Slavica je prvi cjelovečernji igrani film u novonastaloj Jugoslaviji nastao neposredno po završetku Drugog svjetskog rata (1946.). Film je snimljen u crno-bijeloj tehnici, a premijerno je prikazan 29. travnja 1947. godine. Nastao je u produkciji srbijanske filmske kuće Avala film, a skoro u potpunosti s hrvatskim osobljem: glumci, redatelj i scenarist.

Slavica je snimana rekordno kratko, u dva mjeseca, a glumci koji su bili u radnom odnosu, poput Irene Kolesar, nisu dobili nikakve honorare, već samo dnevnice. Film je postigao odličan prijem kod publike, unatoč brojnim tehničkim nedostacima i naivnosti filmske naracije. Slavicu je gledalo oko dva milijuna ljudi u tadašnjoj Jugoslaviji.

Film počinje pričom iz nekog mjesta na moru, negdje u Dalmaciji u vrijeme pred Drugi svjetski rat. Slavica je mlada siromašna djevojka, koja ima simpatiju – Marina, mladog ribara. Zbog svoje ljubavi, imaju velike probleme u svojoj provincijskoj sredini koja ne odobrava njihovu vezu zbog klasne razlike među njima. Kad se u Dalmaciji narod počinje buniti i spremati na ustanak protiv talijanskih okupacijskih vlasti, njih dvoje, zajedno s grupom zadrugara iz svoga mjesta pridružuju se ustanicima i skrivaju tek sagrađeni ribarski brod (za zadrugu), kako bi ga predali partizanima. Talijani ih uhićuju,  ali ih partizani oslobađaju, tako da se i oni pridružuju partizanskom pokretu i sudjeluju u borbenim akcijama. U jednoj od pomorskih bitaka na moru, Slavica gine, a njihov brod kojeg su gradili za zadrugu, postaje jedan od prvih brodova jugoslovenske ratne mornarice, te dobiva ime Slavica.