Nakon solidnog izbornog rezultata i velikog broja osvojenih mandata, ali i razočaranja jer se i usprkos tomu nisu uspjeli pozicionirati kao nezaobilazan faktor u sastavljanju saborske većine i formiranju Vlade, u Domovinskom pokretu posljednjih tjedana traju pripreme za njegovo novo političko pozicioniranje. Kako Nacional ekskluzivno doznaje, to uključuje značajan pomak od desnice prema centru – premda u Domovinskom pokretu sebe zapravo ni dosad nisu definirali kao isključivo desnu političku snagu i svjesni su da su za takvu percepciju krivi isključivo radikalni istupi njihovih vlastitih članova, za što se potom silno zainteresiraju mediji i javnost. U sljedećem razdoblju Miroslav Škoro i njegovi suradnici nastojat će formirati jasne politike i sadržaje koji će ih smjestiti između desnice i centra – dakle nešto bliže prostoru koji sada zauzima Plenkovićev HDZ – a paralelno traje i formiranje drugog, još intrigantnijeg pothvata. Škoro i njegovi suradnici, naime, upravo ovih dana gotovo su do kraja definirali svoje uvjete za potencijalnu suradnju s Plenkovićem i HDZ-om, budući da procjenjuju da će se u bližoj ili daljoj budućnosti za njom sasvim sigurno pojaviti potreba. Jedan od sugovornika iznimno blizak samom vrhu Domovinskog pokreta to je eksplicitno potvrdio za Nacional.

„Plenkovićeva većina u Saboru vrlo je tanka i to je već javna stvar, a mi procjenjujemo da je ipak nije uspio podebljati koliko je prije mjesec i pol dana planirao. Nije uspio kupiti nikoga, ili gotovo nikoga, koliko god tvrdio u javnosti da to nije ni pokušavao. A malo je vjerojatno da će cijeli mandat izdržati bez potresa ili ucjena, znamo li da ovisi o samo jednom ili dva glasa. U takvoj situaciji, Domovinski pokret bit će jedina alternativa i već sada želimo biti spremni“, kazao je ovaj sugovornik Nacionala. Po njemu, koalicijska situacija sasvim sigurno neće biti ružičasta za šest mjeseci ili godinu dana, kada završi razdoblje političkog medenog mjeseca HDZ-a i partnera, što će biti pravi trenutak za uspostavljanje moguće suradnje. Ona bi se najvjerojatnije ograničila na eventualnu podršku radu Plenkovićeve Vlade, dok se ulazak u izvršnu vlast zasad ne spominje.

Ova podrška uslijedila bi nakon dogovora o tri ključna i konkretna uvjeta na kojima Domovinski pokret namjerava inzistirati. Zapravo se djelomično radi o njihovim vlastitim predizbornim obećanjima, čije ispunjenje ionako smatraju logičnim i samorazumljivim, a drugim dijelom o potezima koje smatraju bitnima za dugoročan razvoj političke i demokratske kulture u Hrvatskoj te za bolje funkcioniranje same države. Njihov prvi uvjet Plenkoviću odnosi se na izmjenu Zakona o referendumu, kojim bi se smanjio broj potpisa potrebnih za raspisivanje i produljio rok za njihovo prikupljanje. Time bi se, smatraju u Domovinskom pokretu, građanima omogućilo značajno sudjelovanje u procesu donošenja bitnih političkih odluka i nametanju tema, što se do sada sustavno izbjegavalo.

O istoj temi Miroslav Škoro i njegovi suradnici u predizbornoj kampanju istupali su vrlo žestoko, spominjući ranije „zastrašujuće primjere krađe referendumskih inicijativa“, a i oni sami danas tvrde da je retorika vjerojatno bila previše oštra. „Zato što svoje volimo, za sve ćemo putem referenduma pitati hrvatski narod i ako treba odstupit ćemo, podnijeti ostavke i raspisati nove izbore“, rekao je Škoro u jednom od svojih posljednjih istupa uoči srpanjskih izbora. Nakon njih, referendum su u Domovinskom pokretu spomenuli još jednom – kada je Hrvatska formalno pristupila Europskom tečajnom mehanizmu, odnosno svojevrsnoj čekaonici za uvođenje eura kao valute.

„Sve češće mi pada na um američki film ‘Tko je ovdje lud?’ jer sve češće netko ide šumom, a netko drumom“, rekao je tada Miroslav Škoro. Podsjetio je da se stariji sjećaju što se dogodilo kada se jugodinar mijenjao u dinar, a potom dinar u kune, te zaključio da bi o konverziji u euro za mišljenje trebalo pitati građane, na referendumu. Premda je malo vjerojatno da bi se to moglo dogoditi, u Domovinskom pokretu imaju stav da bi olakšavanje referendumskih uvjeta dugoročno Hrvatskoj donijelo korist – jednako kao i ostvarivanje njihovog drugog uvjeta za pružanje podrške Andreju Plenkoviću, koji se odnosi na temeljitu reformu kompletnog izbornog zakonodavstva. O tome se također eksplicitno govorilo u njihovom predizbornom programu.

„Zalažemo se za izmjenu izbornoga zakonodavstva, koja podrazumijeva izmjenu granica izbornih jedinica i broja preferencijalnih zastupnika s obzirom na broj birača, te uvođenje elektronskog glasovanja, kao i zabranu ‘pretrčavanja žetončića’ u Hrvatskom saboru“, stajalo je između ostalog u tom dokumentu. U Domovinskom pokretu danas tvrde da bi ostvarenje ovog njihovog uvjeta trebalo biti logično i samorazumljivo jer potreba prilagodbe izbornih zakona postoji već dulje od deset godina, između ostalog i zbog nerazmjera broja glasača u pojedinim izbornim jedinicama, te da je upravo sada – ili eventualno odmah nakon lokalnih izbora u svibnju sljedeće godine – vrijeme za ozbiljno otvaranje ove teme. „Ukoliko se u ovoj fazi ne može omogućiti elektronsko glasovanje, nema razloga da se već danas ne odobri barem glasovanje dopisnim putem“, govori ovaj Nacionalov sugovornik vrlo blizak vrhu Škorinog pokreta.

On naglašava da se, premda se dosad pokazao uglavnom funkcionalnim, izborni sustav naprosto mora prilagoditi stanju na terenu, a možda čak i logičnije organizirati kako bi odražavao stvarnu volju svih birača, ali i županija, regija ili drugih logičnih cjelina. Znakovito, on u priči oko reforme izbornog zakonodavstva uopće ne spominje mogućnost reduciranja prava nacionalnih manjina; u razgovoru za Nacional tek kaže da ne žele da ih se percipira kroz ovu temu i da su „i u svojim redovima na izbornim listama imali osobe srpske nacionalnosti, na što apsolutno nitko nije imao prigovor“.

Treći uvjet Domovinskog pokreta Andreju Plenkoviću odnosi se na ozbiljnu reformu pravosuđa, ali i Državnog odvjetništva. To se posebno odnosi na promjenu načina izbora glavnog državnog odvjetnika, kao i rada i ustroja cijele organizacije, od koje se očekuje osnivanje Odjela za ratne zločine, snažnija zaštita blokiranih građana te nemilosrdna i učinkovita borba protiv korupcije, ratnog profiterstva, privatizacijskog i gospodarskog kriminala te klijentelizma i nepotizma. U Domovinskom pokretu smatraju da njihova tri uvjeta – o kojima, tvrde, do danas ni na koji način nisu komunicirali prema HDZ-u ili samom Plenkoviću – predstavljaju konkretnu platformu za moguće razgovore, kada i ako do njih dođe. Do tada će se sam pokret nastojati profilirati kao pokret u pravom smislu te riječi, koji zahvaća široki politički spektar od desnice pa gotovo do samog centra. To će zahtijevati kreiranje ozbiljnih i strukturiranih politika i nametanje novih tema u javnom prostoru.

Još u tjednima uoči parlamentarnih izbora ovakve tendencije mogle su se naslutiti, a poduzetnik Mario Radić je kao jedna od glavnih figura unutar Domovinskog pokreta – koju mnogi proglašavaju glavnim i ključnim strategom, mozgom cijele priče – o tome eksplicitno govorio u intervjuu za Nacional.

„Neupitno je da smo politički orijentirani od centra prema desno. Zalažemo se za jačanje tržišnog gospodarstva i snažan razvoj poljoprivrede te za manje poreze i značajno učinkovitiju državnu upravu. Kod nas nema nikoga tko bi afirmirao fašističke, nacističke, ustaške ili bilo kakve druge simbole takvog profila. Mislimo da ni Ante Pavelić niti Josip Broz Tito nisu ljudi oko kojih bi se Hrvati trebali politički okupljati. Temelj tog okupljanja, kada je Hrvatska u pitanju, trebao bi biti Domovinski rat. Ali isto tako zalažemo se za istraživanje svih povijesnih istina putem međunarodnih komisija, kako Jasenovca tako i Bleiburga i križnog puta jer je vrijeme da Hrvati taj period prepuste povjesničarima“, kazao je Radić koncem svibnja ove godine. Tada je komentirao Škorine izjave da se u vođenju države „ni HDZ ni SDP nisu iskazali“ te odgovorio na pitanje kako misli privući birače političkog centra. Radić je rekao:

„U našem je članstvu više od 30 doktora ekonomije i više od 20 velikih poduzetnika. Tu su i deseci drugih iz sfere realne ekonomije pa Domovinski pokret tu ima što za reći. Za razliku od HDZ-a i SDP-a koji se na tom području nisu iskazali. Primjerice, jedan od prioriteta nam je stvaranje održivog modela samodostatnosti u proizvodnji hrane.

Mislimo da je postojeći sustav potpuno pogrešan. Potpuno je pogrešno da HNB otpušta sredstva i daje ih bankama, a onda one taj novac plasiraju bez kontrole u gospodarstvo preko HBOR-a otpuštajući samo dio kamata. HNB ima velike devizne rezerve koje i služe za pomoć gospodarstvu i zemlji u cjelini kada nastupe ovako teška vremena; zato se i zovu rezerve.

Kada se to i dogodi, onda bi HNB ta sredstva trebao preko HBOR-a ili neke druge državne banke plasirati izravno u proizvodnju, a u ovom konkretnom slučaju u proizvodnju hrane. Hrvatska treba prvo napraviti inventuru stanja kako bismo saznali koliko proizvodimo rajčice, mesa, jaja, mlijeka i slično. Primjerice, 2000. smo proizvodili hrane u vrijednosti 30 milijardi kuna, a u ovom trenutku proizvodimo u vrijednosti 18 milijardi kuna. To je pad od 40 posto, a u međuvremenu su poticaji narasli 20 puta. Pa tu se iz aviona vidi da nešto nije u redu. Mi se zalažemo da se taj novac plasira izravno proizvođačima preko HBOR-a, državne banke ili nekog fonda, kako bi se uspostavila samodostatnost hrvatske proizvodnje. Ali ne tako da se nekome nešto da pa da se ne isprati rezultat, što je u Hrvatskoj inače običaj. Sve to možemo napraviti za vrijeme mandata na vlasti.“

U vodstvu Domovinskog pokreta su svjesni da bi njihovo pozicioniranje kao isključivo desne političke opcije dugoročno vodilo marginalizaciji i gubitku utjecaja, što je već danas vidljivo u anketama, pa između ostalog i zato rade na repozicioniranju. U tom kontekstu i oni sami često su zgranuti medijskom pozornošću koju svojim ispadima dobiva njihova zastupnica Karolina Vidović Krišto. Nacionalov sugovornik iz vrha Domovinskog pokreta zaključuje:

„Nitko ne reagira na bilo što suvislo, a svi skaču kada ona izvali neku glupost o nošenju maski. Ispada da ovo društvo mogu mobilizirati samo huškački ispadi ili incidenti. Da, Karolina je naša članica, no ona je samo dio desnog krila pokreta koji je puno, puno širi. Naš zadatak jest stvoriti sadržaj po kojemu bi nas birači ukupno ipak smjestili bliže desnom centru nego desnici.“