Miroslav Škoro još uvijek ne otkriva hoće li se uistinu upustiti u utrku protiv aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i najvjerojatnije bivšeg premijera Zorana Milanovića.

Jutarnjem listu rekao je kako sve što radi shvaća ozbiljno i volio bi da ljudi to shvate tako.

“Vodim se temeljnim vrijednostima koje sam popio s majčinim mlijekom. Ne rasuđujem ljude po članskim iskaznicama, izgledu, obrazovanju, vjeri, naciji, po onome što čujem o njima, nego na temelju vlastitog dojma i sposobnosti. Stvar je tog sadržaja i forme”, kaže pjevač.

“Do prije neki dan nisam uopće ozbiljno razmišljao o mogućnosti kandidature. Puno toga bih se trebao odreći i žrtvovati da bih radio posao u kojem znam da će mi raditi sve ono što će mi raditi. A opet, nisam od onih koji će bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene”, govori.

Na pitanje o čemu ovisi njegova kandidatura, odgovara: “Isključivo o meni. Uvijek sam ja taj koji ostane sam sa sobom i koji donosi odluke i koji, kada je donese, tu odluku brani mišlju, riječju, djelom i propustom. Ne volim biti objekt, uz uvažavanje svih koji su mi poslali različite poruke. Ima i onih koji smatraju da to nije najbolja odluka. No sve te odluke odgovoran čovjek mora donijeti sam. Volim sam piti, sam platiti, sam pasti, sam se dići.”

O tome čiji je igrač, govori: “Iskreno, već mi je puna kapa tih priča da sam nečiji instrument, tih teorija zavjera i što ti ja znam. Već sam dobivao takve poruke. Sve te skeptičare zovem. Brate, dođi, priključi se. Onda ćemo svi razgovarati, iznijeti svoje mišljenje, pa ćemo demokratski glasati. I odlučiti što većina misli. No kada dođemo u situaciju da ja pozovem da se netko priključi, onda slijedi odgovor – ‘ma ja ipak ne bih’.”

Što se tiče trenutne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, Škoro kaže daj premalo zna o njoj. Ipak, pita se kako je predsjednica uz sve ostalo stigla i završiti doktorat.

Kad bi postao predsjednik, išao bi, kaže i u Bleiburg i u Jasenovac, ali u jednoj koloni.

“Svi bismo trebali ići na jedno i drugo mjesto. To ne smije biti politički skup, nego mjesto sjećanja i pijeteta. Ljudi su zvjerski pobijeni i na jednom i drugom stratištu. To je sramotni dio naše povijesti. Moramo se suočiti sami sa sobom jer nam treba mir u kući”, govori.