neslikarske materijale kao što je čađa, komadići stakla, dijelovi automobilskih guma ili čeličnih žica. Među prvima je na svojim platnima počeo rabiti olovo, a boju je miješao s grafitom, ugljenom prašinom, gipsom ili pijeskom te na nju katkad aplicirao tekstil ili papir u boji. Koristio se i kamenom i korom drveta te odbačenim uporabnim predmetima. Izrađivao je keramiku i skulpture od kamena, drva, papira, stakla i ugljena. Ovaj svjetski majstor u korištenju neslikarskih materijala stajao je uz bok najvećim tada živućim svjetskim slikarima.