Književnica i publicistkinja Slavenka Drakulić rođena je 4. srpnja 1949. godine. Završila je studije komparativne književnosti i sociologije u Zagrebu, te od 1982. do 1992. radila za magazine Start i Danas, pišući uglavnom o feminističkim temama.

Prošle godine na Festivalu svjetske književnosti predstavila je svoju novu knjigu eseja „Rat je svugdje isti“:

“Ta je knjiga nastala zapravo posve iznenada, nakon što je počeo rat u Ukrajini. U to vrijeme nazivalo me jako puno novinara, naših kolega, koji su znali da sam prije tri godine u toj zemlji izdala knjigu naslovljenu „Oni ne bi ni mrava zgazili“, koja govori o okolnostima u kojima obični ljudi postaju ratni zločinci. To je novinarima bila neka referenca za razgovor o ratu u Ukrajini, a osobito nakon što su se dogodili oni strašni zločini nad civilima u Buči. Iz nekih pitanja koja su mi postavljali, poput onoga – pa kako se mogao dogoditi takav rat u Europi u 21. stoljeću, shvatila sam da su to sve jako mladi ljudi koji se ratova na prostoru Jugoslavije ni ne sjećaju. To je jedna generacija koja se čudi ovome što se događa, a zapravo ni ne zna što je rat, rat je za njih apstrakcija. U svibnju mi se javila urednica britanskog časopisa Index on Censorship, koja me zamolila da napišem jednu novu priču i poslala mi je moju priču o ratu u BiH koju sam kod njih objavila prije 30 godina i u međuvremenu potpuno zaboravila. Ta je priča dokaz da se ono što se događalo prije 30 godina u Bosni, može dogoditi opet i događa se upravo sada u Ukrajini, rekla je. Te su me riječi potakle da potražim svoje druge tekstove iz tog vremena, one koji nisu ušli ni u jednu knjigu nego su objavljeni samo u stranim novinama. U tom smislu, ovi su tekstovi za naše čitatelje novi. I tako je nastala knjiga koja razotkriva pravo lice rata i pokazuje što rat zapravo jest. To nisu samo ruševine, bombe i brojevi poginulih; stvarno lice rata zapravo su civili i njihova stradanja. Mislim da se kroz njihove priče i priče o njima, mladim generacijama najbolje može približiti ratno stanje.”