Novinarka i spisateljica Slavenka Drakulić predstavila je na 10. Festivalu svjetske književnosti svoju novu knjigu eseja ‘Rat je svugdje isti’. Ta je knjiga, kaže, nastala posve iznenada, nakon što je počeo rat u Ukrajini, a razotkriva pravo lice rata

U okviru 10. festivala svjetske književnosti u organizaciji izdavačke kuće Fraktura, novinarka i spisateljica Slavenka Drakulić, nagrađivana autorica brojnih romana i eseja prevedenih na mnoge svjetske jezike, predstavila je svoju novu knjigu eseja „Rat je svugdje isti“. Prošloga vikenda putem videoveze pridružila se i panelu „Mediji protiv žena“ na ovogodišnjem Fažana Media Festu. Osim nje na panelu su sudjelovale Tamara Skrozza, novinarka iz Beograda, i Štefica Galić, novinarka i aktivistica iz Mostara.

Slavenka Drakulić davne 1984. objavila je knjigu „Smrtni grijesi feminizma“ koja ju je na neki način obilježila za cijeli život. U međuvremenu je postala međunarodno najpoznatija i ujedno najprevođenija hrvatska feministička književnica.

…

NACIONAL: Na Festivalu svjetske književnosti predstavili ste svoju novu knjigu eseja „Rat je svugdje isti“. Kada su i kako nastajali ti eseji?

Ta je knjiga nastala zapravo posve iznenada, nakon što je počeo rat u Ukrajini. U to vrijeme nazivalo me jako puno novinara, naših kolega, koji su znali da sam prije tri godine u toj zemlji izdala knjigu naslovljenu „Oni ne bi ni mrava zgazili“, koja govori o okolnostima u kojima obični ljudi postaju ratni zločinci. To je novinarima bila neka referenca za razgovor o ratu u Ukrajini, a osobito nakon što su se dogodili oni strašni zločini nad civilima u Buči. Iz nekih pitanja koja su mi postavljali, poput onoga – pa kako se mogao dogoditi takav rat u Europi u 21. stoljeću, shvatila sam da su to sve jako mladi ljudi koji se ratova na prostoru Jugoslavije ni ne sjećaju. To je jedna generacija koja se čudi ovome što se događa, a zapravo ni ne zna što je rat, rat je za njih apstrakcija..