Kolači koji izlaze iz kreativne kuhinje Smiljane Matijace s otoka Korčule sadrže otočke proizvode kao što su domaći limun, naranča, rogač i smokva, rade se po starinskim recepturama pa su mamac i za svjetske zvijezde

Proteklih 28 godina gotovo da i ne postoji turist koji je bio u Korčuli, a da nije barem jednom ušao u Cukarin i oduševio se mirisima koji se iz malog ugodnog dućana šire okolnim ulicama, a onda i zauvijek zapamtio okus slatkih zalogaja koje prodaje simpatična gospođa širokog, glasnog i zaraznog osmijeha. Ako i postoji takav turist, Cukarin je sam po sebi dovoljan za ponovni posjet Korčuli.

Osim okusa i mirisa tradicionalnih korčulanskih kolača, duh te korčulanske gospođe i način na koji se odnosi prema gostima, kao i izgled prodavaonice i proizvodi koji se nude, bez puno muke vraćaju nas na onaj stari Mediteran i bude izvorni mediteranski duh koji smo u lovu na zaradu putem zatomili i zaboravili.

Cukarin jednako Smiljana Matijaca, u novije vrijeme nazvali bismo je One Woman Show ili Wonder Woman, s obzirom na to da sama smišlja, peče i prodaje kolače. FOTO: Riana Petanjek

Cukarin jednako Smiljana Matijaca, u novije vrijeme nazvali bismo je „One Woman Show“ ili „Wonder Woman“, ne znam koji bi bio korčulanski naziv za ženu koja sve sama radi, sama peče, sama smišlja, sama vodi svoj biznis, pa naravno najčešće i sama prodaje to što njene zlatne ruke naprave.

Otkad joj je posao narastao, kći i nećakinja pomažu joj u prodaji, a kako sve radi od limuna, naranči, rogača i ostalih namirnica s otoka, mali obiteljski posao dobio je i certifikat „otočni proizvod”. Muče je jedino bademi, kako kaže, toliko su kod nas zapostavljeni zadnjih desetljeća da je uz sav trud jednostavno nemoguće raditi bez uvoznih badema. Mene pak ne bi iznenadilo da ima vlastita stabla badema kad idući put dođem.

Kolač Cukarin, po kojem je prodavaonica slatkih delicija dobila ime, Smiljana Matijaca priprema po receptu starom preko 120 godina, baš kao i većinu svojih kolača. FOTO: Riana Petanjek

Sjele smo na terasu kafića ispred njenog Cukarina kako bi mi odgovorila na nekoliko pitanja za potrebe teksta i ta se kava uskoro pretvorila u kavu s cijelim otokom, jednostavno nema osobe koja je prošla, a da Smiljanu Matijacu nije pozdravila ili joj imala nešto reći. To mi možda i ne ni bilo neobično da i strani gosti, koji uopće ne govore hrvatski, nisu znali da joj par dana ranije bio rođendan i isto tako joj imali nešto poručiti prije nego bi ušli po svoju dnevnu dozu kolača, neki i drugi put tog dana. I dok bi mnoge zanio takav gotovo zvjezdani status, Smiljana ne želi isticati imena svih zvijezda, svjetskih i domaćih, koje su joj kroz Cukarin prošle, znatno više razveseli se kad vidi da oni koji su nekad kao klinci dolazili s roditeljima po kolače, sad dovode svoju djecu. Za nju većeg uspjeha od tog nema.

„Cukarin“ je i naziv glavne zvijezde među starim korčulanskim receptima, a Smiljana ga priprema po receptu starom preko 120 godina, baš kao i većinu kolača. Mirisi domaćeg limuna i naranče s daškom mirisne ruže i tradicionalna upotreba svinjske masti i amonijaka za pečenje, koje rijetko tko danas koristi, prepoznatljivi su aduti tog slatkog užitka.

Od recepata Smiljanine bake svakako preporučujem i čokoladne bombice Marko Polo, zavrti vam se u glavi koliko su dobre. Na moje razočaranje zato što ih poslijepodne više nije bilo, Smiljana je imala samo kratko dodati:

“Mala, a ća si ti mislila, puna kuća ih je bila danas u pet, nisi moga uć! Znaš da kod mene ća si naša do pet, naša si!”

Cukarin i Smiljana danas su gastronomski zaštitni znak, ali i najslađi suvenir otoka Korčule, odnosno, slatki duh Korčule. Ide zima, a tako i smišljanje i testiranje novih recepata… Znate gdje ćete se zasladiti idućega ljeta.