Ludost je graditi Centar za gospodarenje otpadom Dubrovačko-neretvanske županije u selu Trnovica iznad Malostonskog zaljeva, izjavio je za novi broj Nacionala bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović.

Dobrović je profesor zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Ključna područja Dobrovićeva znanstvenog interesa su voda i zaštita okoliša, a naročito primjena ekološki zasnovanih sustava gospodarenja otpadom, što ga čini apsolutno pozvanim da sudi o projektu Lučino razdolje, tim više što se njime bavio još kao ministar zaštite okoliša u vladama Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića.

Riječ je o Centru za gospodarenje otpadom Lučino razdolje koji bi trebao biti izgrađen u selu Trnovica, šest kilometara zračne linije od Malostonskog zaljeva, na seizmički nestabilnom krškom terenu punom podzemnih tokova, zbog čega lokalna zajednica, stručnjaci i udruge već godinama upozoravaju na opasnost od probijanja zagađenih voda iz Centra u podzemne tokove, što bi onečistilo more i izvore pitke vode na velikom dijelu obale dubrovačkog kraja, te uništilo školjkarenje u Malostonskom zaljevu.

Dodatna je kontroverza u podatku da su posao izgradnje CGO-a Lučino razdolje, nakon nedavno ponovljenog javnog natječaja, dobile tvrtke među kojima je i tvrtka Elektrocentar Petek Kreše Peteka, optuženog s Draganom Kovačevićem, pri čemu je cijena gradnje skočila za više od trideset milijuna kuna.

“Ludost je graditi tako nešto”, kazao je Dobrović za Nacional. “Tamo bi se mogao napraviti centar za mediteranske kulture ili nešto slično, a ne centar za otpad”, dodao je, i objasnio da taj centar “ne osigurava ono što je danas nužno s otpadom, a to je što veći stupanj recikliranja”. “Mi trebamo centre koji će konvertirati odvojeno prikupljanje reciklabilne tvari u maksimalnu količinu sirovine, a tek mali dio ide u nešto što se može spaliti. Da ne govorim o biootpadu, koji je ljeti glavni problem jer širi smrad, a još su stari Egipćani znali kompostirati. A sad će oni sve to odvoziti šezdeset kilometara. Pa sad grade sve te ceste, infrastrukturu do Lučinog razdolja na granici s BiH.”

Dobrović, gotovo ljutito, kaže kako je to “uvijek nazivao klijentelističkim sustavom, jer on takav i jest: problem bi se mogao riješiti za sto milijuna kuna, a njihova cijena penje se na oko 500 milijuna. Pa sama dokumentacija košta 40 milijuna! To dobro znamo iz primjera Marišćine u Rijeci i Kaštijuna u Puli, ne govorim napamet. To su objektivne, mjerljive stvari. Ako mi kao društvo nismo sposobni učiti na vlastitim greškama, onda što jesmo? Uz iskustvo Marišćine i Kaštijuna, koji su se pokazali kao potpuno pogrešan koncept, s uvoznom opremom popravak koje se čeka tjednima za ono što bi moralo biti popravljano u manje od dva dana, ne znam koji argumenti postoje u prilog Lučinom razdolju”, nedvosmisleno govori Dobrović.

O Dobrovićevim prijedlozima za alternative gradnji centra kakav je Lučino razdolje, o prigovorima udruga i aktivista, ali i argumentima vlasti, koje je za Nacional iznio Dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić, pročitajte u članku Nacionalova novinara Borisa Pavelića u novom broju Nacionala.

ZBOG SMETLIŠTA RISKIRA UNIŠTENJE OKOLIŠA? Dobroslavića optužuju da će uništiti školjkare