Koncem protekloga tjedna Nacionalu je intervju dala Marina Škrabalo, hrvatska predstavnica sektora civilnog društva za demokratizaciju i ljudska prava u Europsko-gospodarstveno-socijalnom odboru (EGSO) i dugogodišnja aktivistica u izgradnji demokracije i zaštiti ljudskih prava te jedna od osnivačica Zaklade SOLIDARNA koja djeluje od 2016. U razgovoru za Nacional iznijela je pozitivne ocjene o angažmanu premijera Andreja Plenkovića u borbi protiv nasilja nad ženama te iznijela ocjenu da je ministar zdravstva Vili Beroš zapravo zagovornik prava na pobačaj, kao i čiju politiku po tom pitanju slijedi.

Marina Škrabalo na čelu je zaklade koja promiče progresivnu filantropiju usmjerenu na solidarnost sa žrtvama različitih nepravdi i pozitivne promjene u sustavima javnog upravljanja. Posebno je posvećena podršci siromašnoj djeci i mladima kroz Fond Desa i Jerko Baković te zaštiti ženskih prava, pa tako podupire rad Platforme za reproduktivnu pravdu i vodi Fond#SpasiMe koji pruža kriznu pomoć žrtvama obiteljskog i seksualnog nasilja. Intervju Nacionalu dala je neposredno nakon što je u Osijeku održana promocija novog petogodišnjeg programa podrške civilnom društvu u Hrvatskoj, koji pomažu Kraljevina Norveška i ostale zemlje donatorice Europskog gospodarskog prostora, a to su Island i Lihtenštajn. Inače, upravo su te zemlje Hrvatskoj ukupno donirale preko 100 milijuna eura bespovratnih sredstava razvojne pomoći, koju koordinira Ministarstvo regionalnog razvoja. Deset posto sredstava rezervirano je za posebni, neovisni Fond za aktivno građanstvo koji je povjeren na upravljanje domaćim zakladama i stručnim udrugama za podršku građanskom aktivizmu i razvoju neprofitnog sektora.

U Hrvatskoj je zadaću upravljanja Fondom na međunarodnom natječaju dobio domaći konzorcij pod vodstvom Slagalice – Zaklade za razvoj lokalne zajednice iz Osijeka. U njemu su i Udruga Smart iz Rijeke, Zaklada SOLIDARNA iz Zagreba, kao i CNVOS, resursni centar za nevladine organizacije iz Slovenije koji tamo vodi istovjetni fond, a u prvom takvom prekograničnom konzorciju sudjeluje u ulozi mentora. U Osijeku su, u prisustvu gostiju iz Norveške, održane i info-radionice, na kojima je taj projekt prezentiran.

NACIONAL: Kako ocjenjujete stanje ženskih prava na kraju mandata vlade Andreja Plenkovića?

Svakako treba uzeti u obzir specifičan međunarodni kontekst posljednjih godina, kao i činjenicu da je to prvi period članstva Hrvatske u EU-u. U tom smislu treba istaknuti jedan veliki plus. Naime, borba protiv izloženosti žena nasilju postala je prvorazredno društveno pitanje. Mi to možemo zahvaliti nizu okolnosti, no moramo reći da je ova vlada pokazala osjetljivost na problem nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Andrej Plenković ne samo što je došao na prosvjed u organizaciji inicijative Spasi me, već je, u krajnjoj liniji, usprkos protivljenju dijela vlastite stranke, progurao ratifikaciju Istanbulske konvencije, što Zoran Milanović kao premijer nije. Hrvatska je dio globalnog trenda napada na ženska prava i osporavanja već stečenih, poput reproduktivnih prava, na čemu intenzivno rade desni fundamentalisti. Oni pod svaku cijenu žele sačuvati patrijarhat, koji je očito razotkriven – od Indije do Južne Amerike – jer generira nasilje. Mi možemo biti ponosni na činjenicu da naši građani na to i te kako reagiraju i da su jasno i glasno rekli – dosta! Naravno, kronični hrvatski problem je u tome da kada treba prijeći s riječi na djela, a kada ta djela pretpostavljaju različite institucije koje trebaju surađivati, to ne funkcionira ni približno kako treba. Iako je premijer naložio otvaranje još šest skloništa do kraja godine, njih i dalje nema, a u pripremama u više županija vlasti nisu uključile postojeće ženske udruge koje već godinama pružaju podršku žrtvama nasilja. Pravosuđe i dalje ostaje najslabija karika zaštite žena od nasilja i diskriminacije, na što smo svi ukazali inicijativom Pravda za djevojčice.

‘Plenković ne samo što je došao na prosvjed u organizaciji inicijative Spasi me, već je, usprkos protivljenju dijela vlastite stranke, progurao ratifikaciju Istanbulske konvencije, što Milanović kao premijer nije’

NACIONAL: No ova vlada nije donijela novi zakon o pobačaju, za koji je Ustavni sud dao rok do veljače 2019. Čini se da u ovom mandatu i neće, iako je novi ministar zdravstva Vili Beroš rekao da je struka spremna u svakom trenutku?

Novi ministar hoda stopama Andrije Hebranga koji je krajem devedesetih, što se već zaboravilo, bio prva brana zabrani legalnog pobačaja. Andrej Plenković u datim uvjetima, nakon harange na Istanbulsku konvenciju, očito nije imao hrabrosti suočiti se s tom desničarskom frontom unutar i izvan HDZ-a, osobito prije unutarstranačkih izbora. Čini se da je odlučio taj vrući krumpir prebaciti na sljedeću vladu. Njegova vlada nije bila ni dovoljno spremna ni dovoljno sposobna da, s jedne strane, povjeri izradu zakona struci, a s druge da istovremeno vodi transparentnu komunikaciju o cijelom procesu sa svim zainteresiranim grupacijama, i to na temelju međunarodnih standarda, smjernica Ustavnog suda i javnozdravstvenih načela. Naravno da grupacije poput vjerskih zajednica i sličnih konzervativnih udruga imaju pravo na svoj doktrinarni stav, ali pitanje ideologije ne smije utjecati na zakone jedne sekularne države i krojenje njene zdravstvene politike. Jer tu se radi o zaštiti reproduktivnog zdravlja žena te njihovu pravu na slobodu odlučivanja o vlastitom tijelu, zdravlju, životu i reprodukciji, a ne poticaju na pobačaj.

U zemljama u kojima je pobačaj zabranjen ili mu je otežan legalan pristup, ima najviše prakse „na crno“ i zdravstvenih komplikacija koje su vezane i uz neplodnost. I to upravo zbog nestručno obavljenih zahvata. Situacije u kojima je ženama prekid trudnoće izuzetno bitan kao opcija, često su vezane uz nepovoljne ekonomske uvjete, izostanak partnerske podrške, izloženost riziku nasilja te izostanak kontrole nad vlastitim tijelom i životom, što sve pogađa mnoge žene, a naročito one koje nisu privilegirane. Važno je naglasiti i da će se izrada tog zakona najvjerojatnije događati u periodu nakon usvajanja Izvješća Europskog parlamenta o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, za koje je izvjestitelj Fred Matić, a koje će dati okvir glavnih uporišta europske javno-zdravstvene politike. U EU-u se upravo izrađuje i nova Strategija rodne ravnopravnosti – još jedan važan orijentir hrvatske politike zaštite ženskog zdravlja.

NACIONAL: Što za ljudska i ženska prava i stanje demokracije znači pobjeda Andreja Plenkovića na unutarstranačkim izborima u HDZ-u?

Smatram da to pokazuje da je prihvaćena agenda pretvaranja HDZ-a u modernu, europsku, konzervativnu stranku desnog centra koja je posvećena demokratizaciji društva, uz sve nasljeđe koje ima. U praksi će to značiti da će Plenković od sada svoju vjerodostojnost trebati dokazati stvarnom i trajnom borbom protiv korupcije i klijentelizma u svim, a naročito vlastitim redovima te fokusom na stvarne potrebe hrvatskih građana. Da su pobijedili Miro Kovač i njegova Opcija za promjene, došlo bi do ubrzanog povratka u 2016. i zakopavanja HDZ-a u jednu sektašku politiku koja bi se bavila identitetskim i ideološkim pitanjima i uz to dala alibi za daljnje bujanje klijentelizma. Postavlja se i pitanje koja bi točno bila razlika u političkom programu između njih i Suverenista i zašto bi u tom slučaju netko i dalje glasao za HDZ. Takve politike troše našu energiju na ideološke bitke, a ne bave se temeljnim pitanjima socijalne države, modernizacije uprave i kvalitete života građana.

‘Pobjeda Plenkovića pokazuje da je prihvaćena agenda pretvaranja HDZ-a u modernu, europsku, konzervativnu stranku desnog centra koja je posvećena demokratizaciji društva, uz sve nasljeđe koje ima’

NACIONAL: Budući da se Davor Bernardić nije proslavio s izjavom o koordinatorima za izborne jedinice među kojima nema žena „jer u SDP-u nisu željeli eksperimentirati“, nameće se i pitanje što bi se u odnosu na ženska prava i civilno društvo promijenilo da SDP pobijedi na parlamentarnim izborima?  

Danas, 2020. godine, takva izjava ne može proći lišo i sigurno će se odraziti na sljedećim parlamentarnim izborima. Ako ne izravno i masovno na odaziv birača, onda sigurno na entuzijazam i angažman članica SDP-a. Što će stranku itekako koštati, i to dugoročno. Nešto je jako trulo u organizaciji stranke u kojoj postoji toliko sposobnih žena, a očito nemaju šanse biti percipirane kao netko tko može  kompetentno koordinirati kampanju u barem jednoj izbornoj jedinici! Čudilo bi me da se žene SDP-a ne pobune protiv takvog tretmana. A što se tiče odnosa SDP-a prema civilnom društvu, kao osoba koja je aktivistica od 1992. i koja se kretala u krugovima koji su uvijek prozivani kao takozvani lijevi, ali i surađivala  s različitim humanitarnim, vjerskim udrugama te udrugama osoba s invaliditetom, mogu jasno i glasno reći da svi oni koji se bave socijalnim pitanjima, pitanjima društvene nejednakosti i nepravde, nemaju trajnog političkog saveznika u Hrvatskoj. No unutar različitih stranaka postoje ljudi s različitim senzibilitetima i kapacitetima i neki od njih ostavili su ozbiljan trag. Na primjer, Jadranka Kosor, koja je napravila revolucijski korak s tripartitnim modelom financiranja ženskih skloništa. Nažalost, taj model nakon njezina odlaska s vlasti nije zaživio. S druge strane, Milanka Opačić, ministrica socijalne politike SDP-a, iza sebe je ostavila rasulo, što vidimo kroz široki spektar katastrofa i nelogičnosti u sustavu socijalne skrbi. Poanta je da je ozbiljnim i posvećenim organizacijama civilnog društva teško naći sugovornike u svim političkim opcijama kojima je uistinu stalo do rješavanja društvenih problema, i to povrh kratkoročnih političkih šteta ili koristi. Tek trebamo vidjeti hoće li novi predsjednik Republike iskazati interes za takvu vrstu dijaloga.

NACIONAL: Hoće li u Hrvatskoj – uslijed krize zbog koronavirusa i jačanja krajnje desnice – biti nužna velika koalicija HDZ-a i SDP-a?

Krajnje je vrijeme da se napravi pakt za reformu pravosuđa, javne uprave, zdravstva, obrazovanja i mirovinskog sustava. U tom smislu, aktualna pandemija koronavirusa ozbiljno je otrežnjenje. U ‘real time’ situaciji postaje kristalno jasno da nema zdravlja bez javnog zdravstva, da je javna uprava okosnica organizacije društva te da zdravlje i te kako ovisi i o tome krade li se i vara pri javnim nabavama lijekova i dezinfekcijskih sredstava. Jasno je da nam trebaju profesionalni mediji i da lažne informacije ljude doslovce koštaju života. Uopće ne razumijem tu histeriju i u SDP-u i u HDZ-u na spomen velike koalicije. To je moguće i bez velike koalicije, no putem međustranačke suradnje na reformskim ciljevima. Trebalo bi sklopiti programski sporazum s pet paktova. Jer tko god je na vlasti, neće moći sam provesti te reforme koje se već toliko dugo odgađa. Nakon sljedećih izbora treba nam stabilna parlamentarna većina, okupljena oko reformskih zadaća, u kojoj će participirati stranke s različitih dijelova političkog spektra. Treba nam zrela politička elita kojoj je dobrobit građana na prvom mjestu.

NACIONAL: Što možete reći o projektu koji je prezentiran u Osijeku?

Radi se o petogodišnjem programu vrijednom osam i pol milijuna eura, primarno namijenjenom zaštiti ljudskih prava, vladavine prava i demokratizacije društva, s velikim naglaskom na uključivanje marginaliziranih skupina kao što su mladi, nacionalne manjine, osobe s invaliditetom, žrtve obiteljskog nasilja. Trudit ćemo se biti prisutni u malim sredinama, u Dalmaciji i na istoku Hrvatske, gdje postoje razvojne asimetrije. Važni su nam i mladi i interkulturalna i transgeneracijska prenosiva znanja. Program je utemeljen na europskim vrijednostima, za osnaživanje aktivnih građana, a ostvarivat će se kroz različite oblike bespovratnih financijskih potpora, dok će sredstva  biti raspoređena na programske fondove i Fond za brze građanske akcije, kao i za inovacije. Orijentirat ćemo se na razinu lokalnih zajednica, kao i na intenzivno mentorstvo i edukacije.

NACIONAL: Koji su vam konkretni ciljevi?

Cilj nam je jačati kontrolnu ulogu civilnog društva i osigurati što je moguće pristupačniju podršku, jer se naše organizacije civilnog društva dave u administraciji. A jedna od metoda djelovanja i dopiranja do javnosti svakako je neovisno istraživačko novinarstvo u neprofitnim medijima, koji kroz ovaj program mogu dobiti potporu u suradnji s drugim udrugama, jer su prirodni integralni dio zagovaračkih procesa.

NACIONAL: Je li Kraljevina Norveška razočarana zbog propalog projekta integrirane „Nove škole Vukovar“, koju su zajednički trebala pohađati srpska i hrvatska djeca, vrijednog 1,3 milijuna eura, a od kojeg se nakon gotovo deset godina pregovaranja 2019. godine odustalo, dok je Hrvatska morala vratiti dio novca?

Usprkos svemu, Kraljevini Norveškoj očigledno je i dalje jako stalo do podrške demokratskom razvoju Hrvatske, međukulturnoj suradnji, modernizaciji obrazovanja i djelovanju autonomnog civilnog društva. Tim više jer su svjesni situacije u Hrvatskoj. Vjerujemo da će novi program pomoći različitim aktivnim građanima koji još uvijek imaju dovoljno entuzijazma i vjeruju u promjene.

‘Ne razumijem tu histeriju i u SDP-u i u HDZ-u na spomen velike koalicije. Jer tko god je na vlasti, neće moći sam provesti nužne reforme. Nakon izbora treba nam stabilna većina, okupljena oko reformskih zadaća’

Jer glavni razlog zbog kojeg se ljudi iseljavaju nije toliko ekonomija, već – beznađe. Uz donatorsku podršku Norveške i Islanda želimo podržati aktivne građanske grupe da se organizacijski bolje razviju, još kvalitetnije usmjere na potrebe građana i u konačnici bolje iskorištavaju europski novac. Naime, mi u sustavu imamo puno novca, ali je loše povezan, loše usmjeravan i prebirokratiziran, a na lokalnoj razini i pod utjecajem lokalne političke klijentelističke situacije. Postoje zapravo zarobljene lokalne zajednice, o čemu je GONG napravio sjajno istraživanje. Za europske fondove zaduženi su Ministarstvo regionalnog razvoja te Ministarstvo rada, a mi primjećujemo da se sve teme koje se odnose na diskriminaciju i ljudska prava daleko manje financiraju, dok je ritam puno sporiji u plasmanu donatorskih sredstava prema organizacijama civilnog društva putem javnih natječaja, negoli je to slučaj s direktnim dodjelama unutar samog sustava ili utroškom tehničke pomoći za jačanje kapaciteta državnih institucija, kamo novac stiže puno brže. Nepredvidljivost financiranja je posebno rizična za udruge koje pružaju socijalne usluge i podršku ranjivim skupinama, kao što su asistenti za osobe s invaliditetom, pravna i terapijska pomoć za žrtve nasilja ili pak različiti tretmani za djecu s poteškoćama.

NACIONAL: Je li se ovaj program podrške civilnom društvu suočio s političkim otporima u državama članicama EU-a u kojima su posljednjih godina ojačali trendovi tzv. iliberalne demokracije?

Mađarska još uvijek nije potpisala sporazum s Norvežanima jer je Orbán rekao povijesno NE! jačanju građanskog društva te ga pokušava eutanazirati. Slično je i u Poljskoj. I oni su dugo oklijevali s potpisivanjem sporazuma jer poljska vlada nije željela da novac ide direktno civilnom društvu. Onda su napravili kompromis da se otprilike pola fonda vodi putem suradnje s državom, a pola putem neovisne zaklade. Danas norveški fondovi za civilno društvo u okviru EU-a imaju posebno važnu funkciju osiguravanja vladavine prava i ljudskih prava, jer se radi o sredstvima koja su administrirana mimo državne birokracije u svim tim zemljama i programirana su na temelju zajedničkih europskih vrijednosti. Oni su i nastali kako bi se osnažilo građansko društvo u borbi protiv antidemokratskih i autokratskih tendencija koje jačaju uslijed desnog populizma i infiltriraju se na različite načine.

NACIONAL: Na konferenciji o ženskom poduzetništvu uoči Međunarodnog dana žena predstavljen je novi projekt SOLIDARNE. O čemu se radi? 

Zaklada SOLIDARNA partner je IKEA-i na Programu potpore ženama u poduzetništvu ODVAŽNA koji je ponuđen i članicama Saveza za rodnu ravnopravnost, da se uključe kao mentorske kompanije. Savez za rodnu ravnopravnost čine kompanije koje su se javno obvezale aktivno promovirati rodnu ravnopravnost u svom poslovanju, a osobito u upravljačkim tijelima, u kojima bi, prema novoj Direktivi EU-a, trebalo biti 40 posto žena. Osmog ožujka raspisali smo novi javni natječaj za tri do pet malih potpora u ukupnom iznosu od 250.000 kn, uz prateći program podrške kroz godinu dana. Dosadašnji rezultati s mladim poduzetnicama kojima smo pomogli doista su ohrabrujući. Neke od njih uspjele su ostvariti suradnju s IKEA-om i DM-om. A ohrabrujemo i poduzetništvo u kulturi, recimo rezidencijalni Plesni centar u Savičentu ili Book Caffe u Otočcu.